REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-396/2026-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović, u Zagrebu, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2063/2024-7, od 30. listopada 2025. na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2063/2024-7, od 30. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem o izvršenju Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Rijeci, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362- 02/23-02/409, URBROJ: 443-02-04-17-24-43, od 30. listopada 2024. (u daljnjem tekstu Rješenje o izvršenju), utvrđeno je da je rješenje Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Rijeci, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/409, URBROJ: 443-02-01-21-23-1 od 18. travnja 2023. (u daljnjem tekstu Rješenje o uklanjanju), a kojim se tužitelju nalaže uklanjanje u tom rješenju opisane nelegalne gradnje, postalo izvršno 4. svibnja 2023. te da tužitelj po izvršnom nalogu nije postupio. Slijedom tog utvrđenja određeno je da će se rješenje o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno po tuženikovom ugovornom izvođaču, strojno i ručno, na način i u rokovima naznačenim tim rješenjem.
1.1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o izvršenju uz obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda kako se prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju ne mogu razmatrati u postupku izvršenja, pri čemu je navedeno da je samo rješenje o uklanjanju nelegalne gradnje, izvršna i pravomoćna odluka. Istom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS), sumarno navodeći kako su razlozi osporavanja presude pogrešna utvrđenja da pokretni objekti nisu uklonjeni prije donošenja rješenja o izvršenju; da je netočno da bi se u konkretnom slučaju radilo o građevini u smislu odredbi Zakona o gradnji; da u postupku nije utvrđeno tko je investitor; da je ostalo nejasno postoji li gradilište, odnosno ukoliko ono postoji nalazi li se na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu, kao i tko je bio nadležan za provođenje inspekcijskog postupka i donošenje spornih odluka. Posebno ističe kako je postupio po rješenju o uklanjanju od 18. travnja 2023., iz kojeg razloga da ne postoje razlozi za donošenje spornog rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju. Usprkos toj okolnosti ukazuje i kako se objekti koje je uklonio ne mogu smatrati građevinom te da se određenja zakona ne primjenjuju na pokretne naprave, opremu, konstrukciju, pa tako niti na pokretnu ili mobilnu kućicu, a iz koje okolnosti je nezakonito naređeno uklanjanje, kao i posljedično tome odluka o izvršenju rješenja o uklanjanju. Tužitelj osporava i da bi bio investitor bilo kakve gradnje, a koju činjenicu smatra relevantnom za pravilnost i zakonitost spornih odluka tuženika, kao i samu nadležnost tuženika za donošenje rješenja kojim mu se nalaže uklanjanje. Posebno ukazuje da je prvostupanjski upravni sud potpuno bezrazložno odbio dokazne prijedloge za njegovo saslušanje, provođenje vještačenja i očevida na licu mjesta, a imajući na umu da se jedino tim dokazima i može utvrditi je li tužitelj ispunio ono što se od njega tražilo rješenjem o uklanjanju, a samim time i da li su se stekli uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju. Stoga smatra da je provođenje upravo tih dokaza ne samo važno već i nužno za utvrđivanje svih bitnih činjenica za donošenje zakonite odluke u ovoj upravnoj stvari te zaključuje da je opisano postupanje prvostupanjskog upravnog suda nedopuštena arbitrarnost, kojom mu je nedvojbeno uskraćeno pravo na pristup sudu i „jednakost oružja“ i time ustavno pravo na pravično suđenje. Predlaže ovom sudu da uvaži navode žalbe te preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o izvršenju, uz naknadu troškova ovog upravnog spora, a podredno da ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I- 2063/2024-9 od 19. prosinca 2025., do dana donošenja ove odluke svoj odgovor na žalbu nije dostavio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.
7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članaka 113. i 114. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18., 117/21., i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon).
8. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona određeno je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole
8.1. Člankom 114. stavkom 1. Zakona propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe.
9. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelju, izvršnim rješenjem o uklanjanju naređeno uklanjanje u tom rješenju opisane gradnje, a koja gradnja je izvedena bez izvršne građevinske dozvole. Primjenjujući na navedena činjenična utvrđenja naprijed citirane odredbe, Sud zakonitim ocjenjuje rješenje tuženika kojim je naloženo uklanjanje opisane gradnje po trećoj osobi, odnosno po ugovornom izvođaču Državnog inspektorata.
10. Člankom 139. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), propisano je da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
11. Imajući na umu naprijed citiranu normu i u odnosu na prigovore tužitelja, Sud nalazi kako se oni sadržajno svode na okolnosti kako u konkretnom slučaju nije postojala nadležnost tuženika da postupa u ovoj stvari, kako građevina čije uklanjanje se traži nije gradnja u smislu Zakona te da sam tužitelj i nije njen investitor. Razmatrajući navedene prigovore Sud nalazi kako se isti odnose na rješenje o uklanjanju, a ne na rješenje o izvršenju, odnosno da se takvi prigovori ne odnose na „vrijeme, mjesto i način izvršenja“. Bez obzira na navedenu okolnost Sud napominje kako je upravni spor kojeg je tužitelj pokrenuo protiv rješenja o uklanjanju i u kojem je iznosio prigovore koje iznosi i u ovom sporu, okončan pravomoćnom odbijajućom presudom, Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1100/2023-8 od 28. veljače 2024., a koja odluka je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj: Usž-1906/2024- 2 od 30. listopada 2024.
12. U odnosu na prigovor tužitelja kako je postupio po rješenju o uklanjanju te da je prvostupanjski upravni sud odbijanjem njegovih prijedloga za provođenjem dokaza upravo na tu okolnost povrijedio njegova konvencijska i ustavna prava, Sud navodi kako okolnost da je tužitelj postupio po rješenju o izvršenju i nije sporna, iz kojeg razloga notorno na tu okolnost i ne treba izvoditi dokaze. Naime, spisu tuženika prileži Zapisnik Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Rijeci, Službi građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/409, URBROJ: 443-02-04-17-24-39, od 5. listopada 2024., s priloženom fotodokumentacijom, iz kojih isprava je razvidno postojanje nelegalne gradnje na predmetnoj lokaciji i na taj dan. Upravo je temeljem tog Zapisnika doneseno rješenje o izvršenju, a koje je tužitelj uredno zaprimio početkom studenog iste godine. Nastavno po zaprimanju tužitelj je samostalno uklonio nezakonitu gradnju, a koja okolnost je utvrđena sljedećim očevidom i jasno evidentirana u zapisn iku Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Rijeci, Službi građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/409, URBROJ: 443-02-04-17-24-46, od 22. studenoga 2024. Stoga izvođenje dokaza o nespornoj okolnosti, kao i o točnom datumu uklanjanja nezakonite gradnje u razdoblju kraćem od mjesec dana, ovaj sud ne smatra smislenim.
13. Budući da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju u trenutku kada je ono doneseno, okolnost da je tužitelj samostalno i nakon očevida na kojem je zatečena nelegalna gradnja postupio po rješenju o uklanjanju, nema utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
13. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
