REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1310/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po DJ, službenoj osobi, radi invalidske mirovine, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03399614844, URBROJ: 341-99-05/3-24-6570 od 11. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03399614844, URBROJ: 341-99-05/3-24-6570 od 11. veljače 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141 - 02/23-01/03399614844, URBROJ: 341-25-05/3-23-202499 od 7. listopada 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se prizna pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika. Ističe da je bila u radnom odnosu u KBC Zagreb od veljače 1990. do 22. svibnja 1992., što nije evidentirano greškom administracije. Nadalje, 6. travnja 1993. rodila je sina C i primala je naknadu za vrijeme porodiljnog dopusta, a u tom periodu su joj plaćani doprinosi za mirovinsko osiguranje. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 11. lipnja 2026.

6. Prema članku 56. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZMO) pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ZMO-a na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ZMO-a, a osiguranik iz članka 11. ZMO-a na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ZMO-a ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

7. Iz osporenih rješenja proizlazi da je kod tužiteljice 23. ožujka 2023. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ZMO-a, da je tužiteljica do navedenog dana navršila 53 godine, 8 mjeseci i 3 dana života, da radni vijek tužiteljice prema članku 56. stavku 4. ZMO-a iznosi 9 godina, slijedom čega jedna trećina radnog vijeka iznosi 3 godine. U odnosu na tužiteljicu utvrđena su razdoblja staža osiguranja od 1. studenog 1985. do 23. rujna 1986., od 22. svibnja 1992. do 21. veljače 1993. i od 18. ožujka 2022. do 30. lipnja 2022., u ukupnom trajanju od 1 godine, 11 mjeseci i 6 dana. Kod takvog stanja stvari, javnopravna tijela zaključuju da mirovinski staž tužiteljice (1 godina, 11 mjeseci i 6 dana) ne pokriva jednu trećinu radnog vijeka tužiteljice (3 godine), zbog čega ne ispunjava uvjete iz članka 56. stavka 1. ZMO-a za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

8. Suprotno navodima tužiteljice, ispravno su javnopravna tijela zaključila da nema osnove za priznavanje prava na invalidsku mirovinu , s obzirom da utvrđeni mirovinski staž tužiteljice ne pokriva jednu trećinu njezinog radnog vijeka. U odnosu na tužbene i raspravne navode tužiteljice, ukazuje se da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24- 02/03399614844, URBROJ: 341-25-11/2-24-22982 od 26. travnja 2024. odbijeno utvrditi u staž osiguranja razdoblje od 1. siječnja 1990. do 21. svibnja 1992., od 22. veljače 1993. do 30. travnja 1993. i od 1. lipnja 1994. do 31. siječnja 1995. kod poslodavca KBC Zagreb. Protiv navedenog rješenja tužiteljica nije podnosila žalbu niti dokazuje da je osporila navedena rješenja. Stoga nema osnove da se period koji tužiteljica navodi u tužbi uključi u staž osiguranja, posljedično i u njezin mirovinski staž. Napominje se da navod iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nije mjerodavan za utvrđivanje staža osiguranja tužiteljice, budući da navedeni Zavod nije nadležno tijelo koje o tome vodi službenu evidenciju. Nadalje, nisu sporna niti razdoblja tijekom kojih je tužiteljica bila evidentirana kao nezaposlena osoba (prema potvrdi priloženoj na raspravi), a koja do trenutka koji je mjerodavan (23. ožujka 2023. kao datum nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti) odgovaraju razdobljima koja su navedena u rješenjima javnopravnih tijela.

9. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. tužiteljica

2. tuženik