REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-81/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog ..., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojega zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-562/2024-48 od 2. travnja 2026., u sjednici održanoj 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-562/2024-48 od 2. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja AD koji glasi:

„Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB 85584865987 dao tužitelju AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto savjetnika u Službu za upravljanje nekretninama u Sektora za upravljanje imovinom i uslugama odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaćom odgovaralo radnom mjestu tužitelja prije otkazivanja, kao i naknaditi mu parnični trošak zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve to u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju AD naknaditi tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu 1.000,00 EUR (slovima: tisuću) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja AD za naknadu troška postupka u iznosu 625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 382,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom na to da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava, a obrazloženje odluke da je u suprotnosti s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. S time u vezi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je saslušanje svjedoka ND, TD i ADD predložio na okolnost odnosa tuženika prema tužitelju prije otkazivanja, već je njihovo saslušanje predloženo na okolnost da tuženik nije imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu jer za tužiteljevim radnom nije prestala potreba. Navodi da mu odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga bez osnovanog razloga nije pružena mogućnost dokazivanja istinitosti n jegovih tvrdnji odnosno pobijanja navoda i dokaza tuženika. Ističe da je sud protivno svim pravilima po službenoj dužnosti odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a da je nezakonito odustao i od saslušanja tužitelja. Smatra da mu nezakonitim pos tupanjem suda nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ističe da je sud propustio utvrditi rade li se isti poslovi na radnim mjestima pod drugim nazivom radnog mjesta, a kako je to tužitelj isticao tijekom postupka. Navodi da je presuda kontradiktorna , jer je nejasno je li po stavu suda tužitelj ili tuženik trebao dokazati koje je radnik poslove obavljao prije sistematizacije te je li za tim poslovima, nakon sistematizacije, prestala potreba, što je odlučna okolnost za donošenje odluke o dopustivosti (ili nedopustivosti) otkaza zbog poslovno uvjetovanog razloga (tehnološkog viška). S time u vezi da je sud nezakonito prebacio teret dokazivanja na tužitelja, a istovremeno je odbio sve njegove dokazne prijedloge. Ističe i da je sud na konkretni slučaj pogrešno primijenio odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017. i 98/2019.; dalje: ZR/19), koji je bio na snazi na dan kada je datirana predmetna odluka o otkazu, te Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 30. prosinca 2019. i Dodatka I. tom Kolektivnom ugovoru, zanemarujući činjenicu da je predmetnu odluku dostavio tužitelju 18. rujna 2023., protekom više od godine dana od kada je odluka datirana, iz čega zaključuje da je odluka očito donesena kasnije, kada je već bio na snazi Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022.; dalje: ZR/22). Poziva se na odredbu članka 63. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 151/2022.; dalje: ZID ZR/22), koje izmjene da su bile na snazi u trenutku očitog donošenja i dostave predmetnog otkaza ugovora o radu i zahtjeva za zaštitu prava, a koji je tuženik zaprimio 27. rujna 2023., kojom odredbom je propisano da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršiti prema odredbama ZR/19, dok je u ovom slučaju postupak zaštite prava radnika započeo nakon stupanja na snagu ZID ZR/22. Osporava zakonitost točke II. Odluke o otkazu iz koje proizlazi da otkazni rok počinje danom dostave predmetne odluke, jer je u suprotnosti s odredbom članka 121. stavka 1., 2., 5. i 6. ZR/22, s obzirom na to da je u trenutku izrade i dostave predmetnog otkaza bio privremeno nesposoban za rad. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu te prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugog prvostupanjskog suca.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema članku 359. ZPP-a.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 26. svibnja 2022., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te nalog tuženiku za vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto savjetnika u Službu za upravljanje nekretninama u Sektoru za upravljanje imovinom i uslugama, odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaćom odgovara radnom mjestu tužitelja prije otkazivanja.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. srpnja 2016. na radnom mjestu savjetnik 1 u Podružnici Upravljanje nekretninama. Nije sporno ni da mu je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. otkazan taj Ugovor zbog gospodarskih i organizacijskih razloga te je određeno da mu radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od pet mjeseci, koji počinje teći danom dostave predmetne Odluke, da je tužitelj za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada pa se otkazni rok ne prekida privremenom nesposobnosti za rad, da za vrijeme otkaznog roka tužitelj ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, da će za vrijeme trajanja otkaznog roka iskoristiti neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i razmjerni neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2022. te da sukladno članku 127. Kolektivnog ugovora ima pravo na otpremninu u iznosu 5.000,00 kn neto za svaku navršenu godinu neprekinutog staža kod tuženika, koja će mu biti isplaćena najkasnije posljednjeg dana rada. Nije sporno ni da je tuženik 2. listopada 2023. primio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 27. rujna 2023., na koji se nije očitovao.

8. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te je li zakonita odluka o početku otkaznog roka.

9. Sud prvog stupnja je pobijanu odluku donio na temelju utvrđenja:

- da je tuženik zbog gospodarskih i organizacijskih razloga odlučio centralizirati tzv. korporativne funkcije, odnosno korporativne servise, što je rezultiralo ukidanjem nepotrebnih organizacijskih jedinica i radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova (u naravi administrativnih poslova koji predstavljaju dodatni servis upravljačkim strukturama za koji je tuženik ocijenio da više nije potreban), koja organizacijska promjena je provedena trima pravilnicima donesenim 13. svibnja 2022. (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o.),

- da je - unatoč činjenici što kod tuženika u predmetnom razdoblju nije bilo formirano radničko vijeće niti su se sindikati koji djeluju kod tuženika sporazumjeli i o tome pisanim putem obavijestili tuženika koji sindikalni povjerenik je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća pa tuženik nije bio dužan poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja obveze iz članka 150. stavka 1. ZR-a - tuženik proveo postupak savjetovanja sa svim reprezentativnim sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika, nakon kojeg je postupka utvrđen kolektivan višak 414 radnika kod tuženika, sukladno člancima 127. i 150. ZR-a,

- da se nakon provedene reorganizacije poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano (što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je radio tužitelj) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva Korporativni servisi i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica,

- da je tužitelj radio na radnom mjestu savjetnik 1 u Podružnici Upravljanje nekretninama, koja je ukinuta odlukom Uprave tuženika od 24. rujna 2021. s danom 1. listopada 2021. te potom brisana iz sudskog registra,

- da je posljedica opisane centralizacije i potreba za prestankom rada tužitelja.

10. Prvostupanjski sud zaključuje da tuženik, kao poslodavac, ima autonomno pravo proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koliki broj izvršitelja mu je potreban na pojedinom radnom mjestu ili ukidati pojedina radna mjesta.

11. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

12. Protivno žalbenim navodima, nije počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je saslušanje svjedoka ND, TD i ADD tužitelj predložio na okolnost odnosa tuženika prema tužitelju prije otkazivanja, kako to proizlazi iz zapisnika od 13. veljače 2024. i 15. srpnja 2024. (na sadržaj kojih tužitelj nije imao primjedbi), dakle ne na okolnost da tuženik nije imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu jer za tužiteljevim radnom nije prestala potreba, pa u tom smislu ne postoji proturječje između obrazloženja pobijane odluke i stanja spisa.

13. Tužitelj nije onemogućen u raspravljanju time što sud nije prihvatio njegove prijedloge za saslušanje svjedoka te što nije izveo dokaz njegovim saslušanjem, jer sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a). Pritom je sud prvog stupnja i obrazložio da okolnosti na koje je saslušanje predloženo nisu odlučne za presuđenje. Nije stoga ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP -a.

14. Budući da se tužitelj u razdoblju od preko godine dana i tri mjeseca nije odazvao nijednom od sedam poziva za saslušanje pravdajući svoju odsutnost zdravstvenim razlozima, cijeneći činjenicu da iz očitovanja obiteljske liječnice proizlazi da tužitelj ima problema s kralješnicom ali da se liječnica nije očitovala o tužiteljevoj (ne)mogućnosti dolaska na sud i koliko će ona trajati, sud prvog stupnja je odlučio po službenoj dužnosti izvesti dokaz medicinskim vještačenjem na tu okolnost. Ovlaštenje suda da i po službenoj dužnosti određuje izvođenje dokaza proizlazi iz članka 7. stavka 2. ZPP- a ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), a sud svoju odluku pravilno obrazlaže i razlozima ekonomičnosti i hitnoće postupka iz članka 10. stavka 1. te članka 434. stavka 1. ZPP - a.

14.1. Tužitelj nije položio zahtijevani predujam (na plaćanje kojega ga je sud pozvao pravilnom primjenom članka 153. stavka 2. ZPP-a) čime je onemogućio sud da provjeri opravdanost njegovih neodazivanja pozivima suda. Uvažavajući i činjenicu da tužitelj tijekom postupka nije ni predlagao da se dokaz njegovim saslušanjem eventualno izvede na adresi boravišta, kao i da je tijekom postupka inzistirao na saslušanju svjedoka dok je svoje saslušanje predlagao tek podredno, sud prvog stupnja pravilno je odlučio da neće izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja odredio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja prvenstveno na okolnost trenutka saznanja za odluku o otkazu i razloge otkazivanja, a kako je u konačnici zaključio da je podnesena tužba pravovremena, to tužitelj neosnovano dovodi u pitanje odluku suda kojom je odustao od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem. Što se tiče dokazivanja pretpostavki za otkazivanje ugovora o radu odnosno pobijanje navoda tuženika o postojanju opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu, stanje prvostupanjskog spisa upućuje na zaključak da se saslušanjem tužitelja ne bi ni mogle utvrditi odlučne činjenice budući da su te činjenice prvenstveno utvrđene na temelju priloženih isprava.

15. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa je žalbu tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti neosnovanom.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, jer je za to sud prvog stupnja dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih tužitelj žalbom nije uspio umanjiti.

17. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

17.1. Prema članku 127. stavku 1. ZR-a poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan tim Zakonom savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

17.2. Odredbom članka 150. stavka 1. ZR-a propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema članku 153. stavku 3. ZR-a, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća, osim prava iz članka 164. stavka 2. ZR- a, dok je stavkom 4. toga članka propisano da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3., a o postignutom sporazumu dužni su pisano obavijestiti poslodavca.

18. Iz izvedenih dokaza, a posebice Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnika o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom o Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 13. svibnja 2022., kao i iskaza saslušanih svjedoka, jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je tuženik u ovom postupku dokazao da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužitelja i da mu je posljedično tome tuženik mogao osnovano otkazati ugovor o radu primjenom odredbe članka 115. stavka 1. ZR-a, budući da je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio i da su posljedično tome ukinuti i poslovi koje je obavljao, s obzirom na činjenicu da je takva organizacijska promjena kod tuženika izazvana neučinkovitošću dotadašnje decentralizirane organizacije, radi čega se ukazala potreba za centralizacijom tih poslova.

19. Osim toga, ovaj sud podržava pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je autonomno pravo poslodavca da, u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, izvrši reorganizaciju rada i smanji broj radnika odnosno iste preraspodjeli na druge poslove prema njihovim radnim sposobnostima.

20. Tužitelj prigovara da mu je onemogućeno dokazivati da su se kod tuženika kao poslodavca nastavili obavljati isti poslovi njegovog radnog mjesta. Međutim, s time u vezi tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je samo formalno izvršena podjela radnih mjesta, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da je reorganizacija provedena tako da je provedena centralizacija tzv. korporativnih funkcija odnosno servisa. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi određenog radnog mjesta i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, prestala je potreba za radom radnika koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su se poslovi disperzirali na druga radna mjesta, odnosno na druge radnike.

21. Neosnovano žalitelj prigovara da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nezakonito prebacio teret dokazivanja opravdanosti razloga za otkaz na tužitelja kao radnika, u suprotnosti s člankom 135. stavkom 3. ZR-a kojim je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Naime, iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je tuženik, na kome je teret dokazivanja, dokazao postojanje razloga za otkaz, a sud prvog stupnja je jedino zaključio da je na tužitelju bio teret dokazivanja činjenične tvrdnje koju je iznosio tijekom postupka da se poslovi savjetnika kod tuženika i dalje obavljaju u sklopu Sektora za upravljanje imovinom i uslugama. Međutim, kako je već istaknuto, niti činjenica da se u okolnostima konkretnog slučaja poslovi tužiteljeva radnog mjesta savjetnika nakon predmetne reorganizacije eventualno obavljaju po drugim izvršiteljima nije od utjecaja na odluku o postavljenom zahtjevu.

22. Žalitelj u žalbi problematizira primjenu ZR-a u vezi s otkaznim rokom, s obzirom na to da je taj zakon izmijenjen nakon što je datirana Odluka o otkazu, a prije nego što je dostavljena tužitelju koji je od 6. lipnja 2022. pa i u vrijeme dostave pobijane odluke bio na dugotrajnom bolovanju. Naime, iako otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu (članak 121. stavak 1. ZR-a), stavkom 2. članka 121. ZR/22 propisano je da iznimno od stavka 1., otkazni rok radniku koji je u vrijeme dostave odluke o otkazu privremeno nesposoban za rad počinje teći od dana prestanka njegove privremene nesposobnosti, a koju odredbu prethodna verzija zakona ne sadrži. Međutim, s obzirom na to da je Odluka o otkazu donesena za vrijeme važenja ZR/19, a tužitelj nije dokazao da je antedatirana, te da odredba o otkaznom roku iz pobijane odluke u cijelosti odgovara sadržaju članka 121. ZR/19 to su ovi žalbeni navodi neosnovani. Oni pritom nisu ni od utjecaja na odluku o nedopuštenosti otkaza koja je predmet tužbenog zahtjeva, dok predmet ovog spora nije utvrđenje dana prestanka tužiteljevog radnog odnosa kod tuženika.

23. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a obvezao tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove, a po visini odluka nije određeno osporena.

24. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one bitne povrede parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tužitelj, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u izreci pod točkom I.

25. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu, ali je ovaj njegov zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

U Puli 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus