REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-651/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Jupiter Hegemona j.d.o.o., Zagreb, Šenoina 3, OIB 83438824629, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 , kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Jasmine Houška, 6. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 9017094716, zaključenom 27. studenog 20212. između korisnika kredita CD i tuženika, u razdoblju od zaključivanja ovog Ugovora (27. studenog 2012.) do 13. studenog 2013. bila ništetna odredba čl. 4.1. Ugovora, u dijelu koji glasi:
"Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, Načelima za utvrđivanja kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamate po kreditima i depozitima tuženika te Informaciji o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela tuženika…."
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu br. 9017094716, zaključenog 27. studenog 20212. između korisnika kredita CD i tuženika u preostalom dijelu njegovog sadržaja.
III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 1.995,05 EUR, uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena: počev od 01.01.2013. godine pa do isplate na iznos 19,06 EUR
počev od 01.02.2013. godine pa do isplate na iznos 19,15 EUR
počev od 01.03.2013. godine pa do isplate na iznos 19,16 EUR
počev od 01.04.2013. godine pa do isplate na iznos 19,17 EUR
počev od 01.05.2013. godine pa do isplate na iznos 1,05 EUR
počev od 07.05.2013. godine pa do isplate na iznos 18,08 EUR
počev od 14.06.2013. godine pa do isplate na iznos 18,89 EUR
počev od 14.07.2013. godine pa do isplate na iznos 18,99 EUR
počev od 01.08.2013. godine pa do isplate na iznos 1,48 EUR
počev od 08.08.2013. godine pa do isplate na iznos 0,30 EUR
počev od 13.08.2013. godine pa do isplate na iznos 1,74 EUR
počev od 14.08.2013. godine pa do isplate na iznos 18,97 EUR
počev od 01.09.2013. godine pa do isplate na iznos 0,00 EUR
počev od 06.09.2013. godine pa do isplate na iznos 15,65 EUR
počev od 01.10.2013. godine pa do isplate na iznos 0,16 EUR
počev od 10.10.2013. godine pa do isplate na iznos 19,08 EUR
počev od 01.11.2013. godine pa do isplate na iznos 0,65 EUR
počev od 08.11.2013. godine pa do isplate na iznos 18,60 EUR
počev od 01.12.2013. godine pa do isplate na iznos 3,41 EUR
počev od 07.12.2013. godine pa do isplate na iznos 12,70 EUR
počev od 13.12.2013. godine pa do isplate na iznos 3,17 EUR
počev od 01.01.2014. godine pa do isplate na iznos 19,28 EUR
počev od 04.01.2014. godine pa do isplate na iznos 0,02 EUR
počev od 01.02.2014. godine pa do isplate na iznos 19,29 EUR
počev od 17.04.2014. godine pa do isplate na iznos 25,80 EUR
počev od 08.05.2014. godine pa do isplate na iznos 13,01 EUR
počev od 17.07.2014. godine pa do isplate na iznos 20,96 EUR
počev od 13.08.2014. godine pa do isplate na iznos 31,64 EUR
počev od 30.08.2014. godine pa do isplate na iznos 5,77 EUR
počev od 03.09.2014. godine pa do isplate na iznos 0,20 EUR
počev od 03.09.2014. godine pa do isplate na iznos 30,57 EUR
počev od 07.10.2014. godine pa do isplate na iznos 27,63 EUR
počev od 01.11.2014. godine pa do isplate na iznos 0,15 EUR
počev od 05.12.2014. godine pa do isplate na iznos 38,64 EUR
počev od 01.01.2015. godine pa do isplate na iznos 0,59 EUR
počev od 09.01.2015. godine pa do isplate na iznos 18,76 EUR
počev od 01.02.2015. godine pa do isplate na iznos 0,33 EUR
počev od 06.02.2015. godine pa do isplate na iznos 15,77 EUR
počev od 06.03.2015. godine pa do isplate na iznos 15,77 EUR
počev od 13.03.2015. godine pa do isplate na iznos 6,79 EUR
počev od 01.04.2015. godine pa do isplate na iznos 0,61 EUR
počev od 08.04.2015. godine pa do isplate na iznos 15,76 EUR
počev od 15.04.2015. godine pa do isplate na iznos 2,77 EUR
počev od 01.05.2015. godine pa do isplate na iznos 0,05 EUR
počev od 07.05.2015. godine pa do isplate na iznos 15,75 EUR
počev od 20.05.2015. godine pa do isplate na iznos 3,22 EUR
počev od 01.06.2015. godine pa do isplate na iznos 0,78 EUR
počev od 04.06.2015. godine pa do isplate na iznos 15,75 EUR
počev od 03.07.2015. godine pa do isplate na iznos 7,14 EUR
počev od 07.07.2015. godine pa do isplate na iznos 14,41 EUR
počev od 01.08.2015. godine pa do isplate na iznos 0,10 EUR
počev od 07.08.2015. godine pa do isplate na iznos 16,02 EUR
počev od 28.08.2015. godine pa do isplate na iznos 2,90 EUR
počev od 01.09.2015. godine pa do isplate na iznos 4,79 EUR
počev od 04.09.2015. godine pa do isplate na iznos 14,09 EUR
počev od 01.10.2015. godine pa do isplate na iznos 0,04 EUR
počev od 06.10.2015. godine pa do isplate na iznos 10,62 EUR
počev od 07.10.2015. godine pa do isplate na iznos 8,42 EUR
počev od 01.11.2015. godine pa do isplate na iznos 0,30 EUR
počev od 18.11.2015. godine pa do isplate na iznos 3,98 EUR
počev od 19.11.2015. godine pa do isplate na iznos 14,74 EUR
počev od 01.12.2015. godine pa do isplate na iznos 0,54 EUR
počev od 29.12.2015. godine pa do isplate na iznos 15,75 EUR
počev od 06.01.2016. godine pa do isplate na iznos 12,45 EUR
počev od 28.01.2016. godine pa do isplate na iznos 9,58 EUR
počev od 01.02.2016. godine pa do isplate na iznos 1,04 EUR
počev od 18.02.2016. godine pa do isplate na iznos 10,35 EUR
počev od 27.02.2016. godine pa do isplate na iznos 1,54 EUR
počev od 02.04.2016. godine pa do isplate na iznos 19,38 EUR
počev od 03.05.2016. godine pa do isplate na iznos 18,82 EUR
počev od 06.07.2016. godine pa do isplate na iznos 31,92 EUR
počev od 06.07.2016. godine pa do isplate na iznos 24,87 EUR
počev od 06.07.2016. godine pa do isplate na iznos 5,69 EUR
počev od 01.08.2016. godine pa do isplate na iznos 0,92 EUR
počev od 02.08.2016. godine pa do isplate na iznos 17,71 EUR
počev od 03.08.2016. godine pa do isplate na iznos 0,05 EUR
počev od 01.09.2016. godine pa do isplate na iznos 2,66 EUR
počev od 02.09.2016. godine pa do isplate na iznos 15,90 EUR
počev od 01.10.2016. godine pa do isplate na iznos 3,75 EUR
počev od 04.10.2016. godine pa do isplate na iznos 14,89 EUR
počev od 27.04.2017. godine pa do isplate na iznos 1.114,54 EUR"
IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška, u iznosu od 13,27 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. srpnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.
V/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.062,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. srpnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 24. veljače 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim u cijelosti Ugovora o kreditu br. 9017094716, zaključenog 27. studenog 2012. između korisnika kredita CD (očitom omaškom navedeno UD) i tuženika. Smatra da je ovaj ugovor ništetan jer da je, odredbom čl. 4.1., ugovorena promjenjiva kamatna stopa, no nije određen način njezine promjene, a što da za posljedicu ima da je činidba korisnika kredita u ovom dijelu neodređena i neodrediva. Također smatra da su ništetne i odredbe predmetnog ugovora vezane uz ugovorenu valutnu klauzulu, temeljem kojih banka korisniku na raspolaganje stavlja kunski iznos, koji odgovara protuvrijednosti iznosa izraženog u valuti euro, odnosno temeljem koji se korisnik banci obvezuje vratiti glavnicu i kamate u iskazane u eurskom iznosu, a obračunate u kunskoj protuvrijednosti, i to u dijelu koji određuje da se obračun ugovorene valutne klauzule vrši po „srednjem tečaju za eur tečajne liste banke“ u trenutku određenom pojedinim ugovornim odredbama (na dan korištenja kredita, odnosno na dan plaćanja prema otplatnom planu). Ovo stoga što Ugovorom o kreditu nije određeno, pa makar na razini odredivosti, kako se određuje „srednji tečaj za eur tečajne liste“ tuženika, što smatra da za posljedicu ima da je činidba korisnika kredita i u ovom dijelu neodređena i neodrediva. Nadalje, smatra da je ugovaranje ovih ništetnih odredaba, o promjenjivoj kamatnoj stopi i obračunu valutne klauzule prema „srednjem tečaju za eur tečajne liste tuženika“, upravo bila odlučujuća pobuda ugovaratelja za zaključivanje predmetnog ugovora, slijedom čega da ništetnost ovih ugovornih odredba ima za posljedicu ništetnost ugovora u cijelosti. Tvrdi da je korisnik kredita isplatio tuženiku temeljem ovog ništetnog ugovora ukupan iznos od 19.950,51 eur. Korisnik kredita da je s tužiteljem zaključio Ugovor o cesiji, kojim mu je ustupio 1/10 tražbine koju ima prema tuženiku po osnovi povrata stečenog na temelju ništetnog ugovora. Predlaže stoga utvrditi ništetnim predmetni Ugovor u cijelosti te naložiti tuženiku vraćanje tužitelju ustupljenog iznosa potraživanja, odnosno isplatu iznosa od 1.995,05 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od izvršenog stjecanja, jer da je tuženik nepošteni stjecatelj, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.
2./ Tužitelj predlaže pokrenuti ogledni postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pitanja:
- je li određena ili odrediva činidba iz ugovora o kreditu u kojem je naknadu odnosno iznos koji dužnik (korisnik kredita) glavnicu i/ili kamate treba vratiti/platiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja
- je li ugovor o kreditu ništetan kada činidba iz ugovora o kreditu u kojem je naknadu odnosno iznos koji dužnik (korisnik kredita) glavnicu i/ili kamate treba vratiti/platiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja kad je to bila odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora na strani kreditora
- je li određena ili odrediva činidba iz ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva a nije određen promjenjivi parametar odnosno I/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi)
- je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva a nije određen promjenjivi parametar odnosno I/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi) kad je to bila odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora na strani kreditora
- odnosno, je li ugovor ništetan kako je odredba koja je bila odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora ništetna.
3./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer da ne postoji niti je priložen ugovor o cesiji s korisnikom kredita, slijedom čega da tužitelj nije ovlaštenik tražbina koje su predmet spora. Ukazuje da je korisnik iz ugovora o kreditu CD, a da je u Ugovoru o cesiji na koji se tužitelj poziva navedena UD. Osim toga, korisnik kredita da je potrošač, no tužitelj da nije slijedom čega da tražbine korisnika kredita kao potrošača nisu mogle biti predmetom ustupa tužitelju. S obzirom da tužitelj nije potrošač, da se na istog ne odnose utvrđenja vezana uz zaštitu potrošača u postupku kolektivne tužbe koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1401/2012. Osporava tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba. Tvrdi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, a u konkretnom slučaju da je način promjene kamatne stope određen, i to u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika, kojima da je određeno temeljem kojih se kriterija kamatna stopa mijenja i obračunava. U odnosu na tvrdnje o ništetnosti odredbe o srednjem tečaju ukazuje da, s obzirom da se radi o valutnoj klauzuli u euru, nije bilo tečajnih razlika na koje bi utjecao sam tuženik, jer da se radi o tečaju valute zaštićenom od strane domaće narodne banke koja da je i određivala tečaj kune prema euru. Sve i kada bi predmetne odredbe bile ništetne kako tužitelj tvrdi, da način promjene kamatne stope i način određivanja srednjeg tečaja svakako nisu bile odlučujuća pobuda za zaključivanje predmetnog ugovora, slijedom čega da eventualna ništetnost ovih pojedinih ugovornih odredaba ne može za posljedicu imati ništetnost cijelog ugovora. Osim toga, ističe da se stopa početno ugovorne kamate kroz cijelo razdoblje otplate kredita smanjivala slijedom čega da osnovom promjene kamatne stope od početno ugovorene tuženik nije stekao dodatne iznose otplatom kredita. Predmetni ugovor o kreditu da je zaključen 2012., a kredit otplaćen do 2017., u kojem razdoblju da je ugovorna kamata stopa s početnih 9% godišnje smanjena na 8,44% godišnje (koliko da je iznosila u trenutku otplate 24. travnja 2017.). Stopa ugovorne kamate da je tijekom otplate prvi puta izmijenjena (na način da je smanjena) sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje da su na snagu stupile 1. siječnja 2014., a kojima da je određen način promjene kamatne stope. Ističe prigovor zastare u odnosu na kondemnatorni dio zahtjeva, a posljedično prigovor nedostataka pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti. Nadalje, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, smatra da se ništetnost ne može više ist icati. Smatra da nema uvjeta za pokretanja oglednog spor kako to tužitelj predlaže.
4./ Pojašnjavajući izmjenu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik je naveo da se od zaključivanja predmetnog Ugovora do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju, početno ugovorena stopa ugovorne kamate od 9% nije mijenjala. U skladu s odredbama ovog Zakona, koji je propisao način promjene stope ugovorne kamate i to određujući da maksimalna dopuštena kamatna stopa na ostale potrošačke kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom (osim stambenih) u eur i u CHF te u eurima s valutnom klauzulom u CHF ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u RH određene za svaku od valuta uvećane za ½, tuženik da je obavijestio korisnicu kredita (dopisom od 24. prosinca 2013.), o izmjeni općih uvjeta tuženika vezano uz promjenjivost stope ugovorne kamate. Konkretno, tuženik je obavijestio da su opći uvjeti poslovanja izmijenjeni na način da se kamatna stopa koja iznosi 9% godišnje u konkretnom Ugovoru, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, određuje kao zbroj definiranog parametra za odnosnu valutu i fiksnog dijela kamatne stope kako slijedi: šestomjesečni EURIBOR (parametar promjenjivosti) te fiksni dio kamatne stope koji iznosi 8,66 p.p., pri čemu je fiksni dio kamatne stope izračunat kao razlika između kamatne stope važeće na dan 14. studenog 2013. i šestomjesečnog EURIBOR-a važećeg na dan 30. lipnja 2013., koji iznosi 0,337. Nadalje, tuženik je obavijestio korisnicu kredita da će visinu kamatne stope po konkretnom Ugovoru, a ovisno o kretanju prethodno definiranog parametra promjenjivosti, usklađivati dva puta godišnje i to na način da se visina kamatne stope određuje temeljem određenog parametra promjenjivosti važećeg na dan 30. lipnja i primjenjuje u šestomjesečnom referentnom razdoblju počevši od 1. kolovoza tekuće godine te temeljem parametra promjenjivosti važećeg na dan 31. prosinca i primjenjuje se u šestomjesečnom referentnom razdoblju počevši od 1. veljače naredne godine, sve ovisno o ugovorenom datumu dospijeća anuiteta. Šestomjesečni EURIBOR važeći na određeni dan da se utvrđuje dva radna dana ranije. Kretanje utvrđenog parametra promjenjivosti tijekom pojedinog obračunskog razdoblja da je javno dostupno na „EUROIBOR“ Reuters Money Service i Bloomberg te na Internet stranicama www.global-rates.com i www.euribor-rates.com.
5./ Tužitelj je na pripremnom ročištu, s obzirom da je u tužbi vrijednost nenovčanog zahtjeva propustio naznačiti, vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredio u iznosu od 1.995,05 eur, (čl. čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) . Tuženik tako naznačenoj vrijednosti nije prigovorio, slijedom čega je vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje utvrđena u iznosu kako je tužitelj predložio (čl. 40. st. 4. ZPP-a).
6./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o kreditu 27. studenog 2021. (list 18-21 spisa), pregled uplata (list 22-23 spisa), Ugovor o cesiji od 28. siječnja 2025. (list 24 spisa), preslika osobne iskaznice CD (list 25 spisa), kreditna dokumentacija (list 26-29 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 29-52 spisa), sudska praksa (list 53-62, 84-120, 133-141, 148-152, 155- 171, 179-208, 210-237, 271-282, 284 spisa), dopisi tuženika i to od 24. prosinca 2013. (list 243-244 spisa), od 17. srpnja 2014. (list 245-246 spisa), od 17. siječnja 2015. (list 247-248 spisa), od 10. srpnja 2015. (list 249-250 spisa), od 15. siječnja 2016. (list 251- 252 spisa), od 15. srpnja 2016. (list 253-254 spisa), od 16. siječnja 2017. (list 255-256 spisa), ugovor o kreditu od 20. ožujka 2007. (list 259-270 spisa).
7./ Ocjenjujući da su na temelju ovako provedenih dokaza odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene sud je odbio preostale dokazne prijedloge, odnosno prijedlog tužitelja radi saslušanja svjedoka (djelatnika banke i korisnika kredita) na okolnost da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i načina određivanja mjerodavnog tečaja za obračun valutne klauzule bila odlučujuća pobuda za zaključivanje predmetnog ugovora i naloga tuženiku dostaviti opće akte kojima je u spornom razdoblju uređivao politiku upravljanja rizicima, osobito valutnim i kamatnim rizikom te financijskog vještačenje radi utvrđenja visine istaknutog zahtjeva.
8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u razmjerno neznatnom dijelu.
9./ Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim u cijelosti Ugovora o kreditu br. 9017094716 od 27. studenog 2012., s posljedicom dužnosti vraćanja iznosa koji su tuženiku temeljem ovog ugovora plaćeni, a opsegu u kojem je ovu tražbinu tužitelju ustupio korisnik kredita (1/10 plaćenih iznosa).
10./ Među strankama nije sporno da su tuženik kao davatelj i CD (iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita zaključili 27. studenog 2012. Ugovor o kreditu br. 9017094716. Ovim je Ugovorom korisniku stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 15.211,40 eur, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za eur tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora). Kredit je odobren radi zatvaranja obveze korisnika po ranijim kreditima (čl. 2. Ugovora). Iznos iz kredita korisnik se obvezuje vratiti u 120 jednakih mjesečnih anuiteta iskazanih u eur, plativih u kunama po srednjem tečaju za eur banke važećem na dan plaćanja prema otplatnom planu (čl. 7.2. Ugovora).
11./ Vraćanje kredita ugovoreno je uz obračun ugovorne kamate koja je promjenjiva "…sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, Načelima za utvrđivanja kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamate po kreditima i depozitima tuženika te Informaciji o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela tuženika, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 9% godišnje“ (čl. 4.1. Ugovora). Nadalje, ugovoreno je da se ugovorna kamata iz odredbe čl. 4.1. Ugovora naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za eur tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja kamate, a sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (čl. 4.2. Ugovora).
12./ Nije sporno da je predmetni kredit otplaćen, i to zaključno s 26. travnja 2017. Tuženik tvrdi da tijekom otplate početno ugovorena kamatna stopa ugovorne kamate od 9% godišnje nije povećavana, već da je smanjivana, koje navode tužitelj nije osporio. Kako tužitelj ove navode tuženika nije osporio, niti je iznio činjenica iz kojih bi proizlazila neistinitost ovih tuženikovih tvrdnji, da se početno ugovorena stopa ugovorne kamate tijekom otplate predmetnog kredita nije povećavala već smanjivala, sud je ove navode tuženika ocijenio istinitima (razlog iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a).
13./ Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, jer tuženik osporava da bi ugovor kojim je korisnik kredita CD tužitelju ustupila potraživanja vezana uz predmetni Ugovor prema tuženiku bio zaključen (ukazujući na pogrešno navođenje prezimena korisnice kredita u priloženom Ugovoru o cesiji), odnosno smatra da se radi o tražbinama korisnika kredita kao potrošača koje da nisu mogle biti predmetom ustupa tužitelju. Nadalje, sporno je da li je ništetna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno način određivanja tečaja ugovorene valutne klauzule , a ako jest, ima li ništetnost ovih odredaba za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, odnosno može li predmetni ugovor opstati i bez ovih ništetnih odredaba te može li se ništetnost isticati, s obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen. Konačno, sporna je visina iznosa plaćanje kojeg tužitelj potražuje, zastara ovog potraživanja , a s prigovorom zastare zahtjeva za isplatu vezan i tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti.
14./ Na temelju Ugovora o cesiji na kojem je, uz potpis ustupitelja tražbine CD, naznačen datum 28. siječnja 2025., utvrđeno je da je ista tužitelju ustupila, uz naknadu, 1/10 novčane tražbine prema tuženiku s osnove restitucije na temelju ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu (br. 9017094716 od 27. studenog 2012.). U ovom je Ugovoru o cesiji, očitom omaškom kod navođenja imena ustupiteljice, navedeno pogrešno njezino prezime „ UD“ umjesto ispravno „ CD“. Takvu je pogrešku posljedično učinio i tužitelj, u činjeničnim navodima tužbe i prilikom isticanja zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, na način da prezime ustupiteljice korisnice kredita očitom omaškom pogrešno navodi „ UD“ umjesto „ CD“. Ova pogreška međutim, suprotno navodima tuženika, nema za posljedicu zaključak da korisnica iz predmetnog Ugovora o kreditu Ugovorom o ustupu na koji se tužitelj poziva (list 24 spisa) ne bi tužitelju ustupila tražbine prema tuženiku temeljem povrate stečenog bez osnove zbog ništetnosti Ugovora o kreditu. Prije svega, ostali identifikacijski podaci korisnice kredita CD u predmetnom su Ugovoru o cesiji ispravno navedeni, dakle njezina adresa i OIB, i to u skladu s podacima na njezinoj osobnoj iskaznici važećoj u trenutku kada je predmetni ugovor o cesiji potpisala (list 25 spisa), ispravno navodeći prilikom potpisa svoje prezime (CD) i datum potpisa. Osim toga, i predmetni se Ugovor o cesiji, radi određivanja tražbine koja je predmet ustupa, poziva na broj i vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu koji podaci upravo odgovaraju podacima iz Ugovora o kreditu na ništetnost kojeg tužitelj u tužbi upire. Stoga je, samo zbog omaške u pisanju prezimena korisnice kredita kao suugovaratelja, neosnovan prigovor tuženika da Ugovor o cesiji s korisnicom kredita ne postoji i da nije priložen.
15./ Tražbina korisnika kredita, po osnovi povrata novčanih iznosa plaćenih temeljem ništetnih odredaba ugovora, kao i svaka druga tražbina, osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, može biti predmetom ustupa (čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Primatelj tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a). Citiranim Ugovorom o ustupu tražbine CD ustupila je tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu. Neosnovano tuženik ističe da predmetna tražbina nije mogla biti valjano prenesena na tužitelja, jer da se radi o tražbini koja nije prenosiva i pripada isključivo potrošaču, a da nadalje tužitelj, s obzirom da nije i nema svojstvo potrošača, ne može imati prava koja pripadaju isključivo potrošačima. Ustupljena tražbina je novčana tražbina, a novčane tražbine potrošača, po ocjeni ovog suda, nisu strogo osobne tražbine, niti se njihova narav protivi ustupanju, a niti je prijenos istih zabranjen zakonom. Neodlučno je što tužitelj nema svojstvo potrošača jer se promjenom vjerovnika kao posljedicom ustupa tražbine ne utječe na identitet tražbine stoga što primatelj tražbine prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a). Osim toga, u konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva i nije vezana sa statusom potrošača jer se tužitelj ne poziva na odredbe o potrošačkoj zaštiti pa nisu od utjecaji prigovori tuženika s tim u vezi. Nadalje, valja istaknuti i da je, iako u predmetnom ugovoru o ustupu novčani iznos tražbine koja je predmet ustupa nije određen, ustupljena tražbina odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina temeljem određenog Ugovora o kreditu po osnovi prava na povrat plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredaba.
16./ Utvrđeno je stoga, a slijedom izloženih razloga, da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer je nedvojbeno da je upravo CD s tužiteljem zaključila ugovor o ustupu novčane tražbine koja je predmet spora. Stoga je kao nepotreban odbijen dokazni prijedlog saslušanja korisnika kredita na okolnost zaključivanja predmetnog ugovora.
17./ U odnosu na tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu prije svega valja ukazati da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP-a) te je vezan činjeničnom osnovnom tužbe. Naime, pravni posao može biti ništetan iz više razloga, a pravni zaključak suda o ništavosti može se temeljiti samo na ocjeni pravno odlučnih činjenica koje je stranka iznijela tijekom postupka (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 170/2011-2). Dakle, u ovoj parnici sud utvrđuje postojanje razloga ništetnosti na temelju činjenica koje je tužitelj iznio i na kojima temelji zahtjev za utvrđenje ništetnosti (čl. 186. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a). Dakle, tužitelj smatra da je uzrok ništetnosti predmetnog Ugovora odredba čl. 4.1. u dijelu kojim je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika, odnosno da su ništetne ugovorne odredbe kojima se ugovara tečaj za obračun ugovorene valutne klauzule (čl. 4.2. i 7.2. Ugovora) kao „srednji tečaj za eur tečajne liste tuženika“.
18./ Po ocjeni ovog suda, osnovano ističe tužitelj da u odredbi čl. 4.1. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je stipulirano da je redovna kamatna stopa tijekom po ovom ugovoru promjenjiva sukladno, između ostalih i, Odluci banke o kreditiranju građana, sadržana odredba koja na neodređen i neodrediv način uređuje izmjenu stope redovne kamate, temeljem koje tuženik obračunava pojedine anuitete, odnosno ukupan iznos obveze koju je korisnik kredita za iznos kredita stavljen mu na raspolaganje dužan platiti tuženiku.
19./ Naime, predmetnim je Ugovorom o kreditu, tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos od 15.211,40 eur (u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika za eur), a korisnik se ovaj iznos obvezao platiti u anuitetima. Rok otplate kredita je 120 mjeseci, a na iznos kredita stavljen u otplatu obračunava se redovna kamata, i to za cijelo vrijeme postojanja tražbine po ovom Ugovoru (čl. 4.1. Ugovora). Redovna kamata na dan sklapanja ugovora iznosi 9,00% godišnje, tijekom postojanja obveze korisnika po ovom ugovoru je promjenjiva, a u slučaju promjene kamatne stope korisnik je suglasan da banka izmijeni (povisi ili snizi) početno ugovoreni anuitet (u iznosu od 192,69 eur) (čl. 7.2. Ugovora).
20./ Dakle, predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke o kreditiranju građana (čl. 4.1. Ugovora) daje tuženiku mogućnost promjene stope redovne kamate na temelju koje će se obračunavati anuiteti koje je korisnik dužan otplaćivati. Citirana stipulacija ugovorne odredbe o obvezi korisnika kredita, prema kojoj je kamatna stopa ugovorne kamate promjenjiva sukladno odluci tuženika, je neodređena i neodrediva jer niti su u ugovoru navedeni parametri o promjeni kojih bi izmjena redovne kamatne stope ovisila, niti je naveden način promjene redovne kamatne stope.
21./ S obzirom da, vezano uz promjenjivost stope ugovorne kamate, predmetni Ugovor ne sadrži daljnje određivanja parametara o kojima ovisi promjena stope ugovorene kamate prema odredbi čl. 4.1. ovog Ugovora, a iz odredbe čl. 13.5. Ugovora proizlazi zaključak da se na predmetni Ugovor o kreditu, jer je prije sklapanja ovog ugovora korisnik s njima upoznat, primjenjuju i opći uvjeti poslovanja banke u poslovima kreditiranja građana (u skladu s odredbom čl. 295. ZOO-a), tuženik, koji osporava tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti ove ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate i tvrdi da je općim uvjetima koji se na ovaj ugovor primjenjuju određeno temeljem kojih se kriterija stopa ugovorne kamate , u skladu s odlukom tuženika, mijenja, pozvan je, dostavom odgovarajućih općih uvjeta, potkrijepiti tvrdnje o određenosti, odnosno odredivosti načina promjene stope ugovorne kamate.
22./ Tuženik tvrdi da je način promjene stope ugovorne kamate tijekom važenja predmetnog Ugovora izmijenio na temelju Izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja tuženika u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama, objavljenima na tuženikovim internetskim stranicama i u poslovnicama 13. studenog 2013., a koje su stupile na snagu 14. studenog 2013. i kojim je izmjenama način promjene stope ugovorne kamate, mjerodavan za predmetni kreditni odnos, tuženik uskladio s izmijenjenim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13), a koje su na snagu stupile 1. siječnja 2014.
23./ Naime, pozivajući se na izmjene Općih uvjeta poslovanja, kojima je tuženik u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu uskladio uvjete promjenjivosti kamatne stope sukladno propisima o potrošačkom kreditiranju, tuženik je dopisom od 24. prosinca 2013. (list 243-244 spisa) obavijestio korisnicu kredita CD da je izmjenama i dopunama Općih uvjeta poslovanja tuženika u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama, a koje su stupile na snagu 14. studenog 2013., promjenjivost kamatne stope izmijenjena na način da je definiran parametar promjenjivosti i fiksni dio kamatne stope (zbroj kojih daje nominalnu kamatnu stopu po predmetnom ugovoru u o kreditu) važeću na dan 14. studenog 2013. Osim određivanja parametra promjenjivosti i fiksnog dijela, da je izmjenama općih uvjeta tuženik ujedno o definirao razdoblja u kojima prati promjenjivost kamatne stope po predmetnom ugovoru o kreditu. Naime, tuženik tvrdi, a tako i iz predmetnog dopis kojeg je uputio korisnici kredita proizlazi, da je izmjenama općih uvjeta poslovanja uskladio uvjete promjenjivosti kamatne stope na način da je definirao parametar promjenjivosti i fiksni dio kamatne stope, čiji zbroj daje nominalnu kamatnu stopu za konkretni kredit na dan 14. studenog 2013. Osim određivanja parametara promjenjivosti, tuženik je izmjenama općih uvjeta definirao i razdoblja u kojima prati promjenjivost kamatne stope za konkretni kreditni odnos.
24./ Dakle, na temelju navedenog, utvrđeno je da je u vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu, početno ugovorena stopa ugovorne kamate iznosila 9% godišnje, te da način njezine izmjene niti osnovnim Ugovorom niti tuženikovim općim aktima na koje se Ugovor poziva (vezano uz promjenjivost stope ugovorne kamate u odredbi čl. 4.1. i 13.5. Ugovora) nije bio pobliže određen niti odrediv, jer nisu u ovim ugovornim aktima navedeni parametri o promjeni kojih bi izmjena redovne kamatne stope ovisila, niti je naveden način promjene redovne kamatne stope.
25./ Međutim, Opće uvjete poslovanja, na primjenu kojih se, vezano uz promjenjivost kamatne stope, predmetni Ugovor poziva u odredbi čl. 4.1., tuženik je tijekom važenja ovog Ugovora izmijenio na način da je izmjenama i dounama Općih uvjeta poslovanja u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama koji su stupili na snagu 14. studenog 2013., uskladio uvjete promjenjivosti kamatne stope definirajući parametar promjenjivosti i fiksni dio kamatne stope (zbroj kojih daje nominalnu kamatnu stopu za konkretni kredit na dan 14. studenog 2013.) te je definirao razdoblja u kojima prati promjenjivost kamatne stope za konkretni kreditni odnos. Pri tome, definirani parametar promjenjivosti je šestomjesečni EURIBOR, a fiksni dio kamatne stope iznosi u konkretnom slučaju 8,66 p.p. (fiksni dio kamatne stope izračunat je kao razlika između kamatne stope važeće na dan 14. studenog 2013. i šestomjesečnog EURIBOR-a važećeg na dan 30. lipnja 2013., koji iznosi 0,337). Šestomjesečni EURIBOR važeći na određeni dan utvrđuje se dva radna dana radnije, a korisnicu su obaviješteni i da je kretanje utvrđenog parametra tijekom pojedinog obračunskog razdoblja javno dostupno na „EUROIBOR“ Reuters Money Service i Bloomberg te na Internet stranicama www.global-rates.com i www.euribor-rates.com.
26./ S obzirom da tuženik nije iznio činjenice niti priložio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da je za cijelo vrijeme važenja predmetnog ugovora o kreditu, dakle od zaključivanja ovog ugovora o kreditu, općim aktima određeno ili barem odredivo uredio način promjene stope ugovorne kamate, a sam se poziva na prethodno citirane izmjene Općih uvjeta koje da su na snazi od 14. studenog 2013., temeljem kojih je banka način promjene stope ugovorne kamate uskladila s propisima o potrošačkom kreditiranju, na način da je definirala parametar promjenjivosti i fiksni dio kamatne stope te razdoblja u kojima prati promjenjivost kamatne stope, to je utvrđeno da do stupanja na snagu ovih izmjena (14. studenog 2013.) način promjene kamatne stope ugovorom odnosno općim uvjetima banke koji se na njega promjenjuju nije bio određen niti odrediv.
27./ Stoga je odredba čl. 4.1. Ugovora, u dijelu citiranom u izreci presude (pod točkom I/) bila ništetna sve do izmjene općih uvjeta poslovanja tuženika koje su na snagu stupile 14. studenog 2013., jer je predstavljala neodređenu i neodredivu odredbu o činidbi koja je objekt ugovorne obveze korisnika kredita, a ugovor niti opći uvjeti koji su se na njega primjenjivali nije sadržao podatke s pomoću kojih se činidba može odrediti, odnosno stranke nisu ostavile trećoj osobi da ju odredi (čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. te čl. 272. ZOO-a).
28./ Međutim, nakon izmjena i dopuna Općih uvjeta poslovanja tuženika u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama, koje su na snagu stupile 14. studenog 2013., odredba čl. 4.1. Ugovora, kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate, ne sadrži više neodređenu niti neodredivu stipulaciju o činidbi korisnika kredita. Naime, prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili ako su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ovo stoga što je nakon učinjenih izmjena općih uvjeta definiran parametar promjenjivosti (šestomjesečni EURIBOR) te fiksni dio kamatne stope (koji u konkretnom slučaju iznosi 8,66 p.p. (a izračunat je kao razlika između kamatne stope važeće na dan 14. studenog 2013. i šestomjesečnog EURIBOR-a važećeg na dan 30. lipnja 2013., koji iznosi 0,337). Nadalje, određeno je na koji se način određuje šestomjesečni EURIBOR važeći na određeni dan (dva radna dana radnije). Radi se objektivnom promjenjivom parametru jer cjelokupni europski financijski sustav koristi Euribor kao referentnu kamatnu stopu, pri čemu se radi o referentnoj stopi na neosiguranom tržištu koja se računa za nekoliko različitih rokova dospijeća: jedan tjedan, jedan mjesec, tri mjeseca, šest mjeseci i dvanaest mjeseci, a ovom stopom upravlja Europski institut za tržišta novca (EMMI) koji Euribor definira kao stopu po kojoj banke u Europskoj uniji i članicama Europskog udruženja slobodne trgovine mogu pribaviti sredstva na neosiguranom međubankovnom tržištu. Euribor se utvrđuje za valutu euro, a utvrđuje se na dnevnoj razini od strane informacijskog sustava Thomson Reuters kao prosječna stopa po kojoj prvoklasne banke jedna drugoj posuđuju neosigurana sredstva u eurima. Kao i ostale referentne kamatne stope, Euribor je javno dostupan, a njegove vrijednosti se mogu, između ostalog, pronaći na internetskim stranicama EMMI-ja (https://www.emmi-benchmarks.eu/emmi/). Konačno, korisnicu je tuženik i upoznao da je kretanje utvrđenog parametra promjenjivosti tijekom pojedinog obračunskog razdoblja javno dostupno na „EUROIBOR“ Reuters Money Service i Bloomberg te na Internet stranicama www.global-rates.com iwww.euribor-rates.com. Stoga je, po ocjeni ovog suda, nakon opisanih izmjena općih uvjeta, stipulacija ugovorne odredba o promjenjivoj stopi ugovorne kamate iz čl. 4.1. Ugovora u skladu s odredbom čl. 272. st. 2. ZOO-a, jer je činidba korisnika u ovom dijelu odrediva, s obzirom da su općim uvjetima određeni podaci s pomoću kojih se može odrediti, odnosno uz promjenu kojih je vezana promjenjivost stope ugovorne kamate, a to isključivo uz kretanje šestomjesečnog Euribora. Kako je nedvojbeno da su podaci o kretanju ovog indeksa objektivni i javno dostupni, to odredba kojom je ugovorena promjena kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog Euribora nije protivna odredbi čl. 272. o određenosti odnosno odredivosti činidbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-704/2024-2 od 2. listopada 2024.).
29./ Po ocjeni ovog suda, nisu osnovane tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredaba vezanih uz ugovorenu valutnu klauzulu, a prema kojima se valutna klauzula (dakle protuvrijednost eurskog iznosa koji je korisnik kredita dužan isplatiti tuženiku u kunama) obračunava po "srednjem tečaju za eur tečajne liste tuženika". Naime, u skladu s odredbom čl. 22. st. 1. ZOO-a, dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. Ako su stranke ugovorile tečaj, obračun se primjenjuje prema tečaju koji su ugovorile, a ako ga nisu ugovorile, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja (čl. 22. st. 2. ZOO- a). Polazeći od svrhe i smisla citiranih odredaba ZOO-a vezanih uz dopuštenost valutne klauzule, kod obračuna koje se prije svega primjenjuje tečaj koji su stranke ugovorile, a ako ga nisu ugovorile, tečaj propisan zakonom, to glede odredbe o ugovorenom tečaju temeljem kojeg se izračunava vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske (obračun ugovorene valutne klauzule), nema mjesta primjeni odredaba o činidbi (čl. 269. st. 1. ZOO-a), odnosno ništetnosti kao posljedici povrede zakonske odredbe o određenosti, odnosno odredivosti činidbe (čl. 271. st. 1. u vezi s čl. 272. ZOO-a). Ovo stoga što, sve i da stranke prilikom ugovaranja valutne klauzule nisu ugovorile, dakle odredile tečaj primjenom kojeg će se vršiti obračun ugovorene valutne klauzule, primjenom citirane zakonske odredbe iz čl. 22. st. 2. ZOO-a, obračun valutne klauzule bi se vršio primjenom zakonom propisanog tečaja (prodajnog tečaja koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja). Stoga, a s obzirom da citirana zakonska odredba iz čl. 22. st. 2. ZOO-a predviđa supstituiranje izostanka ugovorne odredbe o određivanju tečaja kod valutne klauzule, to se na ugovornu odredbu kojom su stranke tečaj ugovorile, no, a na što upire tužitelj, nisu pobliže odredile na koji način ugovoreni tečaj (srednji tečaj za eur tečajne liste tuženika) tuženik izračunava, ne odnosi odredba čl. 270. st. 1. ZOO-a, o ništetnosti kao posljedici neodređene i neodredive odredbe o činidbi jer bi navedeno bilo suprotno odredbi čl. 22. st. 2. ZOO-a. Naime, sve i da tečaj prema kojem se ugovorena valutna klauzula obračunava nije ugovoren, ugovor ne bi bio ništetan.
30./ Po ocjeni ovog suda, ništetnost ugovorne odredbe iz čl. 4.1., utvrđena u razdoblju od zaključivanja predmetnog Ugovora (27. studenog 2012.) do izmjena mjerodavnih općih uvjeta (13. studenog 2013.) kojima je određen način promjene kamatne stope, a kako je to prethodno izloženo, koje su na snagu stupile 14. studenog 2013., svakako ne povlači ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti. Ovo stoga što, suprotno shvaćanju tužitelja, predmetni ugovor bez ove ništetne odredbe može opstati te ova odredba nije bila niti uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO-a), a kako pravilno ukazuje tuženik. Da predmetni ugovor o kreditu i bez ništetne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate može opstati razvidno je jer je nedvojbeno utvrđeno da početno ugovorenu stopu (od 9%) tuženik nije do učinjenih izmjena općih uvjeta mijenjao, a potom ju je smanjivao.
31./ Konačno, i u razdoblju do 14. studenog 2013., predmetni je ugovor bitan sastojak – odredbu o stopi redovne kamate sadržavao, no na neodređen i neodrediv način predviđao je mogućnost promjene ove odredbe. Stoga, ništetnost odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope valja tumačiti upravo kao ništetnost ustanovljenu da bi ugovor bez ove odredbe vrijedio, sve i da je bila uvjet ili odlučujuća pobuda za njegovo sklapanje (čl. 324. st. 2. ZOO-a), što ipak, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne proizlazi.
32./ S obzirom da nije osnovana tvrdnja tužitelja na kojoj osniva zahtjev za povrat plaćenog u ispunjavanju predmetnog ugovora, jer, unatoč ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjivost stope redove kamate u razdoblju do 13. studenog 2013., ugovor nije ništetan u cijelosti, to tužitelj svakako nema pravo na vraćanje plaćenog u ispunjavanju predmetnog Ugovora (u opsegu u kojem mu je tražbina ustupljena – 1/10 ukupno plaćenih iznosa). Kako se stopa redovne kamate tijekom razdoblja u kojem tužitelj potražuje vraćanje plaćenog od početno ugovorene (9%) smanjivala, to tuženik osnovnom odredbe ništetnost koje je utvrđena u ovoj parnici nije ništa stekao (o načinu promjene stope ugovorne kamate). Stoga je kao nepotreban odbijen tužiteljev prijedlog provođenja vještačenja radi utvrđenja visine zahtjeva za plaćanjem, odnosno jer nisu od utjecaja na donošenje odluke o osnovanosti istaknutih tužbenih zahtjeva za isplatom, sud nije raspravljao osnovanost tuženikovog prigovora zastare. Po ocjeni ovog suda, u utvrđenom dijelu ništetnosti ugovorene odredbe iz čl. 4.1. Ugovora, ne radi se o zabrani manjeg značenja pa se ništetnost, unatoč činjenici da je ugovor u cijelosti ispunjen na koju upire tuženika, može isticati (razlog iz odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a)
33./ U odnosu na prijedlog tužitelja za pokretanje oglednog postupka radi rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, valja ukazati da, po shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbama ZPP-a kojima je navedeni institut uređen, stranke imaju pravo predložiti pokretanje oglednog postupka sudu pred kojim se postupak u kojem pokretanje oglednog postupka predlažu vodi, međutim takav prijedlog sud (suca) prvog stupnja ne obvezuje niti je po njemu dužan postupiti, traženjem od predsjednika suda zakazivanja sjednice odjela radi rasprave o pretpostavkama za podnošenje prijedloga Vrhovnom sudu. Naime, tek ako, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, sud sazna za postojanje postupaka koji ispunjavaju uvjete za pokretanje oglednog spora, zatražiti će od predsjednika suda sazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka (čl. 502.k ZPP-a). Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja radi kojih tužitelj pokretanje oglednog postupka predlaže, ne proizlazi da bi se radilo o pitanjima o kojima ovisi odluka u većem broju sporova koji su pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 502.j ZPP-a). Naime, o pitanjima koja navodi tužitelj već su izražena pravna shvaćanja, kako u odlukama sudova prvog stupnja, no i u odlukama sudova drugog stupnja te povodom revizija, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Svakako, i u konkretnom slučaju, tužite lj na raspolaganju ima redoviti put kontrole odluke u ovoj pravnoj stvari, pa i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije.
34./ Odluku o pravu stranaka na naknadu parničnih troškova sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, ocjenjujući da je tužitelj u parnici uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, a da tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg dijela posebni troškovi nisu nastali. Naime, tužitelj je predlagao utvrditi ništetnim ugovor u cijelosti, a utvrđena je djelomična ništetnost. Nadalje, i u odnosu na tako utvrđenu djelomičnu ništetnost, u odnosu na dva razloga ništetnosti na koja se tužitelj pozivao, zahtjev je prihvaćen samo u odnosu na jedan, i to tek za ograničeno razdoblje, s obzirom na izmjenu općih kata banke kojim je način promjene kamatne stope naknadno valjano određen. Zahtjev za plaćanje u cijelosti je odbijen kao neosnovan.
35./ Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, a o tuženikovom je zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (3.990,10 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), odlučeno primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za:
- sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eur,
- sastav jednog obrazloženog podnesaka (naime, neosnovano tuženik potražuje i trošak dopune odgovora na tužbu od 24. travnja 2025., koju je podnio neposredno nakon odgovora na tužbu (24. ožujka 2025.) jer, obzirom je sva potrebna očitovanja mogao i bio dužan dati u odgovoru na tužbu, nema pravo na naknadu dodatnog troška na teret tužitelja) (nadalje, tuženik se tijekom postupka obrazloženo očitovao na navode tužitelja podnescima od 3., 8. i 18. rujna 2025., no upućivanje više podnesaka u tako kratkom roku nije opravdano pa je tuženiku priznat trošak samo jednog obrazloženog podneska, u kojem se mogao i bio dužan očitovati o odlučnim okolnostima) (T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od po 200,00 eur,
- zastupanja na ročištu 28. kolovoza 2025. i 21. svibnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur
- zastupanja na ročištu 30. siječnja 2026., koje je odgođeno prije započinjanja raspravljanja (T.br. 9/5 Tarife) u iznosu od 50,00 eur.
Ovako priznate troškove (850,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 1.062,50 eur.
36./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.
37./ Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 6. srpnja 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
