Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2424/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, OIB: 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zagorščak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-102/2021-56 od 6. ožujka 2025., dana 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-102/2021-56 od 6. ožujka 2025. u t. I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 935,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2025. pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.334,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2025. pa do isplate (t. I. izreke), a odbijen je tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 187,50 eura kao neosnovanim (t. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik i to zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku, skupa sa zakonskim zateznim kamatama na te troškove počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati ju prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 935,78 eura nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. ožujka 2021. godine na autocesti A5, u smjeru [adresa] – [adresa], u blizini čvorišta [adresa], na području Općine Đakovo, na 63. km + 100 m, kada je vozilo tužitelja marke VW Passat, registarske oznake [registarska oznaka], naletjelo na šumsku divljač – srndaća.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a koju povredu u žalbi ističe tuženik jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je 26. ožujka 2021. godine u 21:50 sati na autocesti A5, u smjeru [adresa]

– [adresa], u blizini čvorišta [adresa], na području Općine Đakovo, na 63. km + 100 m, vozilo tužitelja marke VW Passat, registarske oznake [registarska oznaka], naletjelo na šumsku divljač – srndaća te je u navedenoj prometnoj nesreći oštećen automobil tužitelja,

- da iz potvrde Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 8. travnja 2021., proizlazi da je u događaju došlo do naleta na divlju životinju srndaća koji je nakon udara preskočio ogradu i udaljio se u polje. Na mjesto događaja izašli su djelatnici tuženika koji su upoznati s događajem,

- da je osiguranik tuženika u odgovoru na odštetni zahtjev 31. ožujka 2021. otklonio odgovornost tuženika, odnosno istu nije mogao utvrditi te je odštetni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan,

- da tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja budući da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta kao i da tuženik kao društvo koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnoj cesti odgovara po osnovi krivnje, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom. Dodaje i da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste ili neodržavanja zaštitne žičane ograde već zbog iznenadnog dolaska divlje životinje na ograđeni prostor autoceste. Također, da je ophodnja predmetne dionice uredno obavljena i da nisu uočena oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi. Ističe i da su radnici tuženika i nakon prometne nezgode, za vrijeme trajanja očevida izvršili pregled zaštitne žičane ograde u blizini mjesta štetnog događaja kojom prilikom nisu pronađena nikakva oštećenja. Nadalje, posebno ističe da je prije prometne nezgode Centar za nadzor i upravljanje prometom u 20:20 sati zaprimio dojavio o srni na čvoru Đakovu zbog čega je tuženik svjetlosnim prometnim znakom obavijestio korisnike na opasnost i ograničio brzinu kretanja na 60 km/h, odnosno na 80 km/h te uputio ophodare da pronađu i istjeraju srnu s kolnika. Budući da je 20:48 sati ophodar javio kako se srna uputila prema Osijeku, skinuta je postavljena signalizacija i postavljena je nova s upozorenjem na opasnost i ogran ičenje brzine od 100 km/h, odnosno 60 km/h. Dodaje i da je divljač na cesti opasna stvar pa za štetu nastalu naletom na divljač odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu. Predlaže pozvati HOK osiguranje d.d. na miješanje budući da tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti broj 136-0000010476.

7.1. U postupku je provedeno prometno-tehničko vještačenje po vještaku prometne struke SH, dipl. ing., iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se predmetni štetni događaj dogodio 26. ožujka 2021. godine u noćnim uvjetima vožnje na suhom kolniku autoceste A5, južno od čvora [adresa], kada je osobno vozilo marke "VW Passat", registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, na zapadnoj kolničkoj traci ostvarilo djelomični frontalni nalet na srndaća koji se kretao s lijeve na desnu stranu kolnika. Tijekom očevida nisu evidentirani tragovi kočenja, pri čemu je vještak pojasnio da to ne znači da vozilo nije intenzivno kočilo, budući da je bilo opremljeno ABS sustavom. Nadalje je naveo da prometno-tehničkim putem nije moguće pouzdano utvrditi brzinu kretanja vozila, ali da ne postoje okolnosti koje bi isključivale brzinu od oko 110 km/h, kako ju je naveo tužitelj.

7.2. Analizom podataka iz putnog radnog lista vještak je utvrdio da je ophodar u 20,20 sati zaprimio dojavu o divljači na autocesti na 62. km + 700 m, dok je do naleta vozila došlo u 21,50 sati, pri čemu nije poznato zbog čega nakon zaprimljene dojave nije bez odgode pokušao ukloniti divljač niti koje je mjere poduzeo radi zaštite sigurnosti prometa. Također je utvrdio da zapisnikom o očevidu niti dokumentacijom tuženika nije evidentirano da je provjeravano stanje zaštitne ograde odnosno postojanje eventua lnih oštećenja ili procjepa.

7.3. Vještak je zaključio da je divljač na autocesti prometno-tehnički nepredvidiva zapreka te da tužitelj, zbog načina i brzine njezina kretanja, nije imao prostorne ni vremenske mogućnosti izbjeći nalet kočenjem ili skretanjem. Istaknuo je da se na autocestama ne postavlja prometni znak "Divljač na cesti", budući da životinje na njima ne smiju biti prisutne, te da pravilnim održavanjem zaštitne ograde i odgovarajućim nadzorom ulazak divljači na autocestu fizički ne bi bio moguć.

7.4. Povodom primjedbi tuženika vještak je saslušan na raspravi 30. siječnja 2025., kada je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te iskazao da ne postoji prometno-tehnički doprinos tužitelja nastanku prometne nesreće niti visini štete. Ujedno je utvrdio da materijalna šteta na vozilu tužitelja iznosi 935,78 eura.

8.1. U postupku su saslušani tužitelj, njegova supruga kao suputnica te svjedok ĐH, djelatnik tuženika koji je izašao na mjesto događaja.

8.2. Supruga tužitelja iskazala je da su se u vrijeme štetnog događaja vozili autocestom u noćnim uvjetima, pri brzini od oko 110 do 120 km/h, kada je njihov sin upozorio na srnu nakon čega je uslijedio udarac u vozilo. Navela je da su po zaustavljanju na mjesto događaja došli policijski službenici i djelatnici tuženika, da je policija pronašla ozlijeđenog srndaća te da je na vozilu bilo vidljivo oštećenje lijeve prednje strane.

8.3. Tužitelj je iskazao da je u trenutku naleta pretjecao teretno vozilo vozeći lijevom prometnom trakom, pri brzini od oko 110 km/h, s uključenim kratkim svjetlima. Nakon upozorenja sina uočio je rogove životinje s lijeve strane, uz središnju zaštitnu ogradu, nakon čega je došlo do naleta. Naveo je da je odmah zaustavio vozilo na zaustavnoj traci i obavijestio nadležne službe. Opisao je oštećenja na lijevoj strani vozila te naveo da tijekom čekanja nije uočio ophodarsku službu na autocesti.

8.4. Svjedok ĐH, djelatnik tuženika, potvrdio je da je po dojavi izašao na mjesto događaja, gdje je zatekao policiju i vozilo tužitelja na zaustavnoj traci. Iskazao je da je srndać pronađen u središnjem zaštitnom pojasu između kolničkih traka te da na tom dijelu zaštitna ograda nije bila oštećena. Naveo je da ophodarska služba nakon ovakvih događaja pregledava zaštitnu ogradu u duljini od jednog kilometra s obje strane mjesta događaja radi utvrđivanja eventualnih oštećenja, ali da u konkretnom slučaju nisu utvrđena oštećenja zaštitne ograde. Također je iskazao da je pojava divljači na autocesti poznata i iz ranijih slučajeva te opisao način obavljanja redovitih ophodnji i pregleda zaštitne ograde.

9. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da činjenica da se divljač našla na kolniku ograđene autoceste upućuje na propust u sustavu održavanja ili nadzora zaštitne ograde, odnosno na propust tuženika u osiguravanju sigurnog odvijanja prometa na autocesti. Stoga je, primjenom čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO-a) te čl. 26., čl. 50. st. 1. i 2. i čl. 82. st. 1. i 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23., 156/25. - dalje: ZC-a), ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Tuženik u žalbi osporava pravilnost takvog pravnog shvaćanja navodeći da za štetu nastalu naletom na divljač odgovara po načelu krivnje, slijedom čega je tužitelj bio dužan dokazati konkretan propust u njegovu postupanju. Smatra da tijekom postupka nije utvrđeno postojanje takvog propusta niti je dokazano da je nadležno lovoovlašteničko društvo zahtijevalo postavljanje prometne signalizacije, zbog čega drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o odgovornosti za štetu , zapravo polazeći od objektivne odgovornosti, iako za to nije bilo zakonske osnove. Ujedno ističe da tužitelj nije osporavao njegove tvrdnje da je autocestu održavao u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, pa eventualna nedostatnost važeće regulative ne može teretiti tuženika.

11.1. Prema čl. 50. ZC-a odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu nastalu naletom na divljač temelji se na načelu krivnje. Međutim, kako je u svojoj praksi više puta istaknuo Vrhovni sud Republike Hrvatske (Rev-340/2023-2, Rev- 1272/2021-3, Rev-1187/2024-2 i Rev-521/2024-2), kod štete nastale naletom na divljač na ograđenoj autocesti sadržaj te krivnje treba ocjenjivati imajući u vidu posebnu obvezu tuženika kao upravitelja autoceste da organizira i održava sustav zaštite na način koji će u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti ulazak divljači na kolnik.

11.2. Sama činjenica da se divljač našla na kolniku ograđene autoceste predstavlja ozbiljan indicij da je došlo do propusta u sustavu zaštite autoceste, bilo zbog nepravilno izvedene ili održavane zaštitne ograde, njezina nadzora ili drugih mjera koje su b ile potrebne radi osiguranja sigurnog odvijanja prometa. Naime, svrha zaštitne ograde upravo je onemogućiti ulazak divljači u prostor autoceste, pa se, prema redovnom tijeku stvari, divljač na kolniku ne bi smjela nalaziti.

11.3. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije bio dužan dokazivati propuste tuženika, odnosno na kojem je točno mjestu niti na koji je način divljač dospjela na autocestu, već je na tuženiku bio teret dokazivanja da je poduzeo sve potrebne i primjerene mjere radi sprječavanja ulaska divljači i osiguranja sigurnog odvijanja prometa.

12.1. U konkretnom slučaju tuženik tu činjenicu nije dokazao. Naime, okolnost da su ophodarske službe obavljale redovne ophodnje te da prilikom pregleda nije uočeno oštećenje zaštitne ograde sama za sebe ne isključuje njegovu odgovornost. Suprotno žalbenim navodima, takva činjenica nije dostatna za zaključak da su poduzete sve potrebne mjere radi sprječavanja ulaska divljači na autocestu, osobito kada je nesporno da se divljač na kolniku ipak nalazila.

12.2. Osim toga, iz provedenog prometno-tehničkog vještačenja proizlazi da je ophodarska služba još u 20,20 sati zaprimila dojavu o prisutnosti divljači na autocesti, dok je do naleta tužiteljeva vozila došlo tek u 21,50 sati, pri čemu nije utvrđeno koje su konkretne mjere poduzete radi uklanjanja divljači ili zaštite prometa u tom razdoblju. Vještak je upravo na tu okolnost ukazao kao na bitan nedostatak u postupanju ophodarske službe.

12.3. Također, neosnovano tuženik ističe i da je tužitelj bio dužan dokazati postojanje zahtjeva lovoovlaštenika za postavljanje prometne signalizacije. Takvi navodi nisu odlučni za ishod ovog spora jer odgovornost tuženika u ovom slučaju nije utemeljena na izostanku prometne signalizacije, nego na utvrđenom propustu u osiguravanju sigurnosti prometa nakon što je imao saznanja da se divljač nalazi na autocesti, kao i na činjenici da je divljač uopće dospjela na kolnik ograđene autoceste.

13. Budući da je nesporno da je do štetnog događaja došlo naletom na srndaća koji se nalazio na kolniku ograđene autoceste, da tuženik upravlja predmetnom autocestom te da tijekom postupka nije dokazao da je poduzeo sve potrebne i primjerene mjere radi sprječavanja ulaska divljači i zaštite sigurnosti prometa, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoji njegova odgovornost za nastalu štetu primjenom čl. 50. ZC -a u vezi s čl. 1045. ZOO-a.

14. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da u žalbenom postupku nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović