REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-244/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, protiv ovršenice OF, [adresa], 42000 Hrašćica, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr- 668/2026-5 od 1. lipnja 2026., 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-668/2026-5 od 1. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je: „Odbacuje se prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa putem Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Koraljki Mađarić iz Varaždina pod brojem OV -1126/2008 od 4. srpnja 2008., podnesen ovome sudu dana 19. veljače 2026., kao nedopušten.“

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenica zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da činjenica da je Financijska agencija (dalje Fina) evidentirala nemogućnost izvršavanja osnove ne znači da je ovršni postupak dovršen niti da je tražbina prestala postojati; da zadužnica javne bilježnice Koraljke Mađarić iz Varaždina izdana 4. srpnja 2008. pod brojem OV- 1126 i dalje postoji, da je Erste banka može u bilo kojem trenutku ponovno aktivirati i pokrenuti novu blokadu ovršenika; da je jedini pravni put da ovršenik trajno otkloni rizik ponovne aktivacije dobivanje rješenja da su pljenidba i prijenos nedopušteni zbog nastupa zastare. Ukazuje na stav Vrhovnog suda da stranka ima pravni interes proglašenje ovrhe nedopuštenom dok ovršna isprava egzistira i može biti temelj za ponovnu naplatu. Ukazuje na svoje zdravstveno stanje zbog čega ima pravni i životni interes da se ovršna isprava stavi izvan snage. Predlaže preinačiti rješenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijanim rješenjem odbačen je kao nedopušten prijedlog ovršenice za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a s obrazloženjem, da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.; da je istom - zadužnica ovjerena po javnoj bilježnici Koraljki Mađarić iz Varaždina pod brojem OV-1126/2008 od 4. srpnja 2008. - ovršenica dala suglasnost da se radi naplate cjelokupne tražbine ovrhovoditelja, bez bilo kakvog pitanja ili odobrenja, zaplijene računi ovršenice koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novac s tih računa, u iznosu vidljivom na obračunu dugovanja, koji će ovrhovoditelj priložiti u slučaju potrebe aktiviranja zadužnice, isplaćuje izravno ovrhovoditelju; da je ovršna isprava kod Fine zaprimljena 23. kolovoza 2013. te da se temeljem predmetne ovršne isprave kod Financijske agencije ovrha ne provodi zbog utvrđene nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, da i ovršenica navodi da se po predmetnoj ovršnoj ispravi ne vode nikakve sudske ili izvansudske radnje od stane ovrhovoditelja, a iz čega zaključuje da se izravna naplata kod Financijske agencije temeljem predmetne ovršne isprave prestala provoditi zbog utvrđene nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a slijedom čega ovršenica nema pravni interes za podnošenjem predmetnog prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer nije u tijeku postupak izravne naplate u okviru kojeg bi se pljenidba i prijenos imali proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određeno navedenih u žalbi, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/22, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje: OZ) utvrđenje je ovoga suda da se prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Naime, kraj nesporne činjenice da se izravna naplata osnovnom predmetne zadužnice kod Fine ne provodi budući je utvrđena nemogućnost osnove za plaćanje primjenom odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovršenica nema pravni interes proglašavati predmetnu pljenidbu i prijenos nedopuštenim kada se, odnosno jer se izravna naplata prestala provoditi zbog nemogućnosti izvršenja primjenom odredbe čl. 12. ZPONS, s time da ovršenica niti ne tvrdi da bi neki iznos tražbine bio zaplijenjen, odnosno prenesen.

7. Naime, pravni interes ima osoba koja može očekivati određeni pravni učinak na svoju situaciju od donošenja određene odluke. U konkretnom slučaju ovršenica takav interes nema kada se ovrha izravnom naplatom više niti ne provodi (ovršenica navodi da je proteklo 10 godina od posljednje ovršne radnje) jer proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne bi bila dovedena u povoljniju pravnu situaciju od one u kojoj se nalazi – da se niti pljenidba niti prijenos ne provode osnovom predmetne zadužnice. Prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ovršenica ide za ostvarivanjem svojih prava u odnosu na pljenidbu i prijenos koji se provode, odnosno će se provesti; a u konkretnom slučaju pljenidba i prijenos se izvjesno više neće provesti jer je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje koja osnova je podnijeta na naplatu još 2013. godine.

8. Pravni interes ovršenice da se utvrdi da je tražbina prestala jer je zastarjela i da stoga ovrhovoditelj nema pravo naplate nije istovjetan ovdje pravnom interesu ovršenice da se predmetna pljenidba i prijenos proglase nedopuštenima kako ne bi došlo do naplate tražbine, osobito kada ovršenica niti ne tvrdi da je tražbina u nekom dijelu zaplijenjena odnosno prenesena, a izravna naplata se nedvojbeno više ne provodi više od deset godina, pa nema niti učinka očekivane odluke na pravnu situaciju ovršenice, odnosno i bez donošenja odluke, pljenidba i prijenos se ne provode.

9. Glede dovršetka ovrhe valja navesti da se radilo o izravnoj naplati po Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji se provodi izvansudskim putem kod nadležne Fine jer sudovi ne provode ovrhu na novčanim sredstvima. Naime, prema odredbi članka 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018, 2/2020, 46/2020, 47/2020, 83/2020, 133/2022 – dalje: ZPONS) ovrhu na novčanim sredstvima na temelju tog Zakona provode Financijska agencija (dalje: Agencija), Hrvatska narodna banka i banke, a istovjetno je bilo propisano i odredbom čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( „Narodne novine“ 91/2010, 112/2012.)

10. Nadalje, odredbom čl. 12 st. 1. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/2018 - ZPONS/18) propisano je da, st. 1., ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. U konkretnom slučaju postupak naplate tražbine od strane ovrhovoditelja pokrenut je 2013., odnosno prije stupanja na snagu ZPONS/18, pa valja ukazati i na primjenu odredbe čl. 33. st. 1. ZPONS/18 prema kojoj je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu toga Zakona (4. kolovoza 2018.) ispunjavaju uvjet iz čl. 12. st. 1. Zakona.

10.1. Pravilnikom o načinu i postupku ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/2018, 46/2022, 155/2022), čl. 10. st. 1., propisano je da kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi članka 21. Zakona. Člankom 11. toga Pravilnika propisano je da kada protekne rok čuvanja osnove za plaćanje propisan odredbom članka 21. stavka 1. Zakona, Agencija može uništiti osnove za plaćanje za koje ovrhovoditelj ili ovršenik kada je na to ovlašten nije zatražio vraćanje osnove za plaćanje.

11. Dakle, cijeneći da je prijedlog podnesen 2026. godine kada je već utvrđena nemogućnost osnove za naplatu (čl. 12. ZPONS) podnesene na naplatu 2013., pravilno je prvostupanjski sud prijedlog ocijenio nedopuštenim uslijed nedostataka pravnog interesa za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

12. Ostali žalbeni navodi nisu od značaja.

13. Slijedom navedenog, žalba ovršenice odbijena je kao neosnovana i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus