Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-175/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-441/2023-19 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. PI kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu proglašen je krivim opt. PI zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, te je na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1. i 4. u vezi s čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u vremenu od 6 (šest) mjeseci popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenoj OI nadoknadi štetu u iznosu od 20.897,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate.

1.1. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozoren je optuženik da će sud, ako u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši određenu posebnu obvezu, donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenoj OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.897,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate, te je naloženo optuženiku da u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude isplati oštećenoj OI OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 20.897,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku da u roku 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, te nužne izdatke oštećenice i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se optuženik osobno zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede prava na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, pogrešne primjene Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava, koju numerički ne označava, a po sadržaju upire na način provedenog dokaznog postupka, da su dokazi pročitani i reproducirani, a da stvarno nisu provedeni, da su isti pročitani i reproducirani raniji iskazi svjedoka OI i ĐI te optuženika PI. U osnovi pobija prvostupanjsku presudu iz zakonskih osnova čl. 468. st. 1. toč. 12. i st. 3. ZKP/08.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, u pobijanoj presudi nije ostvarena povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 12. ZKP/08 – teško povrijeđenog prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnim sloboda, a niti bitne povede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 , da je prvostupanjski sud na raspravi povrijedio pravo obrane. To stoga, što je iz spisa predmeta br. K-441/2023 na str. 372 do 378 spisa, sa rasprave održane 23. veljače 2026. jasno proizlazi da su svi dokazi izvedeni uz suglasnost stranaka i načinom njihovog izvođenja, da su pročitani i reproducirani raniji iskazi, kao i prethodni iskaz optuženika, te da optuženik nije imao primjedbe na tako izvedene dokaze. Nadalje, optuženik je nakon reproducirane snimke prvog ispitivanja izjavio da je to njegov iskaz i da ostaje kod istog u cijelosti, a nakon toga je dao na raspravi obranu. Isto tako, optuženik nije imao prijedloge za dopunu dokaznog postupka.

6.2. Kraj takvog stanja, nisu ostvarene povrede na koje ukazuje žalitelj, a prvostupanjski sud je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi naveo valjane i provjerljive razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, koje je utvrdio sve pozorno i pravilno ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, a naročito je dana ocjena proturječnih dokaza.

7. Optuženik se žali zbog povrede Kaznenog zakona, koju numerički ne označava, no iz sadržaja bi proizlazilo da nije dokazana prijevarna namjera, da se radi o građanskopravnom odnosu sklopljenom temeljem Zakona o obveznim odnosima, te u osnovi sadržajem daje svoju analizu i preocjenu izvedenih dokaza.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, nije povrijeđen Kazneni zakon. To što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao iz utvrđenog činjeničnog stanja izvesti drugačije zaključke, da nije utvrđena prijevarna namjera iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, da ista nije dokazana i na temelju istoga primijeniti Kazneni zakon, kada se utvrdi da nema dokaza za opisano protupravno djelo iz izreke presude, to prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika. Prvostupanjski sud primjenjuje Kazneni zakon na ono činjenično stanje koje je utvrdio na raspravi u dokaznom postupku, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno. Kraj takvog stanja, nije počinjena povreda Kaznenog zakona.

8. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da iz izvedenih dokaza nije dokazana prijevarna namjera u trenutku sklapanja pravnog posla sa ošt. OI i da se poslovni neuspjeh i bankrot ne mogu poistovjetiti s kaznenopravnom odgovornošću, kao i potpisanom bjanco zadužnicom bez trenutačnog pokrića, pravilne ocjene sadržaja komunikacije sa ošt. OI u trenutku sklapanja pozajmice – Ugovora o zajmu i nadalje, smatrajući da se samo radi o građanskopravnom odnosu, te da je priznao imovinskopravni zahtjev u cijelosti.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje sve je pojedinačno pravilno ocijenio kao i u njihovoj međusobnoj vezi i pri čemu je naročito dana ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. To stoga, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio obranu opt. PI i to u dijelu u kojem je negirao prijevarnu namjeru prema ošt. OI, kao nevjerodostojnu, da je iskaz nelogičan i neživotan, jer da je u suprotnosti sa ostalim izvedenim personalnim i materijalnim dokazima. Pravilno su vrednovani iskazi ošt. OI i svjedoka ĐI, koji su u svojim iskazima opovrgli takvu obranu optuženika i koji iskazi su suglasni u odlučnim činjenicama , kao i sa izvedenim materijalnim dokazima i to sa ugovorima o pozajmicama i aneksima istih, sadržajem e-mail korespondencije između optuženika i oštećenika, u kojem optuženik potvrđuje da na svom računu nema novčanih sredstava i da oštećenica nema koristi od aktiviranja osobne zadužnice, te nadalje iz sadržaja podataka o Očevidniku iz FINA-e da je TD MANAKIN d.o.o. u gotovo neprekidnoj blokadi od prosinca 2017. pa nadalje, u kojoj je optuženik direktor i odgovorna osoba. Pravilno je utvrđeno iz sadržaja iskaza žrtve OI da ju je kroz cijelo opisano razdoblje optuženik održavao u zabludi, da radi na ozbiljnim poslovnim planovima i uz više danih obećanja o vraćanju posuđenog novca uz izdana sredstva osiguranja o vraćanju ugovorenih pozajmica. Pravilno je utvrđeno, da je navode oštećenice potvrdio i u svom iskazu svjedok ĐI, kada je potvrdio svoja direktna saznanja od optuženika, da u trenutku izdavanja garancija nije imao sredstava i nije bio solventan, te da je time izdao nenaplativo sredstvo osiguranja.

8.2. Kraj takvog stanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio iz izvedenih dokaza da je dokazano da je opt. PI lažnim prikazivanjem činjenica doveo i održavao u zabludi ošt. OI i to na način iz opisa radnje izreke presude i da je sebi pribavio znatnu imovinsku korist u iznosu od 157.450,00 kuna (20.897,20 eura), te ga je pravilno proglasio krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11. Takva pobrojana obrazloženja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nema opisane povrede.

9. Optuženik se žali zbog kazne, a u osnovi zbog izrečene kaznenopravne sankcije

– uvjetne osude, navodeći da je takva izrečena kaznenopravna sankcija prestroga. Upire da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao olakotno njegovu životnu dob, da je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i da je priznao dug – imovinskopravni zahtjev i da je djelomično vratio određeni iznos, kao i okolnost poslovnog i osobnog financijskoj sloma, te da nije bio osuđivan.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti i svrhu kažnjavanja optuženika, a o kojima ovisi izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Pravilnom ocjenom utvrđenih olakotnih okolnosti kod optuženika, kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi čl. 1. KZ/11, a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine do osam godina, uz utvrđenu odsutnost otegotnih okolnosti, pravilno je i po ovom drugostupanjskom sudu optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a koja kazna je minimalna za označeno kazneno djelo, te je istu prvostupanjski sud uvjetovao rokom provjeravanja od pet godina uz izricanje dvostrukog uvjeta – posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 radi popravljanja štete počinjene kaznenim djelom koju je optuženik dužan podmiriti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, upravo izrečenom uvjetnom osudom u navedenom trajanju i određenom posebnom obvezom, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti i svrhu kažnjavanja optuženika, da je u cijelosti takva kaznenopravna sankcija dostatna radi ostvarivanja ciljeva specijalne i generalne prevencije i da će se kao takvom izraziti društvena osuda i ostvariti jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno , uz mogućnost da se optuženik ponovno uključi u društvo.

10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 6. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač