Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1534/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nediljke Radić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Željki Mrdeža, odvjetnici u Rijeci protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija iz OD Porobija i Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog sud u Rijeci poslovnog broja P -2468/2019-34 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-2468/2019-34 od 20. ožujka 2026. u točkama I. i III. izreke presude i predmet u spomenutom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.285,08 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 17,35 € od 16.11.2007 do isplate,
- na iznos od 17,03 € od 16.12.2007 do isplate,
- na iznos od 17,41 € od 16.2.2008 do isplate,
- na iznos od 17,48 € od 29.2.2008 do isplate,
- na iznos od 33,43 € od 16.3.2008 do isplate,
- na iznos od 33,17 € od 16.4.2008 do isplate,
- na iznos od 32,01 € od 16.5.2008 do isplate,
- na iznos od 32,36 € od 16.6.2008 do isplate,
- na iznos od 31,96 € od 16.7.2008 do isplate,
- na iznos od 31,82 € od 16.8.2008 do isplate,
- na iznos od 31,74 € od 16.9.2008 do isplate,
- na iznos od 32,87 € od 16.10.2008 do isplate,
- na iznos od 33,54 € od 16.11.2008 do isplate,
- na iznos od 32,42 € od 16.12.2008 do isplate,
- na iznos od 35,16 € od 17.1.2009 do isplate,
- na iznos od 35,09 € od 17.2.2009 do isplate,
- na iznos od 34,07 € od 16.3.2009 do isplate,
- na iznos od 34,02 € od 16.4.2009 do isplate,
- na iznos od 34,23 € od 21.4.2009 do isplate,
- na iznos od 33,69 € od 16.6.2009 do isplate,
- na iznos od 33,67 € od 19.5.2009 do isplate,
- na iznos od 47,32 € od 16.8.2009 do isplate,
- na iznos od 47,75 € od 16.9.2009 do isplate,
- na iznos od 47,02 € od 16.10.2009 do isplate,
- na iznos od 47,29 € od 17.11.2009 do isplate,
- na iznos od 47,46 € od 22.12.2009 do isplate,
- na iznos od 48,03 € od 16.1.2010 do isplate,
- na iznos od 48,58 € od 16.2.2010 do isplate,
- na iznos od 48,31 € od 16.3.2010 do isplate,
- na iznos od 48,84 € od 16.4.2010 do isplate,
- na iznos od 49,92 € od 18.5.2010 do isplate,
- na iznos od 50,26 € od 19.6.2010 do isplate,
- na iznos od 51,44 € od 27.7.2010 do isplate,
- na iznos od 52,72 € od 26.8.2010 do isplate,
- na iznos od 52,08 € od 21.9.2010 do isplate,
- na iznos od 52,13 € od 16.10.2010 do isplate,
- na iznos od 52,12 € od 16.11.2010 do isplate,
- na iznos od 53,97 € od 16.12.2010 do isplate,
- na iznos od 53,97 € od 16.1.2011 do isplate,
- na iznos od 53,15 € od 16.2.2011 do isplate,
- na iznos od 53,37 € od 16.3.2011 do isplate,
- na iznos od 54,39 € od 11.5.2011 do isplate,
- na iznos od 54,23 € od 17.5.2011 do isplate,
- na iznos od 56,58 € od 16.6.2011 do isplate,
- na iznos od 59,24 € od 16.7.2011 do isplate,
- na iznos od 54,72 € od 16.8.2011 do isplate,
- na iznos od 50,21 € od 16.9.2011 do isplate,
- na iznos od 48,58 € od 16.10.2011 do isplate,
- na iznos od 48,49 € od 16.11.2011 do isplate,
- na iznos od 48,52 € od 16.12.2011 do isplate,
- na iznos od 49,56 € od 16.1.2012 do isplate,
- na iznos od 49,75 € od 16.2.2012 do isplate,
- na iznos od 49,16 € od 16.3.2012 do isplate,
- na iznos od 48,90 € od 16.4.2012 do isplate,
- na iznos od 49,29 € od 24.5.2012 do isplate,
- na iznos od 49,06 € od 16.6.2012 do isplate,
- na iznos od 48,43 € od 17.7.2012 do isplate,
- na iznos od 48,10 € od 16.8.2012 do isplate,
- na iznos od 46,85 € od 16.9.2012 do isplate,
- na iznos od 47,55 € od 16.10.2012 do isplate,
- na iznos od 47,77 € od 16.11.2012 do isplate,
- na iznos od 47,28 € od 18.12.2012 do isplate,
- na iznos od 46,74 € od 16.1.2013 do isplate,
- na iznos od 46,42 € od 16.2.2013 do isplate,
- na iznos od 46,17 € od 19.3.2013 do isplate,
- na iznos od 46,68 € od 16.4.2013 do isplate,
- na iznos od 45,27 € od 16.5.2013 do isplate,
- na iznos od 44,86 € od 18.6.2013 do isplate,
- na iznos od 44,76 € od 16.7.2013 do isplate,
- na iznos od 44,54 € od 20.8.2013 do isplate,
- na iznos od 44,62 € od 17.9.2013 do isplate,
- na iznos od 44,68 € od 16.10.2013 do isplate,
- na iznos od 44,58 € od 16.11.2013 do isplate,
- na iznos od 44,74 € od 21.12.2013 do isplate,
- na iznos od 44,11 € od 21.1.2014 do isplate,
II. Odbija se tužiteljica s tužbenom zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.818,48 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 2,78 € od 16.3.2008 do isplate,
- na iznos od 1,61 € od 16.4.2008 do isplate,
- na iznos od 2,56 € od 16.10.2008 do isplate,
- na iznos od 7,15 € od 16.11.2008 do isplate,
- na iznos od 0,63 € od 16.12.2008 do isplate,
- na iznos od 18,32 € od 17.1.2009 do isplate,
- na iznos od 18,41 € od 17.2.2009 do isplate,
- na iznos od 12,51 € od 16.3.2009 do isplate,
- na iznos od 12,76 € od 16.4.2009 do isplate,
- na iznos od 14,65 € od 21.4.2009 do isplate,
- na iznos od 11,81 € od 16.6.2009 do isplate,
- na iznos od 12,23 € od 19.5.2009 do isplate,
- na iznos od 10,04 € od 16.8.2009 do isplate,
- na iznos od 12,47 € od 16.9.2009 do isplate,
- na iznos od 9,78 € od 16.10.2009 do isplate,
- na iznos od 11,53 € od17.11.2009 do isplate,
- na iznos od 12,85 € od 22.12.2009 do isplate,
- na iznos od 15,97 € od 16.1.2010 do isplate,
- na iznos od 19,00 € od 16.2.2010 do isplate,
- na iznos od 18,36 € od 16.3.2010 do isplate,
- na iznos od 21,38 € od 16.4.2010 do isplate,
- na iznos od 26,91 € od 18.5.2010 do isplate,
- na iznos od 29,08 € od 19.6.2010 do isplate,
- na iznos od 35,11 € od 27.7.2010 do isplate,
- na iznos od 41,67 € od 26.8.2010 do isplate,
- na iznos od 39,52 € od 21.9.2010 do isplate,
- na iznos od 40,45 € od 16.10.2010 do isplate,
- na iznos od 41,18 € od 16.11.2010 do isplate,
- na iznos od 50,51 € od 16.12.2010 do isplate,
- na iznos od 51,31 € od 16.1.2011 do isplate,
- na iznos od 48,30 € od 16.2.2011 do isplate,
- na iznos od 50,17 € od 16.3.2011 do isplate,
- na iznos od 55,85 € od 11.5.2011 do isplate,
- na iznos od 55,97 € od 17.5.2011 do isplate,
- na iznos od 67,99 € od 16.6.2011 do isplate,
- na iznos od 81,69 € od 16.7.2011 do isplate,
- na iznos od 97,56 € od 16.8.2011 do isplate,
- na iznos od 73,86 € od 16.9.2011 do isplate,
- na iznos od 65,90 € od 16.10.2011 do isplate,
- na iznos od 66,48 € od 16.11.2011 do isplate,
- na iznos od 67,63 € od 16.12.2011 do isplate,
- na iznos od 74,60 € od 16.1.2012 do isplate,
- na iznos od 76,73 € od 16.2.2012 do isplate,
- na iznos od 74,51 € od 16.3.2012 do isplate,
- na iznos od 74,22 € od 16.4.2012 do isplate,
- na iznos od 77,55 € od 24.5.2012 do isplate,
- na iznos od 77,48 € od 16.6.2012 do isplate,
- na iznos od 75,04 € od 17.7.2012 do isplate,
- na iznos od 74,40 € od 16.8.2012 do isplate,
- na iznos od 68,31 € od 16.9.2012 do isplate,
- na iznos od 73,66 € od 16.10.2012 do isplate,
- na iznos od 76,18 € od 16.11.2012 do isplate,
- na iznos od 74,60 € od 18.12.2012 do isplate,
- na iznos od 72,68 € od 16.1.2013 do isplate,
- na iznos od 72,06 € od 16.2.2013 do isplate,
- na iznos od 71,96 € od 19.3.2013 do isplate,
- na iznos od 76,38 € od 16.4.2013 do isplate,
- na iznos od 69,20 € od 16.5.2013 do isplate,
- na iznos od 68,07 € od 18.6.2013 do isplate,
- na iznos od 68,84 € od 16.7.2013 do isplate,
- na iznos od 68,92 € od 20.8.2013 do isplate,
- na iznos od 70,86 € od 17.9.2013 do isplate,
- na iznos od 72,64 € od 16.10.2013 do isplate,
- na iznos od 73,54 € od 16.11.2013 do isplate,
- na iznos od 76,08 € od 21.12.2013 do isplate,
- na iznos od 73,65 € od 21.1.2014 do isplate,
- na iznos od 79,25€ od 18.2.2014 do isplate,
- na iznos od 80,17 € od 22.3.2014 do isplate,
- na iznos od 79,49 € od 16.4.2014 do isplate,
- na iznos od 76,87 € od 20.5.2014 do isplate,
- na iznos od 77,52 € od 24.6.2014 do isplate,
- na iznos od 79,14 € od 25.7.2014 do isplate,
- na iznos od 80,69 € od 19.8.2014 do isplate,
- na iznos od 80,61 € od 19.9.2014 do isplate,
- na iznos od 82,96 € od 21.10.2014 do isplate,
- na iznos od 84,61 € od 16.11.2014 do isplate,
- na iznos od 84,54 € od 3.1.2015 do isplate,
- na iznos od 85,31 € od 16.1.2015 do isplate,
- na iznos od 85,15 € od 17.2.2015 do isplate,
- na iznos od 85,15 € od 19.3.2015 do isplate,
- na iznos od 85,15 € od 28.4.2015 do isplate,
- na iznos od 85,15 € od 19.5.2015 do isplate,
- na iznos od 85,15 € od 16.6.2015 do isplate,
- na iznos od 85,16 €od 22.7.2015 do isplate,
- na iznos od 85,15 € od 16.8.2015 do isplate,
- na iznos od 85,15 € od 18.9.2015 do isplate,
te iznos od 1.893,39 € sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobren ih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 1.398,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2026. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. s iječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužiteljica odbija.
1.1. Rješenjem istog suda odlučeno je:
"Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužiteljice od 28. srpnja 2025.".
2. Tuženik u zakonskom roku izjavljuje žalbu i pobija odluku suda prvog suda u točkama I. i III. izreke presude iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika je dostavio na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika je osnovana.
3. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelja potražuje od tuženika u odnosu na ugovor zaključen 19. ožujka 2007. koji je konvertiran povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci banke u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te razliku tečaja CHF u odnosu na početni inicijalni plan i stvarno plaćeni iznos anuiteta po tečaju CHF važećem na dan plaćanja svakog anuiteta, tvrdeći da su ništetne ugovorne odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Nadalje potražuje i razliku glavnice utvrđena na dan 30.09.2015.-dan konverzije u CHF i glavnice koja bi na navedeni dan bila utvrđena da se primjenjivala za period otplate početno ugovorena kamatna stopa i početni tečaj CHF-a.
4. Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi:
- da je tužitelj kao korisnik kredita 19. ožujka 2007. s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 3208623380 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 48.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita;
- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,45% godišnje;
- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB -a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;
- da se kredit otplaćuje 16 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,
- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;
- da su tužitelj i tuženik 07. veljače 2016. sklopili Aneks Ugovoru o kreditu (u nastavku: Dodatak) kojim je kredit konvertiran;
- da su stranke Dodatkom utvrdile da je tužitelju na dan konverzije 30. rujna 2015. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 28.233,14 CHF, da iznos pretplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 197.089,11 kuna koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta.
5. Kod ovakvog činjeničnog utvrđenja sud prvog stupnja donio pobijanu odluku utvrdivši u prvom redu da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora koje su stranke zaključile, kao i da postoji obveza tuženika da isplati tužitelju preostalu razliku a imajući u vidu Aneks ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 7. veljače 2016.
6. U postupku je utvrđeno, a niti je to sporno između stranaka:
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, te da je u odnosu na navedenu presudu odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.,
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF, te da je u odnosu na navedenu presudu odbijena revizija presudom ovoga suda broj Rev-
2221/2018 od 3. rujna 2019.,
- da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP) s obzirom da je sklopio Ugovor o kreditu kao fizička osoba za izgradnju dovršetka kuće.
7. Ovaj sud smatra da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.
8. Također valja istaknuti da je pitanje valjanosti sporazuma o konverziji bilo ocjenjivano u oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje pitanje je glasilo: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. dao je sljedeći odgovor:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.
9. Potrebno je ukazati na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.
10. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.
11. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima kako to navodi tužitelj jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji.
12. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:
1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača
2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu
3. pravo na pravnu zaštitu potrošača
4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača
5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa
6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.
Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.
12.1. Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom
- kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga.
Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I- 1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.
12.2. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
12.3. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.
13. Imajući u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., tužitelju pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga je također potrebno dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.
14. Dakle, imajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji glasi: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
15. S obzirom na iznijeto potrebno je u nastavku postupka provesti vještačenje te utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, jer prema izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelj ima pravo na zatezne kamate na preplaćeni iznos od dana sklapanja ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita.
16. Radi iznijetog valjalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 370. točka 1. ZPP-a.
17. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ovog ukidnog rješenja.
Split, 2. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović
