REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-244/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja PN, vl. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Aleksandru Alekovskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Juretić & Aleksovski d.o.o. u Zagrebu, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, s danom objave 2. srpanj 2026.,
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju PN, vl. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 87,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 6. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 168,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 107,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. kolovoza 2025. nastala šteta na vozilu marke MAZDA 3, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika PLAN PLUS d.o.o. , a koju štetu je prouzrokovao vozač vozila osiguranika tuženika, osiguranog policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 8105664390. Oštećenik se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom 6. kolovoza 2025., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj: 2505 1051 3959 od 13. studenoga 2025., ocijenivši odštetni zahtjev osnovanim, te je oštećeniku isplatio nesporni iznos naknade štete u visini od 856,66 EUR. Ističe kako je predmet ovog postupka novčani iznos koji prelazi nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete. Naime, navodi da je tužitelj oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu oštećenika. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj: 185/VP1/1 oštećeniku u iznosu od 1.048,60 EUR. Slijedom navedenog, ističe kako tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 1.048,60 EUR, odnosno umanjen za polovicu iznosa PDV-a u iznosu 943,74 EUR, a da je tuženik priznao i isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 856,66 EUR. Ističe kako razliku od 87,08 EUR tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku sukladno članku 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Naime, navodi kako je nakon štetnog događaja prednik tužitelja svoje vozilo dao na popravak tužitelju čija je primarna djelatnost popravak vozila, a koje vozilo je tužitelj i popravio te za isto izdao račun u skladu sa svojim cjenikom, da je prednik tužitelja imao pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od tuženika, a da je pritom tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan u poslovnim prostorima tužitelja, a popravak i izdavanje računa je određeno sukladno pravilima struke. Ističe kako je nejasno kako je tuženik odredio iznos štete koju je priznao kao nespornu, kada je istom bio dostavljen račun tužitelja iz kojeg je razvidan iznos štete. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 21. siječnja 2026. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika iznosa od 87,08 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako osporava osnov i visinu zahtjeva te cjenik tužitelja. Osporava da bi se radilo o cijenama koje se naplaćuju svim korisnicima popravka vozila te ističe da je cijena koju tužitelj potražuje isključivo takva jer se naknada štete ostvaruje od osiguravajućeg društva. Navodi kako je tuženik oštećenog obavijestio o cijeni rada neovlaštenog servisa koju priznaje, a sve s obzirom na to da je tuženik utvrdio tržišnu cijenu sata rada neovlaštenih servisa na području tužitelja koja iznosi 24 EUR/h + PDV, a slijedom čega navodi kako cijene tužitelja znatno odstupaju od tržišnih cijena za iste radove. Podredno, navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan i iz razloga što se je svaka strana prilikom ostvarenja svojeg prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana člankom 5. i 10. ZOO-a prema kojima je oštećenik bio dužan surađivati, te se ponašati kao dobar domaćin i posebice se suzdržavati od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika - tuženika. U tom smislu ukazuje da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je isti izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je isti u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Smatra kako oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka, koja je posljedica njegovog nepoštivanja ranije navedenih općih načela obveznih odnosa, odnosno posljedica neopravdanog izbora i odbijanja popravka vozila u predloženim radionicama/servisima za manji iznos, slijedom čega ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakav pravni učinak. Slijedom navedenog, ističe kako u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao i traženi tijek i stopu kamata (ističe kako tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška postupka tuženiku.
3.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 21. siječnja 2026. (list 7-8 spisa), obavijest o ustupu potraživanja dužniku od 21. siječnja 2026. (list 9 spisa), prigovor podnositelja odštetnog zahtjeva/tužitelja od 23. siječnja 2026. (list 10-11 spisa), obrazložena ponuda tuženika od 13. studenoga 2025. (list 12 spisa), izvid štete broj:
250510513959/1 (list 13 spisa), račun - otpremnica broj: 185/VP1/1 od 27. studenoga 2025. (list 14 spisa), cjenik tužitelja (list 15 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 16-19 spisa).
3.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo niti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak i to postupak koji se vodi pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud nije izveo niti dokaz prometno tehničkog vještačenja kao ni financijskog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 87,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada limara i lakirera za izvršene popravke.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu društva PLAN PLUS d.o.o. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 865,66 EUR po osnovi predmetne štete. Nije sporno da se preostali iznos od 87,08 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.
7. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja tužitelja. Sporan je i tijek i stopa zatezni zakonskih kamata.
8.1. Vezano za istaknut prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 7-8 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i PLAN PLUS d.o.o. navedeni Ugovor sklopili 21. siječnja 2026. te da je istim PLAN PLUS d.o.o. kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju predmetno novčano potraživanje prema tuženiku, a prema računu popravka za štetu broj: 185/VP1/1 u ukupnom iznosu od 1.048,60 EUR, a o kojem se kod tuženika vodi izvansudski postupak radi naknade štete pod brojem: 250510513959 (oznaka štete dužnika). Time je oštećenik PLAN PLUS d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi članka 80. stavka 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj izvida odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj: 185/VP1/1 od 12. studenoga 2025. (list 14 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o broju štete tuženika te marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je PLAN PLUS d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 9 spisa).
8.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
8.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 1.2. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police osiguranja od automobilske odgovornostu, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.
8.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.
9. Iz izvida štete tuženika (broj 13 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke MAZDA 3, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:
3MZBN62660M324600. Tuženik je pozivajući se na broj oznake štete naveden u izvidu štete tuženika (list 13 spisa) izdao račun broj: 185/VP1/1 (list 14 spisa) 12. studenoga 2025. u iznosu od 1.048,60 EUR (s uključenim PDV-om od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 1,00 za autolimarske radove, a 3,30 sati za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 18. kolovoza 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 42,00 EUR (plus PDV) za autolimarske radove, te 42,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove. Nadalje, sud je utvrdio da je su u računu navedeni troškovi za branik, potrošni materijali, a koji troškovi su predviđeni i u predmetnom izvidu štete, kao i da je u izvidu štete naznačena cijena za autolimarske/autolakirerske radove u visini od 24,00 EUR/h.
10. Iz preslike cjenika radnoga sata tužitelja od 1. prosinca 2023. (list 18 spisa) proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarske i autolakirerske radove iznosi 42,00 EUR/h + PDV.
11. Iz ponude tuženika od 13. studenoga 2025. (list 12 spisa) proizlazi da je tuženik procijenio cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 856,66 EUR, te da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete - ekspertize koja je rađena na osnovu tržišne cijene ukupnog troška popravka oštećenog vozila i računa popravka.
12. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao PLAN PLUS d.o.o. račun broj: 185/VP1/1 (list 14 spisa) za iznos od 1.048,60 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 250510513959, a u vezi štete na vozilu marke MAZDA 3, registarske oznake [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 382,65 EUR, dok mu nije priznao iznos od 87,08 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja, a što tuženik tijekom postupka ne osporava.
13. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata PLAN PLUS-u d.o.o. koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. prosinca 2023. navedeno da cijena rada autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 42,00 EUR po satu uvećano za PDV. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
14. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 185/VP1/1 od 12. studenoga 2025. (list 14 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 13 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a .
15. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
16. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 13. studenoga 2025. (list 12 spisa) proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum prijave štete 6. kolovoza 2025. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu Kako tužitelj potražuje zatezne kamate upravo od tog datuma to su mu iste i dosuđene sukladno zahtjevu
17. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.
18.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 50/26, dalje: Uredba o Tarifi) i troškovniku (list 86 spisa).
18.2. Tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100 EUR (Tbr. 7.8. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (određene rješenjem poslovni broj: P-244/2026-2 od 18. veljače 2026.) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR (Tar. br. 2. stavka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), pa ukupni priznati troškovi iznose 168,27 EUR.
18.3. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznos od 93,75 EUR (uključen PDV) koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za poduzete radnje u prvostupanjskom postupku i dosuđenog iznosa, a s obzirom na to da je Tarifom propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7.8. Tarife). S tim u vezi valja napomenuti kako sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za sastav prigovora tuženika od 15. siječnja 2026. u visinu od 50 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice. Radi se o trošku koji je nastao prije pokretanja ovog postupka, u povodu postupka u smislu odredbe članku 151. stavka 1. ZPP-a. Međutim, ne radi se o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a jer podnošenje prigovora na tuženikovu odluku o odbijanju isplate naknade štete u iznosu od 87,08 EUR ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe.
18.4. Tužitelju nije priznat niti trošak pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 EUR sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a jer je taj trošak nastao krivnjom tužitelja. Ovo stoga što tužitelj nije platio pristojbu za tužbu u trenutku kada je ta obveza nastala, a to je trenutak podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 4. točke 1. ZSP-a pa je zbog toga moralo biti doneseno rješenje o pristojbi na koje se plaća dodatna pristojba od 13,27 eura sukladno odredbi članka 28. stavka 9. ZSP-a. Da je tužitelj platio pristojbu onako kako je propisano odredbom članka 4. točke 1. ZSP-a, dakle, u trenutku podnošenja tužbe, tada ne bi nastao trošak dodatne pristojbe na rješenje od 13,27 EUR. Zbog toga se radi o trošku koji je nastao njegovom krivnjom pa nema pravo na naknadu tog troška sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a.
19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama članka 151. stavka 3. ZPP-a i članka 29. stavka 2. ZOO-a.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Sudac:
Maja Hilje
Prijedlog odluke izradila:
Matea Knežević, viša sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
