Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2730/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Povrv-204/2023-18 od 22. svibnja 2026. godine, dana 2. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Povrv-204/2023-18 od 22. svibnja 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno je rješenje o sudskoj pristojbi.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava te povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji prigovor tužitelja, a sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Povrv-204/2023-15 od 13. svibnja 2026. godine (list 65-67 spisa) naloženo je tužitelju plaćanje sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura.

5. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio prigovor (list 68 spisa), ističući da je oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe na temelju čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018 i 51/2023 - dalje: ZSP), jer obavlja javne ovlasti, a predmetni postupak proizlazi iz obavljanja tih ovlasti.

6.1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prigovor kao neosnovan, uz obrazloženje da tužitelj iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu nema status pravne osobe s javnim ovlastima pa se na njega ne primjenjuje čl. 11. ZSP.

6.2. Tužitelj u žalbi ističe da je tužitelj osoba s javnim ovlastima, a predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njegovih javnih ovlasti, slijedom čega smatra da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP.

7. Prilikom ispitivanja pobijane odluke i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a koju povredu u žalbi ističe tužitelj jer rješenje nema nedostatka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, sadrž i razloge o odlučnim činjenicama, izreka je rješenja razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pa zi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora jest naplata mjesečne pristojbe koju tuženik nije dobrovoljno podmirio tužitelju.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP propisano je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti, ali isključivo u postupcima koji proizlaze iz izvršavanja tih ovlasti.

10. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., /18., 114/22., 20/23., 18/24. - dalje: Zakon o HRT), propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba sa statusom javne ustanove, čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom.

11. Javne usluge koje obavlja Hrvatska radiotelevizija taksativno su propisane čl. 3. st. 1. Zakona o HRT-u i obuhvaćaju proizvodnju radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbenu proizvodnju, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Slijedom navedenog, tužitelj nije osoba koja obavlja javne ovlasti, već osoba koja obavlja javne usluge.

12. No sukladno citiranim zakonskim odredbama, naplata mjesečne pristojbe nije normirana ni kao javna usluga već predstavlja zakonom propisani model financiranja tih usluga.

13.1. Nadalje, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, na koje se tužitelj u žalbi poziva, ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke niti su primjenjive na konkretan predmet.

13.2. Naime, u odluci Ustavnog suda istaknuto je da donošenje odluke o visini mjesečne pristojbe predstavlja prijenos javne ovlasti, kojom je zakonodavac na nadzorni odbor tužitelja prenio ovlast normativnog uređivanja tog pitanja, dok je u odluci Visokog upravnog suda zauzeto stajalište da je odluka o načinu kontrole plaćanja pristojbe po svojoj pravnoj naravi opći akt koji donosi tijelo s javnim ovlastima. Iz navedenog proizlazi da se citirane odluke odnose na izvršavanje normativnih i regulatornih ovlasti tužitelja, a ne na ostvarivanje prava koja proizlaze iz pojedinačnih pravnih odnosa. Slijedom toga, iz tih odluka ne može se izvesti zaključak da tužitelj u pojedinačnim postupcima radi naplate pristojbe nastupa kao nositelj javnih ovlasti.

13.3. Slijedom navedenog, budući da, kako je prethodno obrazloženo, postupak radi naplate mjesečne pristojbe ne proizlazi iz izvršavanja javnih ovlasti, već predstavlja ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u svrhu financiranja djelatnosti tužitelja, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi.

14. Prema tome, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prigovor tužitelja te je slijedom navedenog, sukladno čl. 380. st. 2. ZPP, odlučeno kao u t. I. izreke.

15. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović