Poslovni broj: P-2145/2024-28

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maji Tudor u pravnoj stvari tužitelja EC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku AC, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]- Zadvarje, i to baš onog dijela te nekretnine koji u Skici lica mjesta sadržanoj u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića, d.i.geod., od kolovoza 2025. godine, a koji čine sastavni dio ove presude, predstavlja lik označen točkama A-B-C-DE-F-G-H-IJ-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-A, šrafiran plavom bojom, površine 10708 m2.

II. Ovlašćuje se tužitelj na provedbu parcelacije nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1407 K. O. [katastarska općina]-Zadvarje, na način da se od navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realno odijeljeni dio iste, pobliže opisan u prethodnoj točki ove presude, i navedeni dio formira kao samostalna čest. zem. s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] - Zadvarje.

III. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1407 K. O. [katastarska općina]-Zadvarje, pobliže opisana u stavku 2. i 3. izreke presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čest. zem. nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženika.

IV. Dužan je tuženik isplatiti parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.466,46 EUR sve to u roku od 15 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja pa do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik posebnog dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1407 K. O. [katastarska općina]- Zadvarje, koja da je u posjedu tužitelja te ranije pravnih prednika tužitelja, nalazi se najmanje 150 godina, da je predmetni posebni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] ograđen, odnosno jasno materijalno odvojen od ostatka iste čestice, pa da je tužitelj stekao pravo vlasništva nasljeđivanjem i dosjelošću.

2. Tužena osporava tužbu i navodi da tvrdnje tužitelja da bi predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem i dosjelošću isti ničim ne dokazuje, niti ne navodi kada bi njegovi prednici stupili u posjed predmetne nekretnine, a predmetna nekretnina u dostavljenim rješenjima o nasljeđivanju nije navedena niti kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja.

Nadalje, iz priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu koja je evidentirana kao 19. zk biće razvidan je upis prava vlasnosti Katastralne općine Žeževica, od 1948. upis Općenarodne imovine te od 2004. upis Republike Hrvatske uz naznaku šumsko zemljište odnosno na gospodarenje Hrvatskih šuma d.o.o., kakav upis egzistira i danas. Također, iz povijesti promjena na katastarskim česticama razvidan je od 1950. -ih upis Općenarodne imovine pod upravom Šumarije Split. Iz uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o., klasa: ST/23-01/1583, ur. broj: 15-00-05/02-23-02 od 5. lipnja 2023., koje se u privitku dostavlja, proizlazi da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama odnosno na dan 16. listopada 1990. bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima splitsko-omiško-trogirskog užeg područja za razdoblje od 1981-1990.

Također da nisu ničim potkrijepljeni navodi tužitelja da se isti preko svojih prednika i osobno nalazi u posjedu predmetne nekretnine najmanje 150 godina, a također da se sukladno odredbi čl. 55 st. 2. ZŠ-a na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Kod navedenog, a imajući u vidu i da predmetna nekretnina na terenu predstavlja šumu, što je vidljivo iz ortofoto preglednika Geoportala Državne geodetske uprave, ista je ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske u smislu odredbi čl. 4. i 16. Zakona o šumama (pročišćeni tekst Narodne novine, broj: 52/90, dalje: ZŠ) u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) te je pod poslovnim brojem Z-1058/04 sukladno navedenim odredbama i provedena uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske uz naznaku šumsko zemljište odnosno na gospodarenje Hrvatske šume d.o.o. Zagreb.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci. proveden očevid na licu mjesta i i vještačenje po vještaku za geodeziju.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmetna čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Zadvarje, uknjižena je u zemljišnoj knjizi kao oranica površine 11850 m2, voćnjak površine 1400 m2, vinograd površine pašnjak površine 373 359 m2, te šuma površine 629 512 m2, dakle, ukupne površine 1.020.521 m2.

5.1. Ista je, kako je utvrđeno pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka najprije bila uknjižena kao vlasništvo katastarske općine [katastarska općina], da bi zatim od 1948. god. bila uknjižena kao Općenarodna imovina, da bi zatim 2004. god. (Z-1058/04) temeljem Zakona o šumama (pročišćeni tekst Narodne novine, broj: 52/90, dalje: ZŠ) bila uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske, sa gospodarenjem Hrvatskih šuma d.o.o.

6. Tužitelj se poziva na dosjelost kao osnov stjecanja prava vlasništva.

7. U smislu odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Pri tome, samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZV-a), a sukladno odredbi čl. 160. st. 2. u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao samostalni, zakoniti, pošteni i istiniti odnosno barem kao pošteni posjednici. Sukladno čl. 159. st. 4. ZVDSP-a Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

7.1. Sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

8. U konkretnom slučaju sporno je predstavljaju li predmetne nekretnine šumu i šumsko zemljište, te da je tužitelj kvalificirani odnosno pošteni posjednik, a o vremenu posjedovanja po svojim prednicima ovisi i primjena zakonskih odredbi.

9. Naime, Odredba čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

10. U članku 388. stavak 4. ZV-a bilo je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu uračuna vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je članak 388. stavka 4. ZV-a (Odluke broj U- I-58/1997, U-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

10. 1. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi se izjasnio Europski sud za ljudska pravu u više svojih presuda, primjerice A protiv Republike Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Č protiv RH po zahtjevu broj 35298/04, Ć i dr., protiv RH po zahtjevu broj 37658/10. U tim presudama je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

10.2. Stoga je Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao prava vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

10.3. Kako je Ustavni sud RH ukinuo članak 388. stavak 4. ZV-a odlukom iz 17. studenog 1999., a obzirom na gore iznesene pravne stavove Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj je dosjelošću mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina ukoliko je do 17. studenog 1999. protekao rok od 40 godina koji je s obzirom na odredbe članka 159. stavak 3. i 4. ZV-a bio potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. Nadalje, zabrana stjecanja vlasništva dosjelošću na državnim šumama bila propisana člankom 55. stavkom 2. Zakona o šumama, ali je ta je odredba ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-374/1988 od 12. siječnja 2000., pa se danas vlasništvo na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu može steći i dosjelošću, što potvrđuje i sudska praksa (Rev 221/2024-2).

12. Potrebno je ovdje razlučiti dvije situacije. Kada su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ), onda odredbe toga Zakona a niti Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kojom je ukinuta odredba čl. 55. st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90 - dalje: ZŠ) nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću u razdoblju dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva.

12.1. Šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u režimu društvenog vlasništva postale su vlasništvo Republike Hrvatske stupanjem na snagu ZID ZŠ. Odredbom čl. 55. st. 2. ZŠ bilo je propisano da na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću. Ta odredba, a kao što je prethodno rečeno, ukinuta je prije navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.

12.2 .Dakle, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kao i odredba čl. 55. st. 2. ZŠ odnose se isključivo na mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu u razdoblju nakon što su šume i šumsko zemljište postale državno vlasništvo. Kako u predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva do stupanja na snagu ZID ZŠ, onda odredbe toga Zakona a niti Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kojom je ukinuta odredba čl. 55. st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90 - dalje: ZŠ) nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću u razdoblju dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva.

13. Sud je prije svega proveo očevid na licu mjesta sa vještakom geometrom Ivanom Barbalićem, radi identifikacije predmeta spora, obzirom se radi o dijelu čestice ogromne površine.

13.1. Temeljem provedenog očevida vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio kako

slijedi:

- č. zem. [katastarska čestica], K. O [katastarska općina] predstavlja veliku česticu, ukupne površine 1020521 m². Predmet spora položen je u njenom sjevernom dijelu (Prilog 1)

- predmet spora predstavlja dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama A-B-C-…-U-V-A, šrafiran plavom bojom, površine 10708 m². Predmetni dio čestice sa svih je strana omeđen suhozidom.

- Predmetni posjed u naravi predstavlja zemljište sa zasađenim stablima maslina (mlađe i starije), stariji hrastovi, makadamski put, betonirani i popločani put, te u južnom dijelu betonsku ploču s ciglama (sanitarni čvor u izgradnji). Čestici se pristupa makadamskim putem sa sjeverne strane.

14. Na očevidu je saslušan svjedok FC, rođen 1953. god., koji je naveo da je rodom iz tog kraja, da je kao dijete vodio stoku, ovce, krave u pašu na ovu nekretninu i da su tada na njoj bile masline i loze koje je održavao tužitelj, jer je tužitelj dosta stariji od njega, rođen je misli svjedok 1940. god. Ovo je bilo sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća, a kasnije je prestao voditi stoku u pašu i ne zna kada su propale masline i loze. tada kada je vodio stoku u pašu da nije nikoga pitao za dozvolu, da je to bilo uobičajeno i da se nitko nije bunio. Nije mu poznato kako je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

15.Svjedok ĐC naveo je da je izvodio građevinske radove na kući tužitelja, prije 20 možda i više godina i kada smo završili radove na kući, otišli su na predmetnu nekretninu ispilati drva za roštilj. Naime, tada je parcela bila uglavnom obrasla, nižim raslinjem, hrastićima i nižom šumom i ispilali su par kariola drva za roštilj. Tom prilikom su slučajno porušili dio suhozida pa je on kasnije došao popraviti i taj suhozid i tom prilikom u dogovoru s tužiteljem su proširili ulaz na parcelu, inače, cijela uje rekao tužitelj, a on nije ni tada ni kasnije obilazio cijelu parcelu. Svakako u to vrijeme nisu bile posađene masline, već je bio kamenjar i dijelom obraslo i niže raslinje. Drugom prilikom da je, a isto ima 20ak godina, došao popraviti suhozid koji se urušio, a baš nedaleko onoga gdje su proširili ulaz. U to vrijeme nije bilo adekvatnog puta do ove parcele, tada mu je sam tužitelj rekao da je to njegova djedovina i da je šteta da nema puta. Kasnije kada je napravljen autoput napravili su se i neku putevi, ali tada više nije odlazio na ovu nekretninu.

16. VC, nećak tužitelja, rođen 1966. god. iskazao je veliki vrtal, znam da ima oko 2500m2 i ima rekli bismo oblik suze. Na ovoj nekretnini da je još njegov djed KC krčio, a skupa s njim i njegov otac E koji je rođen 1933. i stric EC koji je rođen 1940. U to vrijeme na ovoj parceli bio je veliki vinograd s time da su loze bile posađene na uzvodima, to znači da su uza zidove, a parcela je cijela bila ograđena, bile posađene loze. Nešto je manje loza bilo posađeno i po sredini na tzv. dolčiću. Sjeća se priče da je jednom od ovog vinograda bilo 16 barila masta. U jednom dijelu parcele, tu su bile uglavnom višnje, a bilo je nešto maslina, s time da su ove voćke isto bile posađene na raznim mjestima na parceli jer se u samoj sredini parcele sijalo. Sve ovo obrađivalo se negdje do 1978., najviše do 1980., poslije toga se više nije obrađivalo ,a li bi dolazili pobrat voćke. Cijela parcela je bila ograđena suhozidom, čak je bilo dupli suhozid prema parceli zvan Vrtače, inače u to vrijeme je mnogo ljudi držalo stoku i vodilo pašu pa je moralo biti ograđeno da stoka ne ulazi u parcelu. Cijeli dio nekretnine koji je uz put bio je ograđen i dračom, koju su stavljali na suhozid, da ovce i koze ne bi preskakale u parcelu. Ovaj put koji je spomenuo da je bio obični makadamski put kojim nije mogao proći ni traktor, tek kasnije je baš on napravio put, To je bilo početkom 90ih. Djed KC je umro 1968., u 84. godini. Nakon djedove smrti njegov otac i stric EC su nastavili obrađivati dokle su mogli, dakle do početka 80ih, a onda se zapustilo. Njegov otac i stric EC su se dogovorili oko podjele zemlje i tako je ova nekretnina pripala stricu EC.

Dalje navodi da nitko dugi nikada nije osporavao vlasništvo ove parcele, ni njegovom ocu ni stricu, a niti djedu, svi su u mjestu uvijek znali da je to "veliki vrtal KC". Ovaj nadimak A je obitelj dobila jer je netko od prednika imao zelene oči. Ova predmetna nekretnina je okružena sljedećem nekretninama: sa sjeveroistoka "Vrtača" vlasništvo je " F", to je obitelj NC, s donje strane je muša, a iza nje " [adresa] pok. IC " Đ", ta nekretnina je sa juga predmetne parcele, je parcela " V", a to je isto obitelj IC, daljnji rod. Kada je rekao da je s donje strane "muša", to je naziv za zemljište koja je državno zemljište i upisano je 90ih u Hrvatske šume. Od kada je prošao autoput država je to sve upisala na sebe. Na pitanje obzirom je naveo da su se Hrvatske šume uknjižile i na ono što nije njihovo, jesu li on ili njegov otac poduzeli što kada su se Hrvatske šume uknjižile, odgovara: "Pa mislite da je nas tko obavijestio da su se oni uknjižili, mi to nismo imali pojma. Tek nedavno je počela izmjera u našem selu, meni se tako dogodilo da sam ja preko svoje parcele napravio i asfaltirao put, a nedavno sam slučajno saznao da se država uknjižila na taj put, međutim to smo uspjeli riješiti. "

Na pitanje suda je li na predmetnoj nekretnini ikada bila prava šuma, u smislu visokih stabala, borova i sl., odgovara da nije, te da tu ni ne može narasti visoko stablo, to je uglavnom kamenjar, bilo je nešto nižeg raslinja, tankih stabalaca u onom dijelu prema "Vrtači", ali nikada nije bilo šume.

17. Svjedok TC naveo je da je pred 35 godina pomagao tužitelju u radovima na ovoj parceli. Tužitelj je tada imao na parceli višnje, loze, masline, sve je to bilo posađeno u malim vrtačama gdje je bilo iskrčeno. Put je tada bio samo klanac, odnosno poljski makadamski put i nije se tada moglo doći automobilom. Bila je ograđena suhozidima, velike površine, a šume je bilo okolo na onim dijelovima na kojima tužitelj nije radio. Na predmetnu nekretninu zadnji put je bio prije 20 godina.

18. Svjedok BC rođen 1959. sjeća se ove nekretnine od kada je imao 10 godina, velike je površine oko 12-13000m2 i ograđena suhozidima. Nedaleko ima svoju zemlju na koju je kao dijete išao sa ocem. Tada je na predmetnoj parceli viđao tužiteljevog oca, tužitelja, nekada samog, nekada sa bratom kako pomažu ocu. Tada se na ovoj nekretnini sadio krumpir, sijelo žito, bilo je nešto voćki, smokve, višnje, loze i koja maslina. Tada je do ove nekretnine je vodio samo kozji put kroz klanac kroz koji se moglo doći jedino pješice. Ova je nekretnina bila obrađena do prije nekih 30 godina, a onda se prestalo s obrađivanjem, u podjeli između EC i njegova brata pripala je EC. EC je počeo saditi masline i popravljati suhozide top je bilo zadnjih godina, možda negdje od 2022.-2023 . Zadnji put je tu bio 2025., jer prolazi pored ove zemlje kada ide na svoju nekretninu. Nije čuo da je i kada itko tužitelju osporavao pravo vlasništva. Djelatnike Šumarije da tu nije vidio. Koliko zna da je ova nekretnina bila prvo vlasništvo Stipinog djeda, oca od njegovog oca, zatim Stipinog oca i sada samog EC.

Na pitanje suda je li na predmetnoj nekretnini ikada bila šuma, u smislu prave šume visokog drveća, borova, odgovara bilo ej na samom vrhu ove nekretnine gdje se ne može obrađivati raslinje u smislu grab, smrke, jasen, hrast, dakle u smislu niskog raslinja a neke prave guste borove šume.

19. Svjedok NC rođen 1947., bio je i još uvijek je lovac, tako je često išao po terenima i uvijek su znali preko čije zemlje idu. Tako zna da je predmetna nekretnina bila vlasništvo RC, a kasnije su ga naslijedila dva sina, koja su se podijelila, pa je ona pripala EC. Predmetnom nekretninom da je išao pred 50. -60 godina, da je dosta velike površine, da je bila ograđena suhozidima i da su na istoj bile voćke. Uglavnom je bila obrađena parcela, jer se tada sva zemlja obrađivala, iako natrag 30 godina da više nije tako. Na tom su području lovili zečeve, jarebice, a danas se može uloviti eventualno divlja svinja. U lov je išlo cijelo lovačko društvo koje je obuhvaćalo područje Žeževice – Zadvarje, a tu je bio i Stipin nećak KC koji je s njima išao u lov i onda mu je sve to rekao vezano za vlasništvo zemlje. To je bilo prije nego je prošao autoput uz ovu nekretninu, a nakon prolaska autoputa ja više tu nije ni išao.

20. DC i ZC mlađih su godina i zaposlenici u tužiteljevoj firmi, te su mu kao takvi dolazili pomagati u radovima na predmetnoj nekretnini uglavnom unazad 4-5 (DC) i 10-tak (ZC) godina, stoga iako potvrđuju posjed tužitelja u zadnjih 10-tak godina nisu relevantni za prethodno razdoblje koje je ovdje ključno.

21. Svjedok JC zaposlenik je Hrvatskih šuma, te je 2023. godine bio lugar baš za područje Žeževice. Dana 5. srpnja 2023. bio je u obilasku s kolegama te su uočili da se na ovoj parceli vrše neki radovi. Stoga su provjerili na mapi, na mobilnoj aplikaciji Lokus i pronašli da je ta čestica "u zelenom", a što znači da Hrv. šume njome gospodare. Kada su došli na parcelu uočili su tu bagere, traktore i neke strojeve a bio je jedan radnik, te tužitelj. Tada su provjerili i utvrdili da se u katastru ova nekretnina vodi kao posjed više fizičkih osoba i RH a ZK da je upisana isključivo kao vlasništvo RH. Potom su napisali izvješće i napisali prijavu protiv gosp. RC. Zatim su 10. srpnja 2023. došli on i revirnik i napravili smo snimak cijelog terena.

Na pitanje suda je li u tom trenutku 5. srpnja 2023. igdje na toj parceli postojala šuma u smislu prave šume, visokih stabala, odgovara da nije, u tom trenutku ova je parcela bila prekopana bagerom i skinut gornji sloj, a uz rubove uz suhozide su bile posađene masline. Usporedbom sa okolnim stanjem terena što je kasnije revirnik napravio, utvrđeno je i da je na ovoj parceli morala postojati šuma odnosno šikara.

Temeljem toga je napravljen obračun štete.

22. Svjedoci su iskazivali logično, uvjerljivo i životno. Posebno treba cijeniti iskaze starijih svjedoka kao što su FC, rođen 1953. koji je kao dijete tuda vodio stoku u pašu i to 60-tih godina prošlog stoljeća i sjeća se tužitelja koji je tu obrađivao masline i loze, te svjedoka BC, rođenog 1959. god. koji je kao dijete sa ocem dolazio na njihovu zemlju nedaleko od predmetne i također se sjeća oca tužitelja koji je radio na predmetnoj nekretnini, te tužitelja i njegova brata koji su pomagali ocu, a na predmetnoj nekretnini sadio se krumpir, sijelo žito, bilo je nešto voćki, smokve, višnje, loze i koja maslina. I vremešni, ali izrazito agilni lovac NC, rođen 1947. iskazao je kako je pred 50-60 godina tim krajem išao u lov, pa prolazio i predmetnom nekretninom koju je opisao identično kao i ostali svjedoci navodeći da je bila obrađena i da su na istoj rasle voćke.

22.1. Ovi svjedoci dakle potvrđuju neometan posjed tužitelja od 60-tih godina prošlog stoljeća, a daje se zaključiti da je prije njega u posjedu bio i njegov otac, što bi zasigurno vremensku granicu pomaklo još dalje u prošlost. Naime, sam tužitelj je rođen 1940. god., a nećak tužitelja VC iskazao je da je još njegov djed KC krčio, a skupa s njim i njegov otac E koji je rođen 1933. i stric EC koji je rođen 1940., pa kako je svjedok BC rekao da koliko zna ta zemlja je bila vlasništvo najprije tužiteljevog djeda, pa oca, te sad njega samog i napola u šali dodao "a koliko svi žive to je skoro 200 godina", očito je da posjed obitelji tužitelja datira i od prije 1940. godine.

22.2. Svjedoci su također potvrdili da nikada nitko nije ( do 2023. kada je tužitelj dobio prijavu Hrvatskih šuma) ometao posjed tužitelja niti mu osporavao pravo vlasništva, te tužitelj čiji su prednici prije njega bili u također neometanom posjedu nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

23. Obzirom na vrijeme posjedovanja stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju prosuđuje se primjenom pravila Općeg građanskog zakonika ( dalje OGZ), koji se na teritoriju Republike Hrvatske primjenjivao do 02. studenog 1946. god., a od tog datuma do 31. prosinca 1991. god. i od 01. siječnja 1992. god., do 31. prosinca 1996. god., kao pravno pravilo i to prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ( „Službeni list FNRJ“ br.84/46), odnosno prema Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donjetih prije 06. travnja 1941. god. ( „Narodne Novine“ br. 73/91).

24. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stupio je na snagu 1. rujna 1980. godine, kojim je uvedena je zabrana stjecanja prava vlasništva nad imovinom u društvenom vlasništvu dosjelošću, koja je isto kasnije ukinuta kako je već naprijed navedeno. Do stupanja na snagu tog Zakona, odnosno do 1. rujna 1980., u pogledu stjecanja prava vlasništva primjenjivao se Opći građanski zakonik (OGZ) iz 1811. godine.

25. Prema pravnim pravilima OGZ-a, koji stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti propisuje u § 1451-1502, pravo vlasništva na nekretninama se moglo steći dosjelošću posjedovanjem kroz 30 godina, ako je taj posjed zakonit, pošten i istinit. Prema paragrafu 1472. OGZ-a pravo vlasništva dosjelošću nekretnine u državnom vlasništvu moglo se steći posjedovanjem kroz 40 godina.

26. Iz iskaza svjedoka koji su potvrdili da je u posjedu predmetne nekretnine bio još otac (neki kažu čak i djed) tužitelja, a sam tužitelj je rođen 1940. god. jasna je zaključak da je posjed obitelji tužitelja bio i duži od 40 godina.

27. Zaključno, s obzirom na sve izvedene dokaze i citirane odredbe sud smatra a su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva od strane tužitelja i da tužbeni zahtjev treba usvojiti.

28. U pogledu isticanja da se radi o šumskom zemljištu, iako je naprijed u točkama 11.-12.2. obrazloženja obrazloženo zbog čega isto nije od utjecaja, za dodati je da predmetna nekretnina niti u zemljišnoj knjizi nije u čitavoj površini uknjižena kao šuma, već je dijelom upisana kao oranica, voćnjak, vinograd, pašnjak, koje različite kulture ukazuju i na različitost posjedovanja, te nije ni jasno ni logično kako se Republika Hrvatska temeljem ZID zakona o šumama upisala kao vlasnik čitave površine koja nije šuma. Ovakav upis kultura zapravo još je dodatni razlog koji ide u prilog navodima tužbe, a potvrđuju ga iskazi svjedoka.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima od 26.03.2025., 16.06.2025., 05.02.2026., 19.05.2026., 19.05.2026., te za sastav podnesaka od 07.04.2025. i 19.05.2026. sve po 100 bodova, ukupno 800 bodova, što pomnoženo sa 2,00 Eura daje 1.600,00 EUR, uvećano za 25%na ime PDV-a u iznosu od 400,00 EUR, te troškove vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, te pristojbu tužbe u iznosu od 33,23 EUR i isto toliko presude, daje ukupno 2.466,46 EUR, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 2. srpnja 2026. godine

SUTKINJA

Maja Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika