Poslovni broj: Us I-438/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EL, rođ. **.**.1985. u mjestu Nawalparasi, Nepal, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Trilju, zastupana po opunomoćeniku odvjetniku Zoranu Baueru s liste pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku azila protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane rasprave, 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, Klasa: NK-UP/I- 216-01/26-03/149, Urbroj: 511-19-32-26-2 od 18. veljače 2026.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske da tužiteljicu EL, rođenu **.**.1985. u državljanku Savezne Demokratske Republike Nepal odmah otpusti iz Prihvatnog centra za strance.

III. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.293,49 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: NK-UP/I-216-01/26-03/149, Urbroj: 511-19-32-26-2 od 18. veljače 2026. tužiteljici, tražiteljici međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom navodi da ne osporava da joj je bila izdana dozvola za sezonski rad u razdoblju od 18. rujna do 17. prosinca 2025. Međutim, ističe da ju je tuženik 18. siječnja 2026. zatekao u Republici Hrvatskoj te joj izdao rješenje o povratku s rokom za dobrovoljni odlazak do 19. veljače 2026. Smatra da je tuženik postupio proturječno jer je već 18. veljače 2026. donio novo rješenje, iako rok za dobrovoljni povratak još nije istekao, čime, prema njezinu mišljenju, nije poštovao vlastito prethodno rješenje. Nadalje navodi da tuženik zanemaruje odredbe Zakona o strancima koje joj omogućuju da u roku od 60 dana regulira svoj boravišni status. Ističe da je aktivno pokušavala iskoristiti to zakonsko pravo sklapanjem novog ugovora o radu s poslodavcem Boxmark Leather d.o.o. iz Varaždina, što tijekom postupka nije bilo sporno. Zbog toga smatra da nije jasno zašto joj je tuženik uskratio pravo koje joj zakon izričito priznaje. Tužiteljica također osporava primjenu odredbi Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tvrdi da se tuženik pozvao na pogrešan sadržaj članka 54. stavka 2. točke 7. toga Zakona, odnosno da je citirao zakonsku odredbu koja ne odgovara njezinu stvarnom tekstu. Posebno prigovara obrazloženju koje se temelji na tzv. „individualnoj procjeni“. Smatra da tuženik nije objasnio na čemu se ta procjena temelji niti koje su konkretne okolnosti dovele do donošenja osporene odluke. Ističe da se odluke kojima se ograničava ili oduzima sloboda kretanja ne mogu obrazlagati samo općenitim pozivanjem na individualnu procjenu, već moraju sadržavati jasno, konkretno i detaljno obrazloženje. U tom smislu naglašava da je 17. veljače 2026. bila smještena u prihvatilište „Porin“, što upućuje na to da je u tom trenutku procijenjeno kako nije potrebno ograničiti njezinu slobodu kretanja. Već sljedećeg dana donesena je odluka o njezinu smještaju u zatvoreniji oblik prihvata, odnosno o oduzimanju slobode kretanja. Tužiteljica smatra da je tuženik bio dužan objasniti koje su se okolnosti promijenile između 17. i 18. veljače 2026. te zbog čega je promijenio svoju prvotnu procjenu. Osim toga, navodi da činjenica što je 17. veljače 2026. podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu ne može sama po sebi opravdati oduzimanje slobode kretanja, budući da je upravo nakon podnošenja zahtjeva bila upućena u prihvatilište „Porin“, a ne u zatvoren i objekt u Trilju. Zaključno, tužiteljica smatra da osporeno rješenje ne sadrži valjano i dostatno obrazloženje, već se temelji na paušalnim i pogrešnim navodima. Budući da detaljno i zakonito obrazloženje predstavlja obvezan element svakog upravnog rješenja, smatra da ne postoji nijedan valjan razlog za održavanje osporenog rješenja na snazi. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje, nalaže tuženiku da odmah pusti tužiteljicu iz Prihvatnog centra za strance Ministarstva unutarnjih poslova u Trilju, te da se odobri besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu i nalaže tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju prave pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana, da je u postupku donošenja rješenja, utvrđeno je da je tužiteljica imala usvojenu dozvolu za boravak i rad od strane PP Poreč KLASA: UP/I-216-02/25-09/176172 od dana 18.09.2025. do dana 17 12.2025. Istokom navedene dozvole nije regulirala svoj status već je nastavila nezakonito boraviti u [adresa]. Nadalje je utvrđeno da je dana 18.01.2026. Postaja prometne policije Varaždin imenovanoj izdala Rješenje o povratku s rokom napuštanja Republike Hrvatske do 19.02.2026. S obzirom da nije postupila po navedenom rješenju dana 17.02.2026. u prostorijama Policijske postaje Varaždin izrazila je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu i privremenu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a čiji je zahtjev u postupku. Citira i poziva se na relevantne odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj: 70/15., 127/17.), te navodi da će se tijekom postupaka međunarodne zaštite tužitelju omogućiti da u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrjepljuje svoj zahtjev. S obzirom na navedeno, tuženik skreće pozornost na Odluku o Listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 45/2016) na kojoj se Nepal ne nalazi kao nesigurna zemlja podrijetla. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem, međutim da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporeno rješenje i objektivno nezakonito. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora održana je rasprava 24. lipnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice jer iz zapisnika Klasa: NK-UP/I-216-01/26-03/149, Urbroj: 511-19-32-26-2 od 18. veljače 2026. proizlazi da je tužiteljica saslušana u predmetnom upravnom postupku, te je ocjenjeno nepotrebnim ponovno je saslušavati u upravnom sporu.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je donesena osporena odluka, te uvidom u spis ovog upravnog spora.

7. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema članku 54. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25; dalje: Zakon) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.); i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (točka 7.).

8.1. Sukladno članku 54. stavku 5. Zakona sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

8.2. Člankom 54. stavkom 6. Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

8.3. Prema odredbi članka 54. stavka 11. Zakona ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

9. Prema ocjeni Suda, podaci spisa ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da je izrečena mjera smještaja u Prihvatni centar za strance razmjerna svrsi ograničenja kretanja niti da je individualna procjena u konkretnom slučaju pravilno provedena.

10. Naime, prema naprijed navedenim odredbama Zakona, sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti nizom mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. Zakona. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance, kao najstroža mjera ograničenja slobode kretanja, može se izreći ako se utvrdi da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Sukladno naprijed citiranim odredbama Sud zaključuje kako je odabir mjere slobodna ocjena tužitelja, ali da ta diskrecija nije apsolutna već traži da se najstroža mjera smještajem u prihvatni centar za strance (a koja mjera je primijenjena u konkretnom slučaju), može izreći samo ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12. Člankom 4. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

13. U konkretnom slučaju evidentno je kako je mjera određena u granicama ovlasti iz članka 54. stavka 5. Zakona, ali Sud ne nalazi da je ona utemeljena u svrsi zakona, pa ni da je ista uopće zakonita. Naime, zakonitost odluke i posebno kod primjene diskrecione ocjene zahtjeva da ista bude jasno obrazložena, a da bi Sud uopće bio u mogućnosti ocijeniti da li je postignuta svrha radi koje je slobodna ocjena ustanovljena. Slijedeći ovaj standard, Sud u obrazloženju osporene odluke ne na lazi razlog zbog kojeg tužiteljici nije izrečena neka blaža mjera, a na što osnovano prigovora tužiteljica.

14. Slijedom navedenog, budući da obrazloženju osporenog rješenja nisu navedeni razlozi zbog kojeg tužiteljici nije izrečena neka blaža mjera, to se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.

17. Stoga, je Sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporeno rješenje te sukladno članku 54. stavku 14. Zakona naložio da se tužiteljicu odmah pusti na slobodu.

15. Tijekom ovog spora tužiteljica je postavila zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

16. Naime, prema podacima spisa ista ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

17. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost. Stavkom 3. istog članka propisano je da pružatelj ima pravo na naknadu putnih troškova sukladno odredbama Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. Budući da je pravnu pomoć tužitelju pružao odvjetnik Zoran Bauer u točki III. izreke presude, naloženo je tuženiku da mu za sastav tužbe, pristup na ročište i putne troškove, isplati iznos od 1.293,49 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika i Tbr. 27. stavkom 1. i 2., 46., 50. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

U Splitu 6. srpnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Zagreb, Kozarčaninova 2,

2.Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, VI Policijske postaje Zagreb, Trg Narodne zaštite 1,

3. U spis