Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-672/2025-36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sudu u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz OD Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 27. svibnja 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja Željka Švedla, odvjetnika iz OD Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. iz Osijeka, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 2. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 8.332,79 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena:

-na iznos od 119,20 EUR od 08.09.2018. g. do konačne isplate,

-na iznos od 112,02 EUR od 10.10.2018. g. do konačne isplate,

-na iznos od 111,89 EUR od 10.11.2018. g. do konačne isplate,

-na iznos od 115,22 EUR od 11.12.2018. g. do konačne isplate,

-na iznos od 124,51 EUR od 17.01.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 114,01 EUR od 09.02.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 116,53 EUR od 12.03.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 117,21 EUR od 09.04.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 124,51 EUR od 10.05.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 131,14 EUR od 08.06.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 122,78 EUR od 09.07.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 10.08.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 127,16 EUR od 07.09.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 10.10.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 132,47 EUR od 16.11.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 132,47 EUR od 11.12.2019. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,90 EUR od 10.01.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 143,08 EUR od 07.02.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 153,70 EUR od 11.03.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 159,01 EUR od 29.04.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 159,54 EUR od 15.05.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 151,05 EUR od 11.06.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 164,32 EUR od 11.07.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 173,61 EUR od 11.08.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 08.09.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 151,05 EUR od 10.10.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 10.11.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 164,32 EUR od 10.12.2020. g. do konačne isplate,

-na iznos od 151,05 EUR od 09.01.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 145,73 EUR od 10.02.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 10.03.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 10.04.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 08.05.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 144,41 EUR od 11.06.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 10.07.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 151,05 EUR od 07.08.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,78 EUR od 10.09.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 151,05 EUR od 08.10.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 151,05 EUR od 10.11.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 157,68 EUR od 10.12.2021. g. do konačne isplate,

-na iznos od 164,98 EUR od 05.01.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 164,32 EUR od 04.02.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 177,60 EUR od 04.03.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 177,60 EUR od 07.04.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 164,32 EUR od 10.05.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 194,84 EUR od 28.06.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 190,87 EUR od 08.07.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 190,87 EUR od 10.08.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 197,50 EUR od 09.09.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 197,50 EUR od 07.10.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 190,87 EUR od 08.11.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 190,87 EUR od 10.12.2022. g. do konačne isplate,

-na iznos od 199,97 EUR od 11.01.2023. g. do konačne isplate,

-na iznos od 189,97 EUR od 10.02.2023.g. do konačne isplate,

-na iznos od 189,97 EUR od 10.03.2023. g. do konačne isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.825,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 189,69 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je između parničnih stranaka pred gore naznačenim sudom (Stalna služba u Slatini) u tijeku parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-387/2021 radi utvrđenja i isplate, koji je trenutno u žalbenom postupku nakon druge donesene prvostupanjske presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetnima, isplatom preplaćenih iznosa do 01.08.2018. i pravičnom izmjenom ugovora o plaćanju po početnim uvjetima. Tuženik do danas nije uskladio obračun anuiteta sa okolnošću ništetnosti pobijanih ugovornih odredbi. Između parničnih stranaka zaključen je Ugovor o kreditu broj: 5140030240- 63000107869/2004 od 13. prosinca 2004. (u daljnjem tekstu Ugovor). Temeljem odredbe čl. 2. Ugovora ugovorena je valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 84.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 3. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju za CHF Slavonske banke d.d. na dan plaćanja. Istom odredbom ugovoreno je i plaćanje kamata koje se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan plaćanja. Na temelju odredbe čl. 4. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,25 % godišnje, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu. Navedenom je odredbom propisano kako korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora. Kako je presuđeno presudom naslovnog suda broj P-387/2021 od 22. prosinca 2022. navedene su odredbe ništetne te je pravna posljedica ništetnosti restitucija odnosno povrat svega što je na temelju ništetnih ugovornih odredbi tužitelj preplatio po osnovi predmetne kreditne partije. U tom se smislu pozivamo na utvrđenja iz prethodne presude i ne postavlja se novi istovjetan tužbeni zahtjev na utvrđenje. Tuženik do danas naplaćuje kredit po jednostranoj i samoiniciranoj metodologiji baziranoj na ništetnim ugovornim odredbama. S time, u vezi tužitelj ovom tužbom potražuje iznose koje je preplatio od perioda obuhvaćenog početnim tužbenim zahtjevom o kojem se odlučivalo u ranije navedenom parničnom postupku. Radi se o iznosima po osnovi tečajne razlike, dok preplata po osnovi promjenjive kamate stope nije predmet spora. Tuženik je na štetu tužitelja neosnovano naplatio dodatan iznos od 8.292,17 EUR/62.477,39 kn u periodu od 2018. do danas, čiji povrat tužitelj ovom tužbom potražuje. Temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04.07.2013.g. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-6632/2017 od 13.06.2018. povodom kolektivne tužbe udruge „Potrošač“ utvrđeno je da su banke, uključujući i tuženika, zaključivale ugovore o kreditu, uključujući i tužiteljev, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, te je suđeno: "Utvrđuje se da je petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te da je u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepošten e ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana ..". Tuženik je tako povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima, a kako je obrazloženo presudama u prilogu. Pravno stajalište Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda, izneseno u presudama u prilogu detaljno i sveobuhvatno iznose pravni okvir koji je bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i na koje ukazuje i na koje se poziva i tužitelj u ovoj tužbi. Uslijed kontinuirane primjene nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi tužitelj je do danas preplatio utuženi novčani iznos po osnovi tečajne razlike. Slijedom izloženog, tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da isplati tužitelju iznos od ukupno 8.328,25 EUR/ 62.749,41 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos preplate (taksativno navedeni u petitu tužbe), od dospijeća do isplate, te tužitelju naknadi troškove postupka, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Nakon što je u postupku provedeno knjigovodstveno - financijsko vještačenje tužitelj je podneskom od 1. travnja 2026. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, na način da temeljem iste činjenične i pravne osnove sada potražuje isplatu iznosa od 8.332,79 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos preplate (taksativno navedeni u specificiranom tužbenom zahtjevu), od dospijeća svakog pojedinog iznosa preplate pa do isplate. Sud je temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 129/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) dopustio preinaku tužbe, neovisno o tome što se tuženik preinaci tužbe protivio, jer smatra da je preinaka tužbe svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe. Ne spori da se kod naslovnog suda između parničnih stranaka vodi postupak pod poslovnim brojem P – 311/2023 radi djelomičnog utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 5140030240 – 63000107869/2004 od 13. prosinca 2004.g. (dalje: Ugovor o kreditu). Odluka u tom postupku nije pravomoćna slijedom čega se tužitelj u ovom postupku neosnovano poziva na zahtjeve iz nepravomoćne presude od 22. prosinca 2022. S obzirom da se tužitelj u ovom postupku poziva na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, makar samo u historijatu tužbe, o kojoj se odlučuje u postupku P–311/2023, tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije. Nadalje, prihvaćanje zahtjeva tužitelja i usvajanje tužbenog zahtjeva značilo bi zanemarivanje činjenice da je, sukladno tržišnim uvjetima koji su vrijedili u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kamatna stopa na kredite koji su odobravani u kunama bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredit odobren u valutnoj klauzuli CHF. Navedeno bi dovelo tužitelja u pravnu i činjeničnu poziciju tako da za njega vrijedi ugovor o kreditu u HRK i najniža kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu vrijedila na tržištu, a odnosila se na ugovor o kreditu u CHF. Slijedom navedenog, tuženik smatra da bi pravilnom primjenom materijalnog prava sud, a samo ako bi našao da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, što tuženik u cijelosti osporava, na ugovor o kreditu kojega je sklopio tužitelj trebao primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK. Tuženik stoga predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, te da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene. Tuženik napominje da je navedenu činjenicu vrednovao i imao u vidu i sam zakonodavac prilikom donošenja spomenutog zakona. Naime, navedenim ZIDZPK, a u slučaju da korisnik kredita prihvati konverziju ugovora o kreditu, kamatna stopa izračunavala se tako da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik napominje da ni sam tužitelj u sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio da se promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF zamijeni fiksnom kamatnom stopom već je upravo ustrajao na promjenjivoj kamatnoj stopi, za koju je tražio da se definiraju parametri i metoda izračuna, cit.: „…nalaže se tuženim bankama da u roku od 60 dana izmjene odredbe koje se odnose na pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na način da ista bude ugovorena tako da budu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara na temelju kojih banka izračunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosječni potrošač može izračunati visinu kamatne stope te njezinu visinu u budućnosti odnosno da visina kamatne stope bude vezana uz varijabilni egzaktno određeni dio čija promjena je transparentno odrediva svakome potrošaču plus fiksni dio koji čini bankarsku maržu, pri čemu formula za izračun kamatne stope ne smije biti nepovoljnija od sličnih kamatnih stopa u novougovorenim kreditima iste vrste ...“. U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Tuženik smatra kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s čl. 241. ZOO, odnosno podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može se smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku1, a osim toga, kako je obrazloženo radi se o Ugovoru o kreditu koji nije obuhvaćen kolektivnim utvrđenjima. Zaključno ističe da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe, sve kad bi njegov zahtjev i bio osnovan, što tuženik u cijelosti osporava. U skladu s navedenim je i pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH2 cit.: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.". Slijedom navedenoga, predlaže da se tužbeni zahtjev odbaci zbog nedostatka pravnog interesa, a u slučaju da sud smatra da radi konačnog razrješenja odnosa među strankama treba donijeti meritornu odluku, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. U postupku sud je izveo dokaze uvidom u Izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, čitanjem Ugovora o kreditu broj 5140030240 63000107869/2004 od 13. prosinca 2004., otplatnog plana za predmetni kredit, specifikacije uplata po kreditnoj partiji kredita, knjigovodstveno – financijsko vještačenje po vještakinje Dajani Vuković, stalnoj sudskoj vještakinji, čitanjem pisanog očitovanje vještakinje od 20. ožujka 2026. te uvidom u ovosudni spis posl. br. P-387/2021.

4. Iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženik univerzalni pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek . Naime, Slavonska banka d.d. Osijek pripojena je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i ta banka je postala pravni slijednik pripojene banke sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN-111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23), kojom je propisano da upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Nadalje, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 11. srpnja 2016. mijenja naziv u Addiko bank d.d. Sijedom toga, utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača odnose se i na prednika tuženika Slavonsku banku d.d., jer je istima obuhvaćeno i razdoblje u kojem je ta banka postojala kao pravni subjekt. U vrijeme podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, ali i kasnije u vrijeme presuđenja u tom postupku, Slavonska banka d.d. više ne postoji jer je pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Tuženik je u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni pa se stoga presude donesene u tom postupku odnose i na tuženika, neovisno o tome je li ugovor zaključila Slavonska banka d.d. ili Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

5. Nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d., kao kreditora, zaključen Ugovor o kreditu broj 5140030240 63000107869/2004 od 13. prosinca 2004., na iznos od 84.000,00 CHF kunske protuvrijednosti prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora), s ugovorenim rokom vraćanja kredita od 20 godina (240 mjeseci), u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan plaćanja, s dospijećem anuiteta svakog prvog dana u mjesecu i s ugovorenom kamatnom stopom od 5,25 % godišnje, efektivna kamata stopa 5,54 % (čl. 3. toč. 2. Ugovora), kredit otplaćuje u jednaki m mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju za CHF Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja (čl. 3. toč. 3.), s tim da se lamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za deviza Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja (čl. 3. toč. 4.), kamatna stopa (ugovorene i zatezne) je promjenjiva sukladno Izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru … (čl. 4. Ugovora).

6. S obzirom na činjenične navode tužbe i danog odgovora na tužbu sporno je da li je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti utuženi novčani iznos specificiran u podnesku tužitelja od 1. travnja 2026., i ako je po kojem pravnom osnovu je dužan to učiniti, da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe te da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.

7. Uvidom u ovosudni spis posl. br. P-387/2021 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-387/2021 od 22. prosinca 2022., i presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž-267/2023 od 21. kolovoza 2025., utvrđeno da je ništetan dio odredbe čl. 3. toč. 3. predmetnog Ugovora o kreditu, koji glasi: "a podmiruje se u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju za chf Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja", dio odredbe čl. 3. toč. 4. Ugovora koji glasi: "kamate se obračunavaju u chf, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja", da je ništetna odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu koja glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama odluka o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru.", te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime preplate kredita zbog primjene ništetnih odredbi Ugovora isplati iznos od ukupno 67.089,12 kn (8.904,26 EUR), od toga iznos od 8.938,09 kn (1.186,29 EUR) zbog promjene visine kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te iznos od 58.151,03 kn ( 7.717,97 EUR) zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj, i to za razdoblje od 2 . kolovoza 2011. do 2. kolovoza 2018., sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata, tekućim od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate.

7.1. S obzirom da u predmetnoj tužbi i postavljenom tužbenom zahtjev tužitelj ne potražuje isplatu preplate kredita zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranim odlukama Banke, već isplatu preplate kredita zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o promjeni tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj, i to za utuženo razdoblje od 8. rujna 2018. do 10. ožujka 2023., za utvrđenje osnovanosti pravne osnove tužbe relevantna je citirana pravomoćna presuda, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-387/2021 od 22. prosinca 2022., i presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž- 267/2023 od 21. kolovoza 2025., u onom dijelu gdje je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba čl. 3. toč. 3. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena valutna klauzula valutna klauzula u CHF vezano za promjenu tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj, slijedom čega je utvrđeno da je tuženik u obvezi isplati tužitelju utuženi novčani iznos, jer se radi o preplaćenom iznosu kredita do koje preplate je došlo primjenom ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

7.2. Naime, kada je riječ o povratu preplaćenog iznosa kredita obveza tuženika da tužitelju isplati utuženi novčani iznos temelji na odredbama čl. 210. i čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa koji je proizašao iz predmetnog Ugovora o kreditu. Odredbom čl. 210. st. 1. ZOO/91 propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, s tim da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti, kako to određuje odredba st. 3. istog članka, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom čl. 104. st. 1. ZOO/91 određeno je da u slučaju ništenosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je drugoj vratiti sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora. Slijedom toga, tuženik je, kao stjecatelj novčanog iznosa koji je tužitelj preplatio po osnovi ništetne citirane odredbi predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dužan utuženi iznos vratiti tužitelju, kao ovlašteniku prava na povrat stečenog bez osnove.

8. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja. Ovo stoga što je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 242. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO/05). Naime, citiranom zakonskom odredbom određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, dok je odredbom čl. 392. st. 1. istog Zakona propisano da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

8.1. Pokretanjem navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare te je zastarijevanje individualnih restitucijskih zahtjeva počelo teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog sudu u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Kako je navedena presuda, u dijelu gdje je utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-6632/2017-10 kojom je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, utvrđeno je da nije nastupila zastara utužene tražbine, jer od pravomoćnosti citirane presude Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu gdje je utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF, pa do dana podnošenja predmetne tužbe 2. svibnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od pet godina.

8.2. Ovakav pravni stav sukladan je pravnom stavu Vrhovnog suda RH, izraženom u presudi posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

9. Neosnovano tuženik smatra da tužbeni zahtjev treba odbaci zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja. Naime, zaključenim Ugovorom o kreditu tužitelju je odobren stambeni kredit, a ne u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti ili obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja, te stoga tužitelj kao korisnik kredita – potrošač nesporno ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe radi isplate preplate kredita do koje je došlo zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

10. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva, specificiranog u podnesku tužitelja od 1. travnja 2026, proizlazi iz rezultata provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja. Naime, u vještačkom nalazu i mišljenju vještakinja Dajana Vuković istaknula je da je predmetnim Ugovorom o kreditu utvrđen datum korištenja kredita s 17. prosinca 2004., da je tečaj valute CHF prema srednjem tečaju Banke u odnosu na kunu na dan zaključenja Ugovora iznosio 4,89109 kn za 1 CHF, te da je stoga je mjesečna obveza anuiteta za otplatu kredita iznosila 2.771,47 kn (567,25 CHF x 4,891091 kn = 2.771,47 kn). Prema obračunu izvršenih uplata vještakinja je utvrdila da je u razdoblju od 8. rujna 2018. do 10. ožujka 2023. godine tužitelj zbog tečajne razlike valute CHF preplatio kredit u iznosu od ukupno 8.332,79 EUR, koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj platio u navedenom razdoblju i iznosa koji bi tužitelj platio da je tečaj valute CHF u odnosu na kunu ostao isti kakav je bio na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

10.1. Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje knjigovodstvene vještakinje, jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine te utemeljen na vjerodostojnoj dokumentaciji i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati.

11. S obzirom da je pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-387/2021 od 22. prosinca 2022., i presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž-267/2023 od 21. kolovoza 2025., utvrđeno da je odredba čl. 3. toč. 3. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, utvrdivši da se obveza tuženika da tužitelju vrati preplaćeni iznos kredita temelji na citiranim odredbama čl. 210. i čl. 104. st. 1. ZOO/91, cijeneći da u postavljenom tužbenom zahtjevu, specificiranom u podnesku od 1. travnja 2026., tužitelj potražuje iznos od 8.332,79 EUR, odnosno upravo onaj iznos koji je provedenim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem utvrđen kao preplata kredita zbog primjene ništetne ugovorne odredbe u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, sud je tako specificirani tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio te presudio kao u izreci.

12. Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate, budući da je dosuđeni iznosi preplate posljedica primjene ništetne ugovorne odredbe koju je u predmetni Ugovor o kreditu unio prednik tuženika kao trgovac, a na koje tužitelj kao potrošač nije mogla utjecati, slijedom čega se tuženik u pogledu primljenog preplaćenog iznosa ima smatrati nesavjesnim stjecateljem, te je stoga dužan na dosuđeni iznos tužitelju platiti zakonske zatezne kamate. Identično pravno shvaćanje izneseno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018.

13. Sud nije uzeo u obzir vještačenjem utvrđenu tzv negativnu tečajnu razliku, odnosno manje plaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita. Ovo stoga što tuženik u postupku nije istaknuo procesni prigovor radi prebijanja niti materijalno pravni prigovor prijeboja, a niti protutužbeni zahtjev. Prema pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci Rev-549/2023- 4 od 18. prosinca 2023., u situacijama kada se zahtjeva djelomično utvrđenje ništetnim odredbi ugovora, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, osim ukoliko u tom pravcu nije istaknut prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.825,00 EUR, i to 200,00 EUR na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 600,00 EUR za zastupanje na ročištima od 10. listopada 2023. te 27. siječnja i 27. svibnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 400,00 EUR za sastav obrazloženih podnesaka od 11. rujna 2023. i 1. travnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife),100,00 EUR za sastav ostalih podnesaka od 8. rujna 2023. i 3. veljače 2026. (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), 325,00 EUR na ime PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) te 200,00 EUR za troškove knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

14.1. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sudsku pristojbu na tužbu i presudu, budući da navedene troškove tužitelj nije imao. Naime, odredbom čl. 6. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN-51/23), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., izmijenjena je odredba čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN-118/18), na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

14.2. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 1.825,00 EUR, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 189,69 EUR sud kao neosnovan odbio.

14.3. Na dosuđeni iznos troškova tuženik je dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude 2. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/05.

U Slatini, 2. srpnja 2026.

S u d a c:

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. NĐŠ iz OD Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. iz Osijeka - punomoćnica tužitelja.

2. OD Kožul & Petrinović iz Zagreba d.o.o. iz Zagreba - punomoćnik tuženika.