Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-756/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Mirelle Rodin, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasminki Perković, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćniku Željko Živkoviću, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2103/2019 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2103/2019 od 16. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1. Utvrđuje se da je tužitelj IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik posebnih fizičkih dijelova nekretnina koje su na Geodetskom situacijskom nacrtu iz veljače 2020., izrađenom od strane Infokarta d.o.o. po ovlaštenom inženjeru geodezije HC, označenih kao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 15m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] omeđen slovima A-I-H-G-A, površine 39m2.

2. U slučaju protivljenja tužbi dužan je tuženik naknaditi parnični trošak tužitelju, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Točkom tri izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška za iznos od 250,00 eura.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbe 30. i 31. siječnja 2026. zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje ZPP), posebice iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

3. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva posebnih fizičkih dijelova nekretnina koje su na Geodetskom situacijskom nacrtu iz veljače 2020., izrađenom od strane Infokarta d.o.o. po ovlaštenom inženjeru geodezije HC, označenih kao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 15m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] omeđen slovima A-I-H-G-A, površine 39m2.

7. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio predmet spora niti je proveo i ocijenio sve dokaze. Smatra da su zbog pogrešne ocjene provedenih dokaza i iskaza svjedoka izvedeni pogrešni činjenični i pravni zaključci, slijedom čega je neosnovano odbijen njegov tužbeni zahtjev.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a. Također prvostupanjski sud nije počinio ni povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju povredu se tužitelj poziva u žalbi.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a tvrdeći da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je prethodno odredio izvesti. Naime, prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok prema odredbi članka 311. stavka 4. ZPP-a nije vezan svojim rješenjima koja se odnose na rukovođenje raspravom. Žalitelj pritom ne navodi odlučne činjenice koje bi se utvrdile izvođenjem predloženih dokaza, a koje bi utjecale ili mogle utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari. Usto, punomoćnik tužitelja na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava izričito je predložio njezino zaključenje navodeći da je stvar dovoljno raspravljena, pri čemu nije ustrajao u izvođenju daljnjih dokaza, pa stoga ne može s uspjehom u žalbi prigovarati neprovođenju tih dokaza. Također, propust prvostupanjskog suda da dosljedno primjeni odredbu članka 292. stavka 3. ZPP-a, nema za posljedicu postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a koja bi bila od utjecaja na pravilnost pobijane presude odnosno ishod ovog postupka.

10. Nadalje, u žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je u točki 6. obrazloženja pogrešno opisao predmet spora. Unatoč tome što tužitelj ispravno ukazuje na pogrešku u opisu prijepora, na način da je prijepor opisan u točki 6. obrazloženja po geodetskom elaboratu iz 2019., a ne ispravno po elaboratu iz 2020., kao u izreci, navedeni propust ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, iz sadržaja presude kao cjeline jasno proizlazi o kojim je nekretninama vođen spor i o kojem je tužbenom zahtjevu sud odlučio, pa se navedena nepravilnost može pripisati očitoj pogrešci u pisanju.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da među strankama nije sporno da je u odnosu na predmetne nekretnine tuženik s ŠC sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a tužitelj s ŠC

I. CC ugovor o kupoprodaji,

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan tuženik SC,

- da su ŠC naslijedili sin CC, otac prodavatelja GC, te kćeri ŠC, pravna prednica tuženika te MC,

- da nekretnine koje su predmet ovog postupka nisu bile predmetom ostavinskih postupaka iza smrti ŠC, niti KC,

- da iz iskaza svjedoka SC pok. S, RC, ŽC i BC proizlazi da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu MC i ŠC, da su ih od 60-ih godina obrađivale majka i teta tuženika, te da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju iza ŠC predmetne dijelove nekretnina stekao tuženik.

- da iz iskaza svjedoka JC i NC proizlazi da su 2003. godine prilikom priprema za izgradnju objekata Prima Centra d.o.o. na terenu razgraničene nekretnine GC i tuženika, pri čemu su radovi izvedeni na dijelu nekretnina GC, dok na tuženikovom dijelu nekretnina, nisu izvođeni radovi,

- da je Općina Primošten prilikom otkupa zemljišta radi realizacije projekta Prima Centra d.o.o. kupila nekretnine od GC, dok tuženik svoje nekretnine nije htio prodati,

- da je tuženik 2017. godine s društvom Prima Centar d.o.o. sklopio Ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa koji se odnosio i na predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da je tuženik na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2507/03 upisan kao vlasnik istih u zemljišnim knjigama,

- da sud nije prihvatio iskaze svjedoka GC I, GC SC, LC, ĐC i OC, kao ni iskaz tužitelja, ocijenivši ih protivnima zemljišnoknjižnom stanju i ostalim provedenim dokazima.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su sporne nekretnine pripadale ŠC, a potom ih je stekao tuženik, te da tužitelj nije dokazao da je njegov prednik GC bio vlasnik spornih nekretnina niti je na temelju ugovora o kupoprodaji mogao na tužitelja prenijeti pravo vlasništva na istima, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza sukladno odredbi iz članka 8. ZPP-a.

14. Tužitelj žalbenim navodima uglavnom osporava pravni osnov stjecanja prava vlasništva tuženika, te tvrdi kako iz isprava proizlazi kako je upravo njegovom pravnom predniku pripalo pravo vlasništva prijepora.

15. Polazeći od odredbe članka 114. stavka 1. ZVDSP-a, koju je primijenio sud prvog stupnja, te činjeničnih navoda tužitelja, pravilnost pobijane presude valjalo je prvo ocijeniti kroz institut dosjelosti. Prema odredbi članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Dosjelost predstavlja originalni način stjecanja prava vlasništva koji pretpostavlja zakonit, istinit i pošten, odnosno barem pošten posjed određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP-a), dok se poštenje posjeda, sukladno članku 18. stavku 5. ZVDSP-a, predmnijeva. Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju određena osoba ima glede određene stvari (članak 10. stavak 1. ZVDSP) . Postojanje takve faktične vlasti procjenjuje se prema njezinoj objektivnoj, vanjskoj vidljivosti, uzimajući u obzir njezinu trajnost i dostupnost posjedniku. Stoga je za ocjenu je li tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću odlučno tko je bio u posjedu spornih dijelova nekretnina i je li taj posjed imao potrebna zakonska svojstva tijekom zakonom propisanog razdoblja.

16. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka kojima je poklonio vjeru te ostalih provedenih dokaza utvrdio da su predmetni dijelovi nekretnina bili u posjedu ŠC, a potom tuženika. Za takav zaključak dao je jasne, logične i međusobno neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pritom prihvaćene iskaze nije cijenio izdvojeno od ostalih provedenih dokaza, već ih je doveo u vezu sa sadržajem isprava koje se nalaze u spisu te ih ocijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti, dok iskaze tužitelja i pojedinih svjedoka koje je predložio tužitelj, nije prihvatio jer ih je ocijenio protivnima sadržaju ostalih provedenih dokaza, pa i iskazu NC, kojeg je predložio tužitelj. Žalbeni navodi tužitelja u bitnome se svode na iznošenje vlastite ocjene provedenih dokaza. Međutim, prema načelu slobodne ocjene dokaza sadržanom u odredbi članka 8. ZPP-a sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pa sama okolnost što žalitelj pojedine dokaze ocjenjuje drukčije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. Nadalje, za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla nije dovoljan samo valjani pravni posao (titulus), već je, sukladno članku 120. stavku 1. ZVDSP-a, potreban i upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu (modus). Budući da takav upis ima konstitutivni učinak, pravo vlasništva ne stječe se samim sklapanjem pravnog posla, već tek trenutkom uknjižbe u zemljišnoj knjizi, što je u konkretnom slučaju izostalo. Stoga, nisu ostvareni niti uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetnih dijelova nekretnina na temelju pravnog posla. Također, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, u okviru činjeničnih navoda tužbe, nisu ostvarene niti druge osnove stjecanja prava vlasništva iz članka 114. stavka 1. ZVDSP-a.

18. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, jer je sud prvog stupnja, primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, tuženiku osnovano priznao trošak zastupanja po odvjetniku na održanim ročištima te za sastav odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska, ocijenivši navedene radnje potrebnima za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, uz pravilnu primjenu tbr. 8. toč. 1. i tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25).

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 2. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović