REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-243/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, vijeću sastavljenom od sutkinja Sandre Kantolić kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AP, zbog kaznenih djela iz člana 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-57/2026 od 12. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog AP odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem je nakon podizanja optužnice zbog kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11, iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i iz članka 118. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08), produljen istražni zatvor protiv okrivljenika AP iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 koji je određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-307/2026 od 16. ožujka 2026.

2. Pravodobnu žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici po službenoj dužnosti Tihani Hršak, odvjetnici iz Zagreba, zbog svih zakonom dopuštenih razloga s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj istuče počinjenje svih oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da su izostali jasni i određeni razlozi o postojanju općeg i posebnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora i zbog čega je određen istražni zatvor kao najteža mjera. Pritom se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj se navodi da u odnosu na kumulativno postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora moraju biti dani jasni i određeni razlozi, a što je u ovom slučaju, po žalitelju, izostalo.

5.1. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je dao, doduše šture, ali dostatne razloge na temelju čega se utvrđuje postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora (pobrojani dokazi na temelju kojih je podignuta optužnica), a tako i postojanje posebnih okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, a te razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga je neosnovan prigovor da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da oni koji su dani su nejasni i u znatnom proturječju pa nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.2. Jednako tako se neosnovano prigovara povredi presumpcije nevinosti i prava na pravično suđenje navodeći da se dokazi provode tijekom postupka i da to što je osuđivana osoba ne znači da će opet činiti kaznena djela. Nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi okrivljenika neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na povredu prava na pravično suđenje te nepristrano i neovisno sudstvo, kao i na povredu načela presumpcije nevinosti jer mu je bez ikakve pravne osnove oduzeta sloboda. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika, a presumpcija nevinosti nije narušena jer se u pobijanom rješenju ni u jednom dijelu ne implicira njegova krivnja, već se okrivljenik dosljedno smatra osnovano sumnjiv za inkriminirano kazneno djelo, dok se načelo pravičnog suđenja, propisano odredbama Ustava i Konvencije, u cijelosti ostvaruje tek u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom, u kontradiktornom postupku, kao što to propisuje i aktualno postupovno kazneno zakonodavstvo. Stoga nije počinjena niti bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08.

6. Žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela, a tako i postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Žalitelj posebno ne obrazlaže zbog čega smatra da ne postoji osnovana sumnja, a u odnosu na posebne okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost navodi da ranija osuđivanost ne može biti dostatna za takav zaključak jer ne znači da će ponovno činiti kaznena djela. Jednako tako smatra da se ista svrha mogla postići i mjerama opreza kao blažim mjerama, imajući u vidu pogoršano zdravstveno stanje i da je okrivljenik pretrpio moždani udar zbog čega se mora podvrgnuti nizu specijalističkih pregleda.

7. U odnosu na postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora sud se pravilno poziva na sadržaj pobrojanih dokaza u optužnici na temelju kojih je optužnica i podignuta.

8. Jednako tako postoje i one posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, pri čemu se takav zaključak ne temelji samo na ranijoj osuđivanosti okrivljenika kako to prigovara žalitelj. Naime, iz okolnosti i načina počinjenja terećenih kaznenih djela je razvidna izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju na štetu svojih roditelja i fokusiranost na iste pri čemu se imalo u vidu da je okrivljenik osnovano sumnjiv za počinjenje pet kaznenih djela. Uz navedeno se cijenilo da je okrivljenik do sada u dva navrata osuđivan za kazneno djelo nasilja u obitelji, dva kaznena djela prijetnje i jednog kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke te je u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedene osude ukazuju da se radi o tzv. specijalnom povratniku ali i da se te osude odnose na iste žrtve tj. njegove roditelje. Očito je da navedene kazne nisu utjecale na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja već se sada javlja osnovano sumnjivim za počinjenje pet kaznenih djela. Cijeneći da su kaznena djela za koja je okrivljenik aktualno osnovano sumnjiv počinjena pod utjecajem alkohola očito da zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu nije polučila svrhu, a prvostupanjski sud je imao u vidu nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi da se kod okrivljenika radi o razvijenoj alkoholnoj bolesti koja iziskuje obavezno liječenje i s tim u svezi je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, tada je pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

8.1. U pogledu prigovora o narušenom zdravlju ukazuje se okrivljeniku da unutar zatvorskog sustava ima odgovarajuću skrb koja će mu u slučaju potrebe biti i pružena.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, a ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdilo da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon i odluka je donesena po ovlaštenom tijelu.

U Velikoj Gorici 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Kantolić