Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1418/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRADINA VIS d.o.o. za komunalne djelatnosti i pružanje usluga u nautičkom turizmu, Vis, Ulica biskupa Mihe Pušića 2, OIB: 36896460047, zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice RZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2995/2023-5 od 12. studenog 2025., dana 03. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja GRADINA VIS d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2995/2023- 5 od 12. studenog 2025. u točki I. izreke
II. Odbija se zahtjev tužitelja GRADINA VIS d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe.
III. Odbija se zahtjev tuženice RZ za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sandre Pandža iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-161/2022 od dana 10. kolovoza 2023. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 2,32 EUR."
2. Protiv točke I. prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dostavio odgovarajuće dokaze niti iznio konkretne činjenice na kojima temelji svoj tužben i zahtjev, i to u roku propisanom čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku. Međutim, tužitelj tvrdi da je, uz prijedlog za ovrhu, priložio izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg neprijeporno proizlazi obveza tuženice. Prema tumačenju tužitelja, navedeni izvadak predstavlja odgovarajući dokaz da je tuženik pružao komunalne usluge tuženici, stoga tužitelj nije bio dužan dostaviti druge dokaze i iznijeti činjenice. Dakle, tužitelj smatra da je, uzevši u obzir stanje spisa, prvostupanjski sud mogao donijeti odluku kojom se održava na snazi platni nalog, a na tuženici je bio teret dokaza da ona ne koristi nekretninu na kojoj tužitelj pruža komunalne usluge, što je tuženica propustila uraditi. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, tj. održati platni nalog u cijelosti na snazi i obvezati tuženu da podmiri troškove parničnog postupka tužitelju. Također potražuje i trošak koji mu je nastao povodom žalbe.
3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja. Tuženica u bitnom ističe kako ne koristi nekretninu na koju se odnosi utuženo potraživanje, dakle, tuženica ne koristi niti komunalne usluge tužitelja, budući da se nekretnina trajno ne koristi. Tuženica potražuje trošak koji joj je nastao povodom odgovora na žalbu (trošak poštarine).
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 65,75 eura (495,40 kuna).
6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.
6.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Sanda Pandža iz Zagreba donijela rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenica, tj. tuženica podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ -a.
7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.
8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.
9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj, tada ovrhovoditelj, dana 13. prosinca 2022. godine, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga), radi novčanog potraživanja prema tuženici, tada ovršenici, u iznosu od 495,40 kuna, tj. 65,75 eura
- da je javni bilježnik Sanda Pandža iz Zagreba, dana 10. kolovoza 2023., donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave povodom gore navedenog prijedloga za ovrhu
- da je ovršenica, tj. tuženica, dana 27. listopada 2023., podijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, a u kojem ističe da u nekretnini, na koju se utuženo potraživanje odnosi, nitko ne boravi, da je nekretnina u neuseljivom stanju itd.
- da je prvostupanjski sud, dana 13. svibnja 2025., donio rješenje kojim se predmetno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga
- da je u predmetnom rješenju tužitelj upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave
- da je predmetno rješenje tužitelj zaprimio dana 29. svibnja 2025.
- da je prvostupanjski sud, dana 12. studenog 2025., donio pobijanu presudu
11. Sukladno čl. 461.a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Nadalje, sukladno čl. 461.a st. 6. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Naposljetku, sukladno čl. 461.a st. 7. ZPP.-a, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.
12. Naime, iz stanja spisa je razvidno kako tužitelj nije postupio u skladu sa čl. 461.a st. 6. ZPP-a, tj. nije u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavio podnesak kojim iznosi sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predlaže održavanje usmene rasprave.
13. Slijedom navedenog, tužitelj je propustio postupiti sukladno zakonskoj odredbi te iznijeti činjenice koje idu njemu u korist te predložiti dokaze koji potkrjepljuju te činjenice, sve u smislu čl. 461a. st. 6. ZPP-a, a o čemu je i bio upozoren u rješenju prvostupanjskog suda od 13. svibnja 2025. (list 56-58 spisa). Naime, smisao predmetne odredbe je procesna disciplina stranaka, brzina i ekonomičnost parničnog postupka u sporovima male vrijednosti, pa tužitelj snosi posljedice neusklađenosti svog ponašanja sa zakonskim odredbama i rješenjem suda.
14. Pogrešno tužitelj ističe da je izvadak iz poslovnih knjiga (vjerodostojna isprava) dovoljan dokaz o postojanju obveze tuženice, budući da je tuženica osporila sadržaj te isprave, navodeći da nije korisnik usluga tužitelja. Budući da je riječ o jednostrano izdanoj ispravi koju je tuženica osporila, prvostupanjski sud je utvrdio da ne može zaključiti da je tužitelj pružio komunalne usluge u korist tuženice.
15. Dakle, kako tužitelj nije u zakonskom roku iznio potrebne činjenice niti preložio odgovarajuće dokaze, sud nije mogao utvrditi je li tužitelj obavio komunalne usluge u korist tuženice. Drugim riječima, prvostupanjski sud nije mogao odlučne činjenice utvrditi sam, bez odgovarajućih dokaznih prijedloga, jer sud u parničnom postupku postupa u smislu odredbe čl. 7. st. 1. i 2. ZPP-a, a iz tih zakonskih odredaba proizlazi dužnost parničnih stranaka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze, što je tužitelj propustio pravodobno učiniti, bez obzira što je i upozoren na tu posljedicu.
16. Naime, postupanje u sporovima male vrijednosti je različito u odnosu na redovni parnični postupak, a što se očituje u zakonom određenim stadijima postupka u kojima se stranke mogu izjasniti odnosno iznijeti činjenice i predložiti dokaze, a sve imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupanja u takvoj vrsti postupka.
17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.
18. Dakle, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.
19. Sukladno čl. 166. st.1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška nastalog povodom žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.
20. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženice za naknadu troška nastalog povodom njezinog odgovora na žalbu tužitelja. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 03. srpnja 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević
