Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-844/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice ĐKT, vl. OPG-a [obrt] ĐK, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici SK, SKT, Matija Barić i Bruno Gašparović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matana & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica Milana Amruša 7, protiv ovršenika Upravljanje sportskim objektima, Zagreb, Trg Krešimira Čosića 11, OIB: 59365213244, kojeg zastupaju punomoćnici AK, EK, FK, GK, UK, MK, AKT, Damjan Vukić i Maxim Lach, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-793/2026-5. od 10. travnja 2026., 2. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika Upravljanje sportskim objektima i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-793/2026-5 od 10. travnja 2026. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I Ovaj sud se oglašava stvarno nenadležnim.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.“.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnji postupak. Zahtijeva i naknadu žalbenog troška u sveukupnom iznosu od 2.587,50 eura.

3. Žalba ovršenika je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ovršenik određeno ukazuje u žalbi, jer prvostupanjsko rješenje se može ispitati, ono sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane odluke navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Iz stanja spisa, konkretno prijedloga ovrhovoditeljice za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 8. siječnja 2026. te dokumentacije dostavljene u prilogu navedenog prijedloga, proizlazi da ovrhovoditeljica, kao nositeljica OPG-a [obrt] ĐK, od ovršenika, kao korisnika prostora za smještaj konja u objektima vlasništvo ovrhovoditeljice, potražuje isplatu naknade za pružene usluge ovršeniku temeljem ispostavljenih računa po Ugovoru o pružanju skrbi te korištenju prostora za smještaj konja sklopljenom između stranaka.

7. Iz stanja spisa i pobijanog rješenja proizlazi da je javni bilježnik Ivica Vuković radi naplate tražbine ovrhovoditeljice, 9. veljače 2026. donio rješenje o ovrsina temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, protiv kojeg rješenja o ovrsi je ovršenik podnio prigovor u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ-a, nakon čega je sud prvog stupnja, po službenoj dužnosti donio pobijano rješenje, kojim se, pozivom na odredbu čl. 34.b. toč. 1 ZPP-a, uz primjenu čl. 48. st. 3., te čl. 17. u svezi s čl. 21. st. 1. ZPP-a, oglasio stvarno nenadležnim, cijeneći da se u konkretnom slučaju radi o sporu između pravne osobe i fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost te da se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, slijedom čega je riješio da će spis po pravomoćnosti rješenja ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

8. Ovršenik žalbenim navodima upire na to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o stvarnoj nadležnosti, ističući kako se sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ne smatra trgovcem u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24, dalje: ZTD), niti u smislu Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 96/08, 116/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20 i 33/23, dalje: ZT), kao niti u smislu Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (!Narodne novine, broj 29/18, 32/19 i 18/23, dalje: ZOP), pa da samim time ne ulazi u krug subjekata na koje se odnosi odredba čl. 34.b toč. 1. ZPP-a, a zbog čega da je o nadležnosti trebalo odlučiti temeljem odredbe čl. 34. st. 2. ZPP-a, smatrajući da bi se predmetni spor treba voditi pred nadležnim općinskim sudom.

9. Osnovano ovršenik žalbenim navodima upire na odredbu čl. 34. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da općinski sudovi sude u prvom stupnju, osim u sporovima iz čl. 34. st. 1. ZPP-a, i u svim drugim sporovima iz čl. 1. tog zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova, pravilno žalbenim navodima ukazujući na to da je o pitanju stvarne nadležnosti u sporu između pravne osobe i nositelja OPG-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u velikom broju svojih rješenja u kojima je određeno obrazlagao da nositelj OPG-a nije trgovac niti trgovac pojedinac, jer u smislu odredaba Zakona o trgovini i Zakona o trgovačkim društvima, nije registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanje usluga u trgovini, niti je osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, s time da niti gospodarsku djelatnost obavlja samostalno u skladu s propisima o obrtu, a nije upisan niti u suskom registru, pa da iz navedenih razloga nisu ispunjene pretpostavke za nadležnost trgovačkog suda.

10. Tako se primjerice u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1- 139/2023-2 od 14. travnja 2023. (koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud), navodi:

„Pojam trgovaca određen je čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 40/19 - dalje: ZIDZTD) koji je stupio na snagu 20. travnja 2019. Prema toj odredbi trgovac je, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj 30/14 - dalje: ZID ZT) izmijenjen je čl. 5. st. 1. podstavak 2. Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj 87/08, 116/08, 76/09, 114/11 i 68/13 - dalje: ZT) prema kojem, osim trgovca iz čl. 4. toga Zakona, djelatnost trgovine može obavljati I nositelj i/ili član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava u skladu s posebnim propisima, kada svoje poljoprivredne proizvode prodaje na malo izvan prodavaonica na način iz čl. 10. st. 1. podstavka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. toga Zakona, kao i na tržnicama na veliko iz čl. 7. st. 3. toga Zakona.

Trgovac je, u smislu čl. 4. st. 1. ZT pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanje usluga u trgovini, dok je prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99,121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19 - dalje: ZTD) trgovac, ako tim zakonom nije drukčije određeno, osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

Novi Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", broj 118/18 - dalje: ZOP), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. ne predviđa organizacijski oblik; obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo kako je to bilo regulirano odredbama Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", broj 30/15 - dalje: ZP/2015).

ZOP uvodi novi organizacijski oblik – samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo

– koje je definirano u čl. 3. st. 1. toč. b. ZOP, kojim je određeno da je samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo fizička osoba poljoprivrednik koja se za osobne potrebe bavi poljoprivredom u okviru korištenja prirodnih bogatstava zemlje i prodajom odnosno zamjenom od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju i kojoj obavljanje gospodarske djelatnosti poljoprivrede nije glavna djelatnost, odnosno zanimanje poljoprivrednik nije glavno ili jedino zanimanje, a temelji se na korištenju vlastitih i/ili unajmljenih proizvodnih resursa te na radu, znanju i vještinama članova kućanstva i ekonomska veličina gospodarstva je manja ili jednaka od kunske protuvrijednosti izražene u stranoj valuti od 3000 eura.

Slijedom citirane zakonske odredbe proizlazi da je nositelj prava i obveza samoopskrbnog poljoprivrednog gospodarstva fizička osoba, kojoj obavljanje gospodarske djelatnosti nije glavna djelatnost.

Tuženik , kao nositelj samoopskrbnog poljoprivrednog gospodarstva nije trgovac, jer u smislu citiranih odredaba ZID ZTD, ZID ZT, ZT i ZTD nije registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanje usluga u trgovini niti je osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanju usluga na tržištu, a ni gospodarsku djelatnost ne obavlja samostalno u skladu s propisima o obrtu i nije upisan u sudskom registru.

Postupak upisa poljoprivrednog gospodarstva i izdavanja rješenja o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava vrši Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (čl. 3. st. 1. Pravilnika o upisu poljoprivrednih gospodarstava - "Narodne novine", broj 76/11 i 42/13).

Dakle, tuženik je nositelj prava i obveza samoopskrbnog poljoprivrednog gospodarstva pa nije trgovac u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZID ZTD te čl. 5. st. 1. ZID ZT i čl. 4. st. 1. ZT, jer gospodarsku djelatnost ne obavlja samostalno u skladu s propisima o obrtu i nije upisan u sudskom registru, dok je tužitelj pravna osoba i subjekt iz čl. 34.b toč. 1. ZPP.

Slijedom navedenoga nisu ispunjene pretpostavke za stvarnu nadležnost trgovačkog suda u ovoj pravnoj stvari pa je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan općinski sud, i to Općinski sud u Slavonskom Brodu, kojemu je javni bilježnik uz pravilnu primjenu odredbe čl. 287. st. 2. OZ, u vezi s čl. 282. st. 3. OZ i proslijedio spis.“.

11. S obzirom na to da je čl. 282. st. 3. OZ-a određeno da javni bilježnik po prigovoru protiv rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave spis dostavlja sudu koji je stvarno nadležan u parničnom postupku, imajući u vidu da se ovaj postupak vodi radi naplate naknade za pružene usluge ovršeniku (kao pravnoj osobi) temeljem ispostavljenih računa po Ugovoru o pružanju skrbi te korištenju prostora za smještaj konja sklopljenom između stranaka, a ne radi se o sporu između pravne osobe i fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, dakle o sporu za koji je čl. 34.b toč. 1. ZPP-a (koja propisuje da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi - članak 34. stavak 1., odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda), određena isključiva stvarna nadležnost trgovačkih sudova i time isključena nadležnost općinskih sudova po personalnom kriteriju, slijedi da je prema odredbi čl. 34. st. 2. ZPP-a za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu kojemu je javni bilježnik i proslijedio predmet na odlučivanje nakon izjavljenog prigovora na rješenje o ovrsi.

12. Ovdje je za napomenuti i to da u ovom predmetu sud prvog stupnja nije donio rješenje u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a, kojim bi se stavilo izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinule provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

13. Naime, prema odredbi čl. 282. st. 3. OZ-a propisano je da će javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijediti spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz čl. 57. i 58. toga Zakona, dok je prema čl 287. st. 2. Oz-a propisano da će u slučaju iz čl. 282. st. 3. toga Zakona, javni bilježnik spis proslijediti sudu koji bi bio stvarno nadležan u parničnom postupku.

14. Stvarna nadležnost općinskih sudova za postupanje u povodu pravnih lijekova protiv rješenja o ovrsi propisana je odredbom čl. 37. st. 2. OZ-a koja određuje da su sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni za postupanje u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donesene u povodu prijedloga za ovrhu.

15. S obzirom na to da je ovrha u ovom predmetu predložena i određena općenito na imovini ovršenika, a ovršenik je pravna osoba koja registriranu djelatnost obavlja na adresi sjedišta u [adresa], dakle na području mjesene nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, taj sud je u skladu s odredbom čl. 287. st. 2. OZ-a nadležan i trebao je odlučiti o prigovoru ovršenika protiv rješenja o ovrsi na način propisan čl. 58. st. 3. OZ-a (u kojoj situaciji je, tek kad se postupak nastavi kao parnični - kao povodom prigovora protiv platnog naloga, općinski sud mogao pristupiti ocjenjivanju svoje nadležnosti u parničnom postupku).

16. Slijedom svega naprijed navedenog, ostvareni su žalbom istaknuti razlozi pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Stoga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na daljnji postupak istom sudu prvog stupnja (točka I. ovog drugostupanjskog rješenja).

18. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 2. srpnja 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža