Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5541/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Eufemije Nanković, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene OBL i okrivljene OB, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljene OBL PB podnijetoj po branitelju Marku Hreljcu, odvjetniku iz Varaždina, protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 10. rujna 2025., broj: Pp-369/2025-14, na sjednici vijeća 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene OBL i potvrđuje se pobijana presuda.“
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljena OBL je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40 (četrdeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena OBL proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a okrivljena OB zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona činjenično opisanog u izreci iste, za koje im je djelo, na temelju članka 12. stavka 2. u svezi s člankom 15. istog Zakona, samostalno i bez izricanja kazne, izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje šest mjeseci.
2. Istom presudom okrivljenice su, na temelju članka 138. stavka 1. i stavka 1. točke 3. u svezi s člankom 139. stavkom 4. Prekršajnog zakona, obvezane na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 25,00 eura svaka.
3. Protiv te presude okrivljena OBL je putem branitelja pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona žaliteljica nalazi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ističe da je nejasno kako je prvostupanjski sud, nakon što je u točki 7.1. obrazloženja neprijeporno utvrdio da je između okrivljenice i njezina supruga AB došlo do razmirica koje su rezultirale pokretanjem kaznenog postupka protiv oštećenog AB, zaključio da bi upravo okrivljenica bila ta koja je počinila prekršaj na štetu oštećenog, navodeći da je takav zaključak pogrešan te da nije životan ni logičan, tim više što kazneno djelo predstavlja teži oblik protupravnosti od prekršaja. Povredu materijalnog prava žaliteljica nalazi u pogrešnoj primjeni, odnosno neprimjeni, odredbe članka 19. stavka 1. Prekršajnog zakona, navodeći da je prvostupanjski sud, i ako je mogao zaključiti da je okrivljenica u inkriminiranom trenutku ostvarila zakonska obilježja prekršaja, propustio zaključiti da je to učinila u stanju krajnje nužde, budući da je istodobno od sebe otklanjala neskrivljeni napad — jer ju je oštećeni AB kritične zgode otvorenim dlanom tri puta udario po lijevoj strani lica i pritom joj prijetio smrću, a za koje je kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina — pri čemu napad nije mogla na drugi način otkloniti, a učinjeno je zlo manje od onoga koje je prijetilo, slijedom čega je sud bio dužan primijeniti članak 19. stavak 1. Prekršajnog zakona i osloboditi okrivljenicu prekršajne odgovornosti, umjesto što ju je proglasio krivom. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žaliteljica navodi da je točno da je 22. prosinca 2024. oko 18,00 sati ili nešto prije došlo do verbalne svađe između nje i njezina supruga, ali da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tu svađu započeo upravo oštećeni AB na način da ju je otvorenim dlanom tri puta udario po lijevoj strani lica i istodobno joj prijetio smrću, te da je postupanje okrivljenice stoga predstavljalo postupanje u krajnjoj nuždi kojim je otklanjala istodobni neskrivljeni fizički napad i prijetnju smrću, pri čemu je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Slijedom navedenog, okrivljenica predlaže da Visoki prekršajni sud usvoji njezinu žalbu te pobijanu presudu preinači na način da je oslobodi prekršajne odgovornosti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nedostatak razloga za odluku i nerazumljivost iste, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žaliteljica. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.
7. Nadalje, činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenice i iskaza svjedoka - supruga žaliteljice AB (oštećenik) i njegovog oca NB, te čitanja dokumentacije u spisu. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje odlučnih činjenica nužnih za postojanje psihičkog nasilja, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žaliteljice. Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni. Oštećenik je po navodima prvostupanjskog suda iskazivao jasno uvjerljivo u odnosu na bitne pojedinosti, te je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na njegovom iskazu, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je prihvatio svjedočenje.
7.1. Činjenica da je sud temeljio odluku na analizi iskaza sudionika događaja, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza. Naime, obiteljsko nasilje i jest pojava koja se često događa u intimnom okruženju, kada su članovi obitelji sami i bez prisutnosti potencijalnih nezainteresiranih svjedoka – očevidaca,
7.2. U ovom slučaju je nasilje izvršeno direktnim verbalnim upućivanjem uvredljivih ili ponižavajućih riječi i zadavanjem šamara, te se svakako radi o ponašanju koje vrijeđa dostojanstvo i uznemiruje i žrtvu i cijelu obitelj. Uvažavajući cjelokupni kontekst i činjenicu da su obiteljski odnosi bili znatno poremećeni, ipak i prema objektivnim kriterijima takvo postupanje predstavlja neprihvatljivo ponašanje i psihičko nasilje, a ne čin zrele komunikacije i odgovornog partnerskog i roditeljskog ponašanja.
7.3. Žaliteljičini žalbeni navodi, da je postupala u nužnoj obrani, nemaju uporište u utvrđenim činjenicama, te njezino ponašanje na način opisan u izreci pobijane presude, nema obilježja nužne obrane, već predstavlja aktivni doprinos u obiteljskom sukobu. Naime, iz iskaza oštečenika koji je sud prihvatio, proizlazi da su se on i žaliteljica „međusobno išamarali“ tijekom svađe dajući pritom svaki od njih određeni doprinos eskalaciji sukoba, a upućivanje izraza „idiote, glupane, nesposoban si“, nikako ne predstavlja reakciju koja je prijeko potrebna radnja čovjeka u položaju napadnute osobe, te nije opravdanje za žaliteljičino postupanje i ne predstavlja razloge isključenja krivnje ili protupravnosti.
8. Po ocjeni ovog Suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žaliteljice za obiteljsko nasilje, pravilno pravno označivši djelo kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žaliteljice da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.
10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos paušalne svote bliže minimalnom, a time po ocjeni ovog suda neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se, zajedno s cjelokupnim spisom, dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u šest otpravaka: za spis, žaliteljicu, branitelja, oštećenog i ovlaštenog tužitelja.
