Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-825/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao član vijeća i suca izvjestitelja, i Nedjeljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, koga zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Generalli osiguranje d.d., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pn-508/2019-51 od 30. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pn-

508/2019-51 od 30. prosinca 2025.:

a) potvrđuje u točki I. kojom je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.032,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom te u točki II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati imovinsku štetu na ime tuđe njege i pomoći u visini 1.432,18 eura,

b) preinačuje u točki II. izreke presude i sudi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na dosuđeni iznos od 1.432,18 eura zakonsku zateznu kamatu od 30. prosinca 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate, dok se za više tražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.432,18 eura od 24. studenog 2017. do 19. prosinca 2025., te u dijelu dosuđenja troškova liječenja i prijevoza radi liječenja u iznosu od 210,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka odlučeno u točki III. izreke i sudi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.362,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan kao što se i odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete i to povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.032,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24.studenog 2017.g. (dan podnošenja zahtjeva) do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023.g. obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate, dok se za više traženih 812,00 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova imovinske štete iznos od 1.642,18 eura i to tuđe njege i pomoći iznos od 1.432,18 eura te troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 210,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 24.studenog 2017.g. (dan podnošenja zahtjeva) do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023.g. obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.347,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate".

2. U zakonskom roku žalbu izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja u obvezujućem dijelu točke I. II. i III. izreke presude iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja dostavio je tužiteljici žalbu tuženika na odgovor.

Tužiteljica je odgovorio na žalbu tuženika porekavši žalbene navode kao netočne s prijedlogom da ista bude odbijena te je zatražen trošak odgovora na žalbu.

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknada štete povodom štetnog događaja koji je doživjela 28. kolovoza 2016. godine kada je kao suputnik na motoru stradala na način da je zadobila teške tjelesne ozljede s trajnim posljedicama.

4. Pravilno je sud prvog stupanja donio pobijanu odluku, za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud, a ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda iz odredbi članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tužiteljica kao suputnik bio na motoru kojim je upravlja RD te da su doživjeli prometnu nezgodu u Makarskoj 28. kolovoza 2016.,

- da je tužiteljica priznala svoju suodgovornost od 30 % jer je pristala na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju,

- da je kritične prigode tužiteljica zadobila teške tjelesne povrede i to potres mozga i komplicirani prijelom lijeve potkoljenice pa je bila hospitalizirana od 28. kolovoza do 9. rujna 2019.,

- da je istog dana po povrjeđivanju napravljen operativni zahvat lijeve potkoljenice kojom prigodom su joj prominirali tibiljanu kost za 8 cm iz rane sa vanjskom i unutarnjom fiksacijom,

- da je za vrijeme boravka u bolnici započela fizikalnu terapiju i edukaciju za hod uz pomoć štaka te je postupno odbacila štake i sve do drugog mjeseca 2017. hodala uz pomoć štaka,

- da je zbog zadobivene povrede tužiteljica imala umanjenje životnih aktivnosti s ortopedske strane u iznosu od 10 %, te je ulogala pojačane napore kod dužeg hodanja, trčanja, hodanja po neravnom terenu, uz i niz stepenice,

- da je tužiteljica bolove jakog intenziteta imala tri dana, srednjeg intenziteta imala 10 dana i slabog intenziteta dva mjeseca,

- da je kod tužiteljice prisutna naruženost vidljiva u ljetnom periodu kad potkoljenica nije sakrivena te je prisutna naruženost lakog stupnja,

- da je tužiteljici trebala tuđa njega i pomoć po izlasku iz bolnice jedan mjesec tri sata dnevno, nakon toga mjesec dana dva sata dnevno, a zatim još dva mjeseca jedan sat dnevno i to za obavljanje osobne higijene,

- da je tužiteljica osjetila primarni strah odmah prilikom povređivanja, a zatim je uslijedio sekundarni strah, jakog intenziteta koji je trajao šest do sedam dana zatim srednjeg intenziteta dva tjedna, te strah blažeg intenziteta u ukupnom trajanju od 3 do 4 mjeseca.

6. Sva gornja utvrđenja sud prvog stupnja imao je iz provedenog dokaznog postupka, saslušanja vještaka neurologa dr. Meri Matijaca, ortopeda dr. Danči Tripalo, te psihijatra Sanje Batine koja utvrđenja su prihvatile i stranke.

7. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja imajući u vidu Orijentacione kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO), koje služe za ujednačavanje visine naknade nematerijalne štete. Sud prvog stupnja pravilno je cijenio fizičku bol, duševnu bol, smanjenje životne aktivnosti te pretrpjeli strah kao i potrebe tuđe njege i pomoći koje predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade štete, a imajući u vidu spomenutu odredbu članka 1110. ZOO-a.

8. Žalbeni prigovor tuženika usmjeren na dosuđenu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je neosnovan , jer je sud prvog stupnja pravilno procijenio kvalifikatorne okolnosti te dosuđeni iznos umanjio za 30 % kolika je suodgovornost tužiteljice za nastali štetni događaj te sukladno iznijetom dosudio za naknadu štete iznos od 3.032,20 eura.

9. Pravilno je sud prvog stupnja a suprotno žalbenim navodima dosudio tužiteljici na ime naknade za tuđu njegu i pomoć iznos od 1.432,18 eura (koji iznos je umanjen s osnova suodgovornosti tužiteljice). Osnovana je žalba tuženika u dijelu gdje je za taj vid štete sud prvog stupnja dosudio zakonsku zateznu kamatu koja teče od 24. studenoga 2017. Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljica bi na dosuđeni iznos imala pravo na zakonsku zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske odluke od 30. prosinca 2025. prema kojim cijenama je utvrđena njena visina do isplate, pa je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tuženika te preinačiti odluku suda prvog stupnja u pogledu zakonske zatezne kamate.

10. U odnosu na dosuđene troškove liječenja u visini od 210,00 eura potrebno je naglasiti da je žalba tuženika osnovana jer je tužiteljica bila dužna poduzeti sve potrebne radnje kako bi smanjila obim štete koju trpi iz štetnog događaja, pa tako sukladno odredbi članka 62. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/13) tužiteljica je imala pravo na troškove prijevoza na teret HZZO s obzirom da je udaljenost između mjesta u kojem živi tužiteljica -[adresa] i liječničkih pregleda koji su se obavljali u Splitu udaljenost veća od 50 km (odnosno 80 km je udaljenost) pa stoga tužiteljica je mogla zatražiti troškove prijevoza na teret HZZO-a. Kako tužiteljica od HZZO nije zatražila troškove, to je propustila mogućnost da ostvari taj vid štete jer u ovom postupku ona taj vid štete ne može ostvariti. Radi iznijetog je valjalo uvažiti žalbu tuženika te ukinuti odluku suda prvog stupnja u pogledu dosuđenja navedene štete.

11. Zbog iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci odluke ovog suda temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, 373. točka 3. ZPP-a i članka 366. ZPP-a.

12. Osnovana je žalba tuženika i u pogledu dosuđenja troškova parničnog postupka. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio radnje po kojima je dosudio parnični trošak tužiteljice primjenom odredbe članka 154. i 155. ZPP -a kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).

12.1. Cijeneći uspjeh tužiteljice u ovom sporu pravilnom primjene odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a sud smatra da je tužiteljica uspjela u omjeru od 80 % a tuženik 20 %, pa bi uspjeh tužiteljice bio 60 %, u kojem omjeru joj je i odmjeren i trošak parničnog postupka i suđeno u visini od 2.362,95 eura, pa je valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja u pogledu troškova parničnog postupka temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

13. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu jer navedeni trošak nije bio nužan za ovaj postupak a primjenom odredbe članka 155. ZPP-a.

14. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadnom troškova žalbenom postupka, jer je uspjeh tuženika u žalbi samo u neznatnom dijelu, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi pa je odlučeno sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP -a.

U Splitu, 2. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović