Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-95/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-162/2025-9 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. ĐŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-162/2025-9 od 30. siječnja 2026., opt. ĐŽ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 2. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a potom mu je uz daljnju primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. ĐŽ se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 30. kolovoza 2025.
1.2. Na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu ZKP) opt. ĐŽ vraćen je jedan pištolj marke "Crvena zastava" M75, kalibar 7,62 mm TT, tvorničkog broja [serijski broj oružja], dva prazna okvira za metke za pištolj CZ M75, šezdeset sedam (67) streljiva (7,62x25) i jedan oružani list za držanje oružja serijskog broja: [serijski broj oružja], koji su od imenovanog okrivljenika privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Vukovar serijski broj [serijski broj] od 29. kolovoza 2025.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6 ZKP-a opt. ĐŽ obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 u roku 30 dana po pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio opt. ĐŽ putem branitelja po službenoj dužnosti Marka Cvrkovića, odvjetnika iz Vukovara zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st.1. toč.11. ZKP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP-a) te pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 469. st. 1. toč. 1. ZKP-a), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu na način da preinači pobijanu presudu i opt. ĐŽ oslobodi optužbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu opt. ĐŽ podnio je državni odvjetnik u kojem predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba opt. ĐŽ nije osnovana.
6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a optuženik upire da je izreka pobijane presude u suprotnosti s provedenim dokazima, da je nerazumljiva te u tolikoj mjeri manjkava da se ne može ispitati, a koju povredu obrazlaže time da se pobijana presuda zasniva isključivo na jedinom personalnom dokazu tj. iskazu oštećenika, a da sve ostalo navedeno u obrazloženju presude ne dokazuje da bi počinio kazneno djelo.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima izreka presude nije manjkava na način da bi bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude tako da nema bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a na koju optuženik upire, a niti koje druge bitne povrede na koju ovaj sud shodno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti. Žalbenim navodima u okviru ove žalbene osnove da se osuđujuća presuda zasniva isključivo na iskazu oštećenika, optuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, a u odnosu na što će se ovaj drugostupanjski sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske odluke.
7. Optuženik u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući drugačiju ocjenu iskaza oštećenika FŽ smatrajući da ga sud nije trebao prihvatiti kao istinit, a odbiti kao nevjerodostojnu obranu optuženika. Ovo posebice jer je prijava policiji od strane oštećenika uslijedila tjedan dana nakon navodnog događaja kada mu je rečeno da mu je pas otrovan te da nije proveden niti jedan drugi dokaz kojim bi navodna inkriminacija bila dokazana.
7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon što je izreproducirao izvedene dokaze, iznio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, tj. iskaza optuženika i iskaza ošt. FŽ, dajući istovremeno ocjenu njihovih proturječnih iskaza, pravilno utvrdio da je opt. ĐŽ na način opisan u izreci pobijane presude zaprijetio oštećeniku. Pri tome je nakon pozorne ocjene sadržaja obrane optuženika istu s pravom ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.
7.2. Naime, ošt. GŽ okolnosno je i detaljno opisao događaj navodeći da je 26. rujna 2025. između 10:30 i 11:00 sati šetao sa svojim psom u Borovom naselju kada je njegov susjed ĐŽ na raskrižju Velebitske i Novoselske ulice zaustavio svoj automobil, otvorio prozor te ga bez razloga počeo vrijeđati, pri čemu mu je tijekom razgovora rekao "Ušutkaj tog psa ili ću ubiti i tebe i njega!", zbog čega je u Policijskoj postaji Vukovar sve ispričao budući je bio uznemiren i uplašen. Ujedno je nakon sedam dana primijetio da je njegovo dvorište krvavo te je zbog sumnji da mu je pas otrovan istog odveo kod veterinara gdje mu je pas primio terapiju, a veterinar mu je potvrdio da je pas pojeo otrov, zbog čega je ponovno otišao u Policijsku postaju Vukovar te prijavio ĐŽ zbog izgovorenih riječi. Cijeneći iskaz ošt. FŽ, pravilno je prvostupanjski sud isti prihvatio kao uvjerljiv i vjerodostojan, posebice imajući u vidu račun Veterinarske ambulante "Pantera" od 29. kolovoza 2025. iz kojeg proizlazi da je pas oštećenika pregledan i liječen u navedenoj veterinarskoj ambulanti gdje mu je, između ostalog, ordinirana terapija zbog trovanja. Pri tome su bez utjecaja žalbeni navodi optuženika da je oštećenik kaznenu prijavu podnio tek nakon tjedan dana. Ovo napose imajući u vidu dio iskaza oštećenika u kojem je iskazao da je nakon događaja otišao u PP Vukovar upućen da prijedlog za progon može podnijeti u roku tri mjeseca od događaja.
7.3. Uslijed svega prethodno navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog kaznenog djela kao i kaznene odgovornosti opt. ĐŽ, o čemu je dao jasne, provjerljive i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje optuženik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ujedno, žalbenim navodima optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je iz sadržaja izvedenih dokaza, kao i savjesne i pozorne ocjene izvedenih dokaza pravilno izveo zaključak o postojanju odlučnih činjenica bitnih za egzistenciju kaznenog djela prijetnje. Osim toga, i sam optuženik je iskazao da "taj pas" svima smeta pa tako i njemu, da skače na ogradu, da je agresivan, da plaši prolaznike, posebno djecu pa se kraj takvog njegovog stava spram psa oštećenika ukazuje i motiv za počinjenje kaznenog djela.
7.4. Iako se uvodno optuženik žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbom ne ukazuje koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio ili pak koji dokaz, koji je bio potreban, nije izveo.
8. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik polemizira s naravi kaznenog djela prijetnje upirući da bi se radilo o uvjetovanoj prijetnji jer da prijetnja nije izrečena izravno nego uz ispunjenje uvjeta ("Ušutkaj tog psa ili ću ubiti i tebe i njega!") zbog čega se sam po sebi nameće zaključak da prijetnja ne vrijedi ako oštećenik ušutka psa te da je prijetnja individualne naravi, netko se boji nekih izgovorenih riječi, netko ne, zbog čega je zaključak prvostupanjskog suda aproksimativan kada navodi da su izgovorene riječi podobne da ustraše svaku prosječnu osobu.
8.1. Međutim, neovisno o takvim žalbenim navodima, žalitelju se ukazuje da je za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno jesu li upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj se upućuju izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti, a riječi koje je optuženik uputio oštećeniku "Ušutkaj tog psa ili ću ubiti i tebe i njega!" objektivno su podobne da na strani oštećenika izazovu takve promjene u njegovom afektivnom životu, kao i kod svake druge prosječne osobe, pri čemu nije odlučno je li optuženik imao namjeru svoje prijetnje ostvariti i pod kojim uvjetima.
9. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika (a optuženik je uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), sukladno odredbi čl. 478. ZKP-a u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud cijeneći odredbu čl. 47. KZ/11 o izboru vrste i mjere kazne, a kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio dosadašnju neosuđivanost te činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi (optuženik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao 78 godina), pri čemu otegotne okolnosti nije utvrdio. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a krećući se u granicama propisane kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do tri godine) cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud opt. ĐŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a potom, smatrajući da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, izrekao mu uvjetnu osudu s minimalnim rokom provjeravanja od jedne godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvarit će se sve one svrhe kažnjavanja propisane odredbom čl. 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. ĐŽ pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP-a utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 6. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović
