Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-204/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Mirella Rodin, članice vijeća i suca izvjestitelja te Arijane Bolanča, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Petru Petroviću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 158, protiv tužene VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Anđelku Jureško i Draženki Buntak odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anđelko Jureško i Draženka Buntak iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 1 P-173/2021-40 od 10. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 1 P-173/2021-40 od 10. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je presudio:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:
I. Nalaže se Tuženici VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplatiti Tužitelju BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1964.g., [adresa] iznos od 47.156,00 eura pa do isplate i po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi i prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.623,23 eura (49.903,40 kn) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebice iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 47.156,00 eura s osnove zajma, odnosno stjecanja bez osnove.
6. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe kako je izreka presude nerazumljiva te da obrazloženje presude ne sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje navodi kako prvostupanjski sud nije proveo financijsko vještačenje, te nije obrazložio pravnu osnovu stjecanja bez osnove na koju se pozvao tužitelj.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a tvrdeći da prvostupanjski sud nije proveo financijsko vještačenje. Naime, prema članku 220. stavku 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Kako među strankama nije bila sporna visina izvršenih uplata, već osnova tužiteljevog potraživanja, izvođenje financijskog vještačenja nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Ujedno, punomoćnik tužitelja na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava nije ustrajao u izvođenju toga dokaza, već je predložio zaključenje glavne rasprave, pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju žalitelj upire.
9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:
- da su tužitelj i tužena od 2014. do 2019. bili u emotivnoj vezi te da je tužitelj tijekom tog razdoblja uplaćivao novčane iznose na račun tužene,
- da tužena ne osporava primitak uplata, ali osporava da bi se radilo o pozajmicama, već je tvrdila da su uplate bile vršene na njezin račun zbog zajedničkih putovanja, kako bi tužitelj to prikrio pred svojom obitelji, a dok je tužitelj tvrdio kako je tuženoj tijekom više godina pozajmio više novčanih iznosa koji su mu trebali biti vraćeni krajem 9. mjeseca tekuće godine po završetku turističke sezone,
- da je tužitelj tijekom postupka djelomično povukao tužbu smanjivši zahtjev s 47.156,00 eura na 39.256,00 eura, čemu se tužena usprotivila, zbog čega je sud odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu,
- da je u potvrdama o izvršenim transakcijama kao opis plaćanja navedeno "izviđanje", samo kod dviju da je navedeno "kredit", a na nekima da se navodi i "pomoć", te da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je između stranaka bio zaključen ugovor o zajmu, da nije priložio ugovor ili potvrdu,
- da saslušani svjedoci nisu imali konkretnih saznanja o pozajmnicama novca.
10. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da se, s obzirom na dugogodišnju emotivnu vezu stranaka i uzastopne uplate, u konkretnom slučaju ne radi o pozajmicama. Pritom je uvjerljivijim ocijenio iskaz tužene da su sporne uplate bile povezane s njihovim zajedničkim putovanjima i međusobnim odnosima, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a te je za svoju ocjenu dao jasne, logične i međusobno neproturječne razloge. Žalbeni navodi tužitelja u bitnome se svode na iznošenje vlastite ocjene iskaza stranaka, svjedoka i sadržaja priloženih isprava. Međutim, prema načelu slobodne ocjene dokaza iz članka 8. ZPP-a, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pa sama okolnost što žalitelj pojedine dokaze ocjenjuje drukčije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Prema odredbi članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), ugovor o zajmu je konsensualan ugovor koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana da će zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje nakon proteka određenog vremena vratiti isti iznos. Stoga je na tužitelju bio teret dokazivanja da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu. Žalbenim navodima tužitelj ukazuje na postojanje bankovnih izvoda o izvršenim uplatama tuženici, ali te izvode, različitih opisa plaćanja (pomoć, kredit, izviđanje), prvostupanjski sud nije cijenio izdvojeno od ostalih provedenih dokaza, već ih je doveo u vezu s iskazima stranaka i svjedoka te ih ocijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti. Na temelju tako provedene ocjene dokaza pravilno je zaključio da su stranke bile u dugogodišnjoj emocionalnoj vezi, da je životno neuvjerljiva izjava tužitelja prema kojoj je zajmove kontinuirano uplaćivao premda raniji nisu bili vraćeni u dogovorenom roku. Osim toga, utvrdio je kako niti jedan od saslušanih svjedoka nije imao neposrednih saznanja o navodnim pozajmicama, niti je sastavljena ikakva pisana isprava o zajmu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud slobodnom ocjenom dokaza vjeru poklonio iskazu tuženice i utvrdio kako tužitelj nije uplate vršio na temelju ugovora o zajmovima sklopljenima s tuženicom.
13. Suprotno žalbenim navodima, okolnost što prvostupanjski sud nije zasebno obrazlagao osnovanost zahtjeva kroz odredbe o stjecanju bez osnove nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, sud nije vezan pravnom osnovom koju stranka navodi u postupku (članak 186. stavak 3. ZPP-a), već činjeničnim navodima na kojima se temelji tužbeni zahtjev (članak 7. stavak 1. ZPP). Kako je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne uplate izvršene tijekom dugogodišnje emotivne veze stranaka te u okviru njihovih međusobnih odnosa, poslovne suradnje (izviđanje) i zajedničkih putovanja, ne može se zaključiti da je prijenos novčanih sredstava izvršen bez pravne osnove u smislu članka 1111. stavka 1. ZOO-a.
14. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a u dijelu u kojem je o troškovima odlučeno, dok će o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka od 4. svibnja 2022. prvostupanjski sud odlučiti sukladno članku 156. stavku 3. ZPP -a.
16. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, niti postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu 2. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović
