Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-140/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, dr. sc. Mirelle Rodin kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nediljke Radić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku u Đakovu i punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Bestvini, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-157/2022-18 od 28. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-157/2022-18 od 28. studenog 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na prethodni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan u cijelosti, a koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosjelošću stekao pravo vlasništva nad 2/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica, kuća i dvorište [adresa] sa 23472 m2 što je tužena IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada na adresi [adresa], Mađarska, kao nasljednica pok. ĐŽ i pok. PŽ dužna priznati, te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 475,00 EUR (četiristosedamdesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 75,00 EUR (sedamdesetpeteura), kao neosnovan."

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga predlažući je preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženice od 2/3 dijela kč. br. [katastarska čestica] oranica, kuća i dvorište [adresa] sa 23472 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz obvezivanje tuženice to pravo priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- kako iz iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetnu nekretninu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kupio djed tužitelja od ĐŽ, nakon čega su tužitelj i njegovi pravni prednici neprekidno koristili i obrađivali predmetno poljoprivredno zemljište, pri čemu im takav posjed nitko nije osporavao,

- kako je u vrijeme podnošenja tužbe predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo tužitelja, OŽ i ĐŽ, ovdje tuženice, svakoga u 1/3 dijela, a u posjedovnom listu je bila upisana u cijelosti na IŽ,

- kako iz ugovora o besteretnom prijenosu prava vlasništva od 28. kolovoza 2003. proizlazi da je ZŽ prenio pravo suvlasništva u 1/6 dijela predmetne nekretnine na FŽ, majku tužitelja,

- kako iz ugovora o darovanju od 15. lipnja 2021. proizlazi da je FŽ darovala predmetnu nekretninu JŽ, ovdje tužitelju,

- kako iz rješenja Općinskog sekretarijata za financije Općine Osijek iz 1973. proizlazi da je ĐŽ utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina, dok kupci J i AŽ solidarno jamče za naplatu poreza, pri čemu je rješenje doneseno na temelju ugovora o prodaji odnosno zamjeni nekretnina zaključenog 1973.,

- kako iz presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3271/87-5 od 3. veljače 1988., proizlazi kako je utvrđeno da je FŽ, majka ovdje tužitelja vlasnica predmetne nekretnine u odnosu na suvlasnički udio SŽ u 1/6 dijela,

- kako iz povijesnog prikaza BZP-a proizlazi da je suvlasnički dio ĐŽ nasljeđivanjem prešao na tuženicu, a ona je tijekom postupka ugovorom o darovanju od 3. rujna 2024. darovala svoj suvlasnički dio kćerki IŽ, dok je tužitelj tijekom postupka kupoprodajnim ugovorom od 14. lipnja 2024. svoj suvlasnički dio od 1/3 dijela prodao VŽ,

- kako je u vrijeme zaključenja glavne rasprave kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela bio upisan VŽ, dok su preostala 2/3 dijela bila upisana na IŽ, kćerku tuženice.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je tijekom postupka tuženica otuđila suvlasnički udio predmetne nekretnine koji je predmet ovog spora, zaključivši kako iako otuđenje nije djelotvorno na postojanje parnice, djelotvorno je na ishod parnice prema stanju u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Sud prvog stupnja ujedno je ocijenio da tužitelj nije niti pošten posjednik, a što je nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi kako darovanje tuženice tijekom parnice ne može biti od utjecaja na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ukazuje i kako se pogrešno prenosi iskaz svjedoka DŽ u toč. 9. obrazloženja presude tekstom koji se ne odnosi na ovaj spor te da je povrijeđeno njegovo pravo na obrazloženu sudsku odluku. Nadalje, da prvostupanjski sud pogrešno tumači poštenje posjeda i trajanje posjeda te je pogrešno zaključio da njegov posjed nije bio pošten i da nije stekao pravo vlasništva dosjelošću, zbog čega je neosnovano odbijen tužbeni zahtjev.

8. U ovoj fazi postupka sporno je može li okolnost da je tužena tijekom trajanja ove parnice darovala predmetnu nekretninu biti od utjecaja na njenu pasivnu legitimaciju te jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, posebice je li tužiteljev posjed bio pošten.

9. Prema odredbi članka 195. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje ZPP), ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Ovom odredbom propisano je da otuđenje stvari i prava o kojem teče parnica nema one pravne učinke koje bi imalo da je do otuđenja došlo prije pokretanja parničnog postupka, a cilj te odredbe jest, prije svega, sprječavanje zlouporaba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019.).

10. Na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz članka 162. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada odredba iz članka 195. stavka 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe." Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je u konkretnom slučaju jer je tijekom postupka upravo tuženica raspolagala suvlasničkim udjelom koji je predmet ovog spora, dok prema utvrđenju suda prvog stupnja, tužitelj nije otuđio sporni suvlasnički udio, već suvlasnički dio na kojem je od ranije bio upisan kao vlasnik. Pravna stajališta na koja se prvostupanjski sud poziva u presudi, izražena su u odlukama donesenima prije usvajanja citiranog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Stoga, kako otuđenjem predmetnog suvlasničkog udjela nekretnine o kojem teče parnica, ne prestaje pasivna legitimacija tuženice, prvostupanjski sud ne primijenivši na ispravan način odredbu članka 195. stavka 1. ZPP, počinio relativnu bitnu povredu navedene odredbe parničnog postupka što je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude (članak 354. stavak 1. ZPP).

12. Nadalje, osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako samo saznanje o zemljišnoknjižnom stanju nekretnine čini posjed nepoštenim. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama (tako i VSRH u presudi posl. br. Rev -955/2025-2 od 14. listopada 2025. i u toj odluci navedenim odlukama).

13. Prema odredbi članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP) i ranije važećim odredbama članka 72. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91 i 91/96, dalje: ZOVO) te pravnim pravilima paragrafa 326. Općeg građanskog zakonika, posjed je pošten ako posjednik u trenutku njegova stjecanja nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok poštenje prestaje tek kada sazna da mu to pravo ne pripada. Stoga sama činjenica da je tužitelj bio upoznat i sa stanjem u katastru ne dovodi u pitanje njegovo uvjerenje o postojanju prava na posjed, a u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je posjed stečen na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između pravnih prednika stranaka. Jednako tako, na ocjenu poštenja posjeda ne utječe ni saznanje o postojanju ugovora o besteretnom prijenosu prava vlasništva od 28. kolovoza 2003., u kojem je izričito navedeno da djed tužitelja predmetnu nekretninu posjeduje od 1972., kao ni okolnost da je tuženica predmetnu nekretninu nudila na prodaju MŽ, jer iz navedenih činjenica ne proizlazi da je tužitelj radi toga znao ili morao znati da njemu odnosno njegovim pravnim prednicima ne pripada pravo na posjed.

14. Nadalje, sukladno odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a, kao i ranije važećim pravnim pravilima paragrafa 328. Općeg građanskog zakonika te članka 72. stavka 3. ZOVO, poštenje posjeda se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno. Slijedom toga, poštenje posjeda je činjenica koju tužitelj nije dužan dokazati, već to mora dokazati onaj koji tvrdi suprotno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-532/2025-2 od 8. srpnja 2025. i tamo citiranim odlukama).

15. Iz naprijed izloženog proizlazi kako se za sada ne može sa sigurnošću prihvatiti zaključak o neispunjenju pretpostavke poštenja posjeda koja je nužna za stjecanje predmetnog suvlasničkog udjela dosjelošću, jer uslijed bitne povrede postupka, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno te se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, radi čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, uključujući i pogrešku u pisanju točke 9. obrazloženja presude na koju osnovano ukazuje tužitelj. Potom će, u granicama istaknutih tvrdnji i predloženih dokaza stranaka, potpuno i pravilno utvrditi sve odlučne činjenice, imajući pritom u vidu da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću poštenje posjeda predmnijeva, da je na tužitelju teret dokazivanja posjeda i njegova trajanja, dok je na tuženici teret dokazivanja činjenica i okolnosti iz kojih proizlazi da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji poštenog posjeda iz članka 18. stavka 3. ZVDSP-a. Nakon toga će, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, a s obzirom na načelo otvorenog pravosuđenja, predmet vratiti sudu prvog stupnja u prethodni postupak.

18. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istima odluči u konačnoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Splitu, 2. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović