REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1690/2026-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi oglašavanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-453/2025-4 od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-453/2025-4 od 4. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Crikvenici, KLASA: UP/I-361- 03/13-13/1591, URBROJ: 2170-03-02/3-24-86 od 26. ožujka 2024. (u daljnjem tekstu: Prvostupanjsko rješenje), odbijen je prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja o izvedenom stanju Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Crikvenici, KLASA: UP/I-361- 03/13-13/1591, URBROJ: 2170/1-03-02/6-14-41 od 20. siječnja 2014.

1.1. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/24-26/187, URBROJ: 531-03-25-3 od 26. veljače 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje kako razlozi na koje se tužitelj poziva nisu razlozi zbog kojih se rješenje doneseno u upravnom postupku može oglasiti ništavim.

1.2. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, uz obrazloženje sadržajno jednako onom koje je temelj tog rješenja.

2. Tužitelj svojom žalbom pobija navedenu presudu u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući kako je na opisani način došlo do pljačke državne imovine. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i predmet riješi u punoj jurisdikciji.

3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I - 453/2025-8 od 26. ožujka 2025., odgovor na tužbu do dana donošenja ove odluke nije dostavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano odbio tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, iz razloga s kojima je suglasan i ovaj sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno sukladno određenjima iz Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon).

8. Uvodno Sud nalazi kako je tužitelj 29. siječnja 2024. podnio prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o izvedenom stanju, a kojim rješenjem je ozakonjena dvorišna manje zahtjevna slobodnostojeća stambena zgrada izgrađena na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]. Sud nalazi i kako je tužitelj sudjelovao u postupku u kojem je doneseno to rješenje te da je prvotno podnio žalbu, a koja žalba je odbijena rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-05/14- 26/212, URBROJ: 531-05-2-2-1-14-55 od 1. travnja 2014. To rješenje bilo je predmetom samostalnog upravnog spora, okončanog pravomoćnom presudom kojom je odbijen tužiteljev zahtjev.

9. Iz navedenog slijedi kako tužitelj u ovom sporu traži utvrđenje ništavosti rješenja kojim je okončan postupak u kojem je on cjelovito sudjelovao i koji je u konačnici završen pred ovim sudom. U samom prijedlogu za oglašavanje rješenja o izvedenom stanju ništavim, tužitelj kao razloge navodi: stvarnu, odnosno pravnu nemogućnost izvršenja, okolnost da se izvršenjem tog rješenja čini kazneno djelo, kao i da to rješenje sadrži nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog ništavosti.

10. Člankom 128. stavkom 1. točkom 3., 4. i 6. Zakona propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, odnosno i ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

11. Intencija citirane odredbe je da se iz pravnog prometa i bez obzira na ograničavajuća procesna pravila, uklone akti koji sadrže najteže oblike nezakonitosti, a na što se pazi po službenoj dužnosti. Stoga Sud nalazi kako bi razlozi ništavosti svakako bili razmatrani i u postupku u kojem se ocjenjivala zakonitost rješenja koje se želi oglasiti ništavim i to kako od ovog, tako i od prvostupanjskog upravnog suda.

12. U odnosu na ocjenu iznesenih razloga Sud ne nalazi da bi se ozakonjenjem nelegalne gradnje, sukladno Zakonu kojim se uređuju upravo takvi društveni odnosi, činilo kazneno djelo, niti da bi ozakonjenje gradnje, a koje je po svom sadržaju deklaracija, bilo pravno ili stvarno nemoguće. Konačno Sud ne nalazi ni izričito zakonsko određenje po kojem je donošenje rješenja o izvedenom stanju , u postupku predviđenom upravo u toj namjeri, bilo ništava odluka.

13. Iz ovog slijedi da su upravna tijela, kao i prvostupanjski upravni sud, pravilno i zakonito utvrdila da tužiteljev prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o izvedenom stanju nije osnovan, budući da razlozi navedeni u prijedlogu, čak i da su osnovani, nisu razlozi ništavosti nekog rješenja.

14. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić