Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-97/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog HM, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-220/2023 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog HM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, optuženi HM proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi HM u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu, za slučaj opoziva uračunato je vrijeme lišenja slobode od 30. srpnja 2023. do 31. srpnja 2023.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP naloženo je optuženom HM platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP) u paušalnom iznosu 100,00 € (sto eura), u roku 15 dana.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi HM putem braniteljice JM, odvjetnice iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se usvoji žalba optuženika te se istog oslobodi, podredno da se predmet vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba optuženog HM nije osnovana.
6. Optuženi HM žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da se pobijana presuda ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, presuda uopće nema razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što je u istome spisu oštećenica MM bila i optužena kao i optuženi HM oštećenik u vezi istoga događaja dana 30. srpnja 2023. Žalbom upire da je prvostupanjski sud spojio kaznene postupke koji su se vodili po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru protiv optuženog HM pod poslovnim brojem K-220/2023 sa kaznenim postupkom protiv optužene MM pod poslovnim brojem K-248/2023 te je određeno provođenje jedinstvenog postupka pod brojem K-220/2023. Nakon spajanja kaznenih postupaka prvostupanjski sud je prihvatio dokazne prijedloge državnog odvjetnika po obje optužnice među kojima je je i zapisnik o ispitivanju osumnjičene MM, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika SM sa pripadajućom DVD snimkom, a koje dokazne prijedloge iako je prihvati nije izveo. Nastavno navedenom, obrazlaže da je državni odvjetnik na raspravi 14. veljače odustao od kaznenog progona protiv optužene MM nakon ispitivanja svjedoka ZM. Optuženi HM obrazlažući navedenu žalbenu osnovu žalbom upire da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu oštećenice MM, a da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka FM, JM, ŠM te na taj način povrijedio pravo obrane optuženog. Nastavno navedenom, žalbom upire da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za pribavom snimki primopredaje djece, te djelomičnom rekonstrukcijom događaja radi provjere vjerodostojnosti iskaza oštećene radi utvrđivanja gdje je tko stajao, na kojoj udaljenosti, da li je oštećenica mogla čuti što optuženi govori ako je govorio kroz stisnute zube. Dakle, iz navedenog proizlazi da upire u bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP/08 jer smatra da je optuženom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6.1. Neosnovano u žalbi upire optuženi HM da pobijana presuda trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima optuženog izreka presude nije nerazumljiva, proturječna sama sebi sama sebi ili razlozima presude, presuda uopće nema razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Prvostupanjski sud dao je jasne, argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.2. Neosnovano u žalbi upire optuženi HM da je prvostupanjski sud teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dakle, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP/08. Suprotno žalbenom navodu optuženog HM pobijana presuda ne temelji se isključivo na iskazu oštećenice ispitane u svojstvu svjedoka. Naime, iskaz oštećene MM je konfrontiran na raspravi te ga podupire iskaz svjedoka ZM. Iako je svjedok ZM iskazivala o inkriminiranom događaju kao posredni svjedok , dakle, o onome što je saznala o događaju u bolnici od majke, oštećene MM , imenovana je iskazala je da optuženik nikada ranije nije bio agresivan prema njezinoj majci, a da se njena majka (oštećena) nakon događaja sva tresla, nije mogla otključati auto. Nastavno navedenom, iskaz oštećene podupiru i isprave navedene pod točkom 9.2. obrazloženja pobijane presude.
6.3. Optuženi HM obrazlažući navedenu žalbenu osnovu u navedenom dijelu u upire u bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer smatra da je prvostupanjski sud tijekom pripremanja rasprave pogrešno primijenio odredbu članka 25. stavak 1. točka 4. ZKP/08 o provođenju jedinstvenog postupka protiv optuženog HM i optužene MM a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, a koji navodi su neutemeljeni. Naime, prvostupanjski sud je razdvojio kazneni postupak protiv optužene MM nakon odustanka od kaznenog progona državnog odvjetnika te tijekom dokaznog postupka u ovom postupku nije izveo dokaze u kojima je oštećenica MM ispitana u svojstvu osumnjičenika.
7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi HM upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada je osuđujuću presudu zasnovao isključivo na iskazu ispitane ošt. MM i njezine kćerke svjedoka ZM, te ih je pogrešno cijenio vjerodostojnim . Smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka FM i ŠM te provođenje rekonstrukcije događaja radi utvrđivanja je li moguće da je ošt. čula optuženika što je govorio, tko je stajao na kojem mjestu, na kojoj udaljenosti, a sve radi provjere vjerodostojnosti iskaza ošt. MM. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi HM počinio naprijed navedeno kazneno djelo jer optuženik i da je imao namjeru prijetiti ošt., ne bi to zasigurno učinio na javnom mjestu, u prostoru bolnice, na Odjelu pedijatrije gdje se kreće velik broj ljudi u okolnostima kada se bori za skrbništvo nad djecom.
7.1. Takvim žalbenim navodima optuženi HM ponavlja navode svoje obrane, prigovara radi utvrđenosti činjeničnog stanja, prvostupanjskom sudu daje svoju ocjenu izvedenih dokaza i u suštini predlaže njihovu procjenu, a kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane. Suprotno takvih žalbenim navodima prvostupanjski je sud nakon što je izveo sve dokaze i iznio sporne i nesporne činjenice dao ocjenu izvedenih dokaza kako svakog pojedinačnog tako i svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi uz ocjenu proturječnih dokaza te pravilno utvrdio da je optuženi na način opisan u izreci prvostupanjske presude ošt. MM uputio inkriminirane riječi prijetnje, te obranu optuženog ocijenio nevjerodostojnom usmjerenoj na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.
7.2. Neosnovano u žalbi upire optuženi HM da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje odbijanjem dokaznih prijedloga obrane za ispitivanje svjedoka FM i ŠM na okolnost da je optuženik prije odlaska zvao odvjetnicu FM prije odlaska na policiju u Zagrebu, obavijestio ju o događaju i svjedoka ŠM s obzirom da je o navedenim okolnostima kao dokazni prijedlog obrane ispitana svjedok IM, majka optuženika, koja je iskazala da je o privođenju optuženog u policiju u Zaboku saznala od njegove partnerice ŠM. O navedenom je prvostupanjski sud dao argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao i odbijanje za provođenje djelomične rekonstrukcije događaja radi provjere vjerodostojnosti iskaza ošt., a argumentaciju prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud . Promašen je žalbeni navod optuženog, da je za ocjenu vjerodostojnosti iskaza ošt., a u cilju potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja nužno provođenje naprijed navedenih dokaza, a koja prvostupanjski sud je odbio iz razloga što je iskaz ošt. MM podupire iskaz ZM te isprave opisane u obrazloženju pobijane presude po točkom 9.2.
7.3. Nakon pozorne ocjene obrane opt. HM, iskaza ošt. MM, ZM, ispravan opis pod toč. 9.2. obrazloženja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iskaz ošt. MM vjerodostojan kojeg podupire iskaz svjedoka ZM te da je optuženi HM, u vrijeme i mjesto inkriminacije prijetio punici MM oštećenici, smrću, a koja je sukladno članku 87. stavak 8. KZ/11, srodnik po tazbini optuženiku, član obitelji, bliska osoba sukladno članku 87. stavak 9. KZ/11 te ga oglasio krivim za učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11.
8. Optuženi HM, uvodno se žali zbog povrede kaznenog zakona, a koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe posebno ne obrazlaže. Iz sadržaja žalbe proizlazi da opt. HM smatra da je pogrešno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona te upire u pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je opt. počinio kazneno djelo prijetnje. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kada je zaključio da su suradnjom optuženika stekli objektivne i subjektivni elementi bića navedenog kaznenog djela jer povreda kaznenog zakona na koju u žalbi upire predstavlja posrednu povredu kaznenog zakona. Navedeno iz razloga jer opt. HM smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, a onda na takvo utvrđeno činjenično stanje primijeniti kazneni zakon. Međutim, kazneni zakon se primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebao utvrditi.
9. S obzirom da se opt. HM žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, sukladno članku 478. takva žalba u sebi zadržava i žalbu i zbog odluke o uvjetnoj osudi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu glede odluke o uvjetnoj osudi. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kaznenopravne sankcije. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio olakotnu okolnost na strani optuženika da do sada nije kazneno i prekršajno osuđivan, protek vremena počinjenja djela, da su u međuvremenu uredno uspostavljeni odnosi s djecom, kao i otegotne okolnosti, odnosno pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno , a to su ljutnja i bijes zbog narušenih obiteljskih odnosa, Kraj takvog stanja stvari polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a unutar granica propisane kazne za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina pravilno je prvostupanjski sud opt. HM osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa onda smatrajući da optuženik bez izvršenja kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Kako dakle ne postoje razlozi iz kojih opt. HM pobija presudu prvostupanjskog suda gdje ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijanje presude po službenoj dužnosti iz članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nije utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 6. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović
