Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-200/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Marjanović, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-263/2024-14 od 12. studenog 2025., 2. srpnja 2026.
r i j e š i o j e:
Djelomice se odbija kao neosnovana žalba tužitelja pa se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-263/2024-14 od 12. studenog 2025. u pobijanoj točki II. izreke potvrđuje, dok se žalba tužitelja djelomice prihvaća pa se isto rješenje u pobijanoj točki I. izreke preinačava i rješava:
„Odbacuje se prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 14. srpnja 2025., kao nepravovremen.“
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Odbija se prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15) počevši od 12. studenog 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj pobijajući isto u cijelosti iz svih žalbenih razloga koje propisuje članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP) predlažući da se isto preinači ili podredno vrati na ponovni postupak uz oslobođenje od plaćanja troškova postupka.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju ukazuje žalba pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.
6. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je rješenje kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja ročišta koje propuštanje je rezultiralo rješenjem kojim se na temelju članka 295. stavka 2. ZPP-a utvrđuje da je tužba povučena.
7. Tužitelj pobija predmetno rješenje ističući kako mu nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Nadalje ističe kako pobijano rješenje pogrešno utvrđuje činjenice jer da nije točko kako nije pristupio na ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje održano 17. rujna 2025. iako je bio uredno pozvan. Naime, isti ističe kako je on pristupio sa zakašnjenjem od par minuta ali kako ga prvostupanjski sud nije želio saslušati niti mu je dana mogućnost raspravljanja, a da isti nije mogao predvidjeti da će zbog radova kod tunela Učka promet biti u zastoju što je uzrokovalo njegovo zakašnjenje.
8. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj pokrenuo postupak podnošenjem tužbe radi naknade štete 20. rujna 2024. na koju tužbu je tuženik odgovorio 08. studenog 2024.
- da je tužitelj uredno pozvan na pripremno ročište i da je poziv sadržavao upozorenje u smislu odredbe članka 291. stavka 4. ZPP-a
- da je pripremno ročište održano 9. travnja 2025. te da na to ročište nisu pristupile stranke pa je sud donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe
- da je tužitelj podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje podredno žalbu na navedeno rješenje te da je sud održao ročište u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje na koje tužitelj nije pristupio odnosno na isto je zakasnio pa je sud donio pobijano rješenje citirano pod točkom 1. ovog rješenja. Sud je utvrdio da bi predmetni prijedlog bio i nepravovremen i radi toga nedopušten.
9. Osnovano žalitelj ukazuje na to da je pobijano rješenje nepravilno ali je nepravilno iz drugih razloga a ne onih koje on ističe u žalbi.
10. Naime, odredba članka 117. stavka 1. ZPP omogućuje stranci, koja propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, da na njezin prijedlog sud dopusti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.
11. Članak 118. stavak 2. ZPP-a određuje da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje — od dana kad je za to saznala s tim da se sukladno stavku 3. istog članka smatra da je stranka saznala za propuštanje onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana ako je u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja.
12. Članak 119. ZPP-a određuje kako se neće dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
13. U smislu odredbe članka 118. stavka 3. ZPP-a smatra se da je tužitelj saznao za propuštanje onog dana kada je održano ročište na koje je pozvan jer je u pozivu na ročište bio upozoren na posljedice propuštanja a iz zdravstvene dokumentacije (izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 9. travnja 2025.) proizlazi da je na bolovanju bio zaključno s danom 9. travnja 2025. pa da je subjektivni rok od 8 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje počeo teći 10. travnja 2025. i istekao 17. travnja 2025. Stoga nije pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako je tužitelju rok za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje počeo teći dostavom rješenja o povlačenju tužbe.
14. Dakle, s obzirom na sve navedeno, razvidno je kako je tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 14. srpnja 2025. nepravovremen. Prvostupanjski sud, iako u obrazloženju navodi kako je prijedlog nepravovremen, nepravilno ulazi u osnovanost istog i odbija prijedlog.
15. Naime, uzevši u obzir citiranu odredbu članka 118. i 119. ZPP-a te odredbu članka 121. st. 1. ZPP-a prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje je valjalo odbaciti jer je odbacivanje prijedloga povoljnije za tužitelja koji je podnio žalbu protiv citiranog rješenja suda prvog stupnja.
16. Iako nisu osnovani žalbeni razlozi koje ističe tužitelj ovaj drugostupanjski sud žalbu je istu prihvatio radi drugih razloga te je pozivom na odredbu članka 380. točke 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijano rješenje kao što je to napravljeno izrekom ovog rješenja.
17. S obzirom na to da tužitelj pobija predmetno rješenje i u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o troškovima nastalima u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje, ali da isto ne pobija konkretnim žalbenim razlozima ovaj sud je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a potvrdio pobijano rješenje u tom dijelu. Naime, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka pa paušalni žalbeni navod kojim traži oslobođenje od troškova postupka nije dovelo u pitanje pravilnost pobijanog rješenja u tom dijelu.
18. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 2. srpnja 2026.
SUDAC
Marko Pribisalić