Poslovni broj: Usž-272/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zlatarne Dodić d.o.o. iz Zagreba, Dubrava 2, koju zastupa opunomoćenik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, Vladimira Nazora 14, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5514/2024-6 od 24. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5514/2024-6 od 24. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-03/23- 04/494, urbroj: 531-03-4-24-2 od 11. studenog 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I-363-02/17-008/4175, urbroj: 251-10-32- 1/004-23-3-IS od 10. listopada 2023. (pogrešno 10. studenog 2023.) te je obustavljen postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 10. listopada 2023. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito rekonstruirane poslovne zgrade I, razlike obujma 1.363,89 m[3] , poslovne zgrade II, razlike obujma 1.328,10 m[3] , poslovne zgrade III, razlike obujma 1.232,88 m i izgrađene jednostavne zgrade IV, razlike obujma 82,86 m[3] , sve izgrađeno na adresi u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 30.354,84 EUR/324.626,13 kn, odnosno umanjenom iznosu od 27.319,36 EUR/292.163,52 kn.
3. Zainteresirana osoba pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija presudu prvostupanjskog upravnog suda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa doneseno i dostavljeno stranci unutar roka od šest godina kako je propisano Općim poreznim zakonom, a da je prvostupanjski sud poništavajući rješenje tuženika zbog nastupa zastare neosnovano poništio i navedeno prvostupanjsko rješenje iako je doneseno unutar zastarnog roka od šest godina. Naime, naglašava da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu javnopravna tijela iste vrste jer je tuženik tijelo državne uprave, dok je prvostupanjsko tijelo upravno tijelo jedinice lokalne/regionalne samouprave, a komunalni doprinos je isključivo prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju zainteresirane osobe. Smatra da se stajalištem kakvo je zauzeo prvostupanjski sud zainteresirana osoba stavlja u nepovoljan položaj jer se smatra da za utvrđivanje obveze ne samo da prvostupanjsko rješenje treba biti doneseno unutar zastarnog roka od šest godina, već da u tom roku mora biti doneseno i drugostupanjsko rješenje ukoliko je izjavljena žalba, a što pak znači da prvostupanjsko tijelo niti ne može paziti na zastaru u potpunosti jer ne ovisi isključivo o njemu da li će doći do zastare, već i o tome kada će drugostupanjsko tijelo donijeti svoje rješenje o žalbi. Navedeno da bi moglo biti razumno u situaciji da su oba upravna tijela, tijela iste vrste, no ne i u konkretnom slučaju jer se ne radi o takvim tijelima. Stoga smatra da bi se u obzir trebala uzeti pravna priroda komunalnog doprinosa kao novčanog javnog davanja koje se plaća za korištenje već izgrađene komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja građevine ili za postojeću građevinu. Osim toga, ponavlja da je komunalni doprinos prihod jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje građenja i održavanje komunalne infrastrukture te da ulazi u sferu komunalnog gospodarstva na koje se odnose načela propisana mjerodavnim zakonom. Zaključuje da su komunalne usluge i davanja transparentni pa da nema potrebe institucionalno štititi privatni interes jer da ničija prava u konkretnom slučaju nisu povrijeđena. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu prvostupanjskog suda.
4. Tužitelj i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba zainteresirane osobe nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost osporene presude u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene navode zainteresirane osobe.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocjenjena su nepravilnim rješenja donesena u upravnom postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa iz razloga nastupa zastare prava na utvrđenje predmetne obveze pozivom na odredbu članka 108. stavak 1. i stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, 108/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13, dalje: Zakon)
8. Odredbom članka 22. stavak 1. Zakona propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
9. Odredbom članka 108. stavkom 1. OPZ-a propisano je kako pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano kako zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza te kako je nastanak porezne obveze propisan posebnim poreznim zakonima.
10. U konkretnom slučaju nije sporno da temelj nastanka obveze plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu nekretninu predstavlja rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I-350-05/14-007/168, urbroj: 251-13-22-1-16-10 od 23. prosinca 2016., a koje je steklo svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti 18. siječnja 2017 . Nadalje, nije sporno da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena prvostupanjskim upravnim rješenjem od 10. listopada 2023. i koje je tužitelj uredno zaprimio dana 23. listopada 2023., dok je tuženik o žalbi odlučio rješenjem od 11. studenog 2024.
11. Sukladno naprijed citiranim mjerodavnim zakonskim odredbama te činjenici da je predmetno rješenje o izvedenom stanju koje predstavlja temelj nastanka obveze u konkretnom slučaju postalo pravomoćno i izvršno 18. siječnja 2017., to je zastara počela teći 1. siječnja 2018. te je nastupila 1. siječnja 2024. Stoga je, i po ocjeni ovog Suda, pravilno utvrđeno osporenom prvostupanjskom presudom da je tuženik rješenje o žalbi donio nakon nastupa zastare u konkretnom slučaju, odnosno u trenutku kad tuženik više nije imao pravo ocjenjivati zakonitost prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju predmetnog javnog davanja, slijedom čega je primjenom odredbe članka 109. stavak 8. OPZ-a pravilno ocijenio upravna rješenja donesena u konkretnom slučaju nezakonitim i obustavio predmetni postupak.
12. Naime, prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa nije postalo pravomoćno samim njegovim donošenjem i dostavom tužitelju budući da je sukladno uputi o pravnom lijeku protiv istog moguće izjaviti žalbu tuženiku , a kojim pravom se tužitelj nesporno koristio te je tuženik o istoj odlučio nakon nastupa zastare u konkretnom slučaju. Osim toga, ovaj Sud ukazuje da je prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa dostavljeno tužitelju dana 23. listopada 2023. te je on protiv navedenog rješenja izjavio žalbu poštom preporučeno 6. studenog 2023. Imajući u vidu sadržaj odredbe članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) prema kojoj je rok za donošenje odluke o žalbi 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok, to i u situaciji da je tuženik odluku o žalbi donio i dostavio stranci u roku propisanom tom zakonskom odredbom, i premda taj rok niti nije prekluzivne, već instruktivne naravi, opet bi se radilo o zastari prava na utvrđenje obveze plaćanja predmetne obveze budući da bi rok propisan tom zakonskom odredbom istekao nakon 1. siječnja 2024., odnosno nakon nastupa zastare u konkretnom slučaju.
13. Zaključno se žalitelju ukazuje i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi, posl.br.: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. prema kojem se propisivanjem zastare u grani upravnog prava nastoji postupke pred tijelima javne uprave staviti u čvrste zakonske rokove i disciplinirati tijela javne uprave te tako postići učinkovitost i ekonomičnost upravnih postupaka, a ne ostaviti mogućnost izigravanja utvrđivanja i plaćanja zakonskih obveza i onemogućavanja upravnih tijela lokalnih jedinica u izvršavanju njihove zakonske obveze.
14. Kako zainteresirana osoba svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost osporene presude, to nema osnove za usvajanje žalbe.
15. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
