REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-204/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Grada Poreča, Obala Maršala Tita 5, OIB: 41303906494, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Siniša Borštner i Andrej Stanič, protiv protivnice osiguranja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj Ovr-874/2025-3 od 28. studenog 2025., ispravljenim rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-874/2025-5 od 4. prosinca 2025., 3. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja te se potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj Ovr-874/2025-3 od 28. studenog 2025. ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-874/2025-5 od 4. prosinca 2025., osim iz žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja ispravljenim rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-874/2025-5 od 4. prosinca 2025. je u točki I. izreke na temelju ovršne isprave - Ugovora o zakupu poslovnog prostora solemniziranog kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] dana 4. kolovoza 2003. pod brojem OU-710/03, koji je postao ovršan temeljem potvrde ovršnosti izdane od javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] dana 15. studenog 2013. pod brojem OU-710/03-3, radi naplate novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 5.157,60 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 17. listopada 2018. pa do isplate kao i troškova ovog postupka osiguranja u iznosu od 250,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja tog rješenja pa do isplate određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnice osiguranja označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]; 5/12 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je naloženo nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu da po prijemu rješenja izvrši uknjižbu založnog prava u korist predlagatelja osiguranja te upis zabilježbe ovršivosti tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena. Točkom II. je naloženo protivnici osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja troškove postupka u iznosu od 250,00 eura u roku od 8 dana.
2. To rješenje u cijelosti, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija protivnica osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da se osiguranje tražbine kojom se stječe prisilno založno pravo može izvršiti samo na temelju ovršne isprave a da ugovor o zakupu na koji se predlagatelj u prijedlogu poziva nije ovršna isprava u smislu čl. 296. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje: OZ), te da navodna ovršna isprava niti ne prileži prijedlogu za ovrhu, tako da nije bilo moguće odrediti ovrhu. Osporava obračun iz prijedloga za osiguranje. Ističe da se ovdje radi o suviše malom iznosu navodnog dugovanja da bi se odredilo osiguranje na nekretnini, pa da nema ni uvjeta za osiguranje po čl. 290. st. 3. OZ. Ističe da su navodne tražbine ovrhovoditelja u zastari, budući da tražbine iz zakupnog odnosa zastarijevaju u roku od 3 godine (čl. 229. ZOO) a da se isto odnosi na tražbinu na ime kamata (čl. 226. st. 1. ZOO). Predlaže „ukidanje pobijanog rješenja i prijedloga za osiguranje“.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st.1. OZ u granicama razloga navedenih u žalbi protivnice osiguranja te pazeći po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne bitne povrede postupka iz čl. 354. st.2. toč.2.,.4, 8., 9., 13. i 14. ZPP.
6. Nadalje ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti prema čl. 50. st. 5. OZ na razloge navedene u čl. 50. st.1. toč.1., toč. 3. i 5. OZ ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nisu ostvareni niti ovi žalbeni razlozi. Naime, Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je solemniziran kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] 4. kolovoza 2003. pod brojem OU-710/03 sadrži potvrdu ovršnosti (čl. 36. st. 5. OZ) izdanu od javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] dana 15. studenog 2013. pod brojem OU- 710/03-3, te isti suprotno žalbenim navodima žaliteljice predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe iz čl. 23. toč.5. OZ a čiju zakonitost i pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati. Nadalje, iz stanja spisa ne proizlazi da bi navedena ovršna isprava bila ukinuta, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, te da je protekao rok u kojem se može zahtijevati zasnivanje založnog prava.
7. Neosnovano žaliteljica navodi da navedena ovršna isprava ne prileži prijedlogu za osiguranje pa da nije bilo moguće odrediti predloženo osiguranje jer je predlagatelj osiguranja u prijedlogu predložio uvid u spis suda prvog stupnja posl.br. Pu Ovr- 329/2019 u kojem se nalazi predmetna ovršna isprava u izvorniku na strani 4-10 spisa.
8. Prvostupanjski sud je prihvaćanjem prijedloga za osiguranje pravilno primijenio odredbu iz čl. 296. OZ. Prema navedenoj odredbi predlagatelj osiguranja na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, a prema odredbi iz čl. 297. st.1. OZ na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva se uknjižbom.
9. Nadalje, odredbom čl. 290. OZ propisano je:
(1) Na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.
(2) Na osiguranje tražbine ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b ovoga Zakona.
(3) Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako se ovrha traži radi namirenja osigurane tražbine koja ne prelazi iznos glavnice od 5.300,00 eura bez obzira na zabilježbu ovršivosti tražbine u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima."
9.1. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi dopušteno je zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu glavnice od 5.157,60 EUR jer je citiranom odredbom u st.2. izričito propisano da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe OZ o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz čl.80.b toga Zakona, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi žaliteljice da se u konkretnom radi o suviše malom iznosu te da nema uvjeta za osiguranje tražbine.
10. Žalbeni navodi protivnice osiguranja kojima žaliteljica osporava obračun iz prijedloga za osiguranje te prigovara zastari predmetnog potraživanja predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st.1. toč. 9. i 11. OZ koje ovaj sud nije ispitivao budući se radi o tzv. „parničnim“ žalbenim razlozima o kojima u smislu odredbe čl. 52. OZ odlučuju prvostupanjski sud prema pravilima o upućivanju u parnicu (čl. 20. st.1. u vezi s čl. 52. st.1. i 3. OZ) .
11. Žaliteljica u žalbi određeno ne pobija odluku o troškovima postupka pod točkom II. prvostupanjskog rješenja, a ovaj sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st.1. OZ odbiti žalbu protivnice osiguranja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
Pula-Pola, 3. srpnja 2026.
Sudac
Biljana Pamić