Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-423/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Antuna Bušića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. EK i II-opt. EKE, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 281. stavka 1. i dr. Kaznenoga zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. u nastavku teksta: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 20. svibnja 2025. broj K-432/2023-18, u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026. u nazočnosti Mikice Munjin-Wertag, zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Osijeku i II-opt. EKE
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetništva kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj : 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta: ZKP/08), II-opt. EKE, oslobođena je optužbe da bi radnjama opisanim u točki 1. izreke počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 51 KZ/11, a radnjama opisanim u točki 2. izreke - kazneno djelo pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 5. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci II-optužene i nužni izdaci i nagrada njenog branitelja Hrvoja Krivića odvjetnika iz Osijeka padaju na teret proračunskih sredstava.
1.2. I-opt. OK proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1 i 3. KZ/11 i ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11, pa se I-opt. EK, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, I-opt. EK se, na temelju članka 281. stavka 1. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te se I-opt. OK, na temelju čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ujedno se prema I-opt. EK, na temelju čl. 56. KZ/11 primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazana zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju članka 40. stavka 2. i 5. KZ/11, u vezi članka 42. stavka 1. i 2. KZ/11, I-opt. EK se uz uvjetnu osudu izriče sporedna novčana kazna od 205 (dvjesto) dnevnih iznosa, a visina jednog njegovog dnevnog iznosa je 25,00 EUR-a (dvedesetpetura), što ukupno iznosi 5.105,00 EUR-a (pettisućastopeteura). Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11, nalaže se optuženom EK da plati sporednu novčanu kaznu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u naloženom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, ona će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a jedan dan zatvora će se zamijeniti s dva sata rada.
1.4. Sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08, I-opt. OK se u cijelosti oslobađa troška kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. i 2. ZKP/08) i odluke o uvjetnoj osudi (članak 471. stavak 1. ZKP/08) te predlaže da vijeće ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnijela je II-opt. EKE putem branitelja Hrvoja Krivića odvj. iz Osijeka u kojemu predlaže da vijeće odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Osijeku kojom je II-opt. EKE oslobođena optužbe.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, II- opt. EKE, te branitelj opt. Hrvoje Krivić, odvj. iz [adresa].
5.1. Na sjednicu vijeća je pristupila je Mikica Munjin-Wertag, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Osijeku i II-opt. EKE, dok nije pristupio uredno obaviješteni branitelj II-optužene, odvjetnik Hrvoje Krivić, te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti branitelja optuženika.
5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetništva koju je izložila zamjenica Županijskog državnog odvjetnika Mikica Munjin-Wertag gdje predlaže da u odnosu na II-optuženu drugostupanjsko vijeće prihvati žalbu Općinskog državnog odvjetništva i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5.3. Nakon toga II-opt. EKE je navela da u cijelosti ostaje kod odgovora na žalbu i istom nema što za dodati.
6. Žalba nije osnovana.
U odnosu na oslobađajući dio presude:
7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik ističe da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba Zakona o kaznenom postupku obzirom da je izreka pobijane presude potpuno jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži potpune i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama, među kojim razlozima nema nikakvog, a pogotovo ne znatnog proturječja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju oslobađajućeg dijela presude dao dostatne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se državni odvjetnik s tim zaključcima ne slaže.
8. Žalbenim navodima gdje državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje iz čega je izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je II-opt. OKE počinila terećena kaznena djela nisu dovedeni u pitanje zaključci prvostupanjskog suda.
9. Naime, ovaj drugostupanjski sud je pažljivo analizirao rezultate provedenog dokaznog postupka kao i ocjenu svih bitnih činjenica te smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, na temelju brižljive analize svih dokaza te obrane optuženika donio oslobađajuću presudu ne nalazeći dokazanim da je II-opt. EKE počinila terećena kaznena djela.
10. Tako prvostupanjski sud ispravno zaključuje da osim iskaza suoptuženika PK koji je u obrani iznesenoj u ODO izravno teretio II-opt. EKE, nema niti jedan drugi dokaz na temelju kojeg bi sud izvan svake sumnje mogao donijeti odluku da je II-opt. EKE nabavila lažnu osobnu iskaznicu Republike Italije na ime ZK, ali s fotografijom EK te da je pribavila domovnicu i rodni list za ZK, a potom da je predala te lažne isprave da ishodi OIB za ZK znajući da će taj OIB upotrijebiti opt. OK radi ishodovanja osobnih isprava Republike Hrvatske na ime ZK, ali sa svojom fotografijom.
11. Ovo stoga jer I-opt. OK nije kontradiktorno ispitan obzirom da je na raspravi odbio odgovarati na pitanja stranaka, a prilikom prvog iskazivanja na istom nije bila prisutna II-optužena. Osim toga, prvostupanjski sud je o navedenoj pravnoj situaciji dao detaljno i opširno obrazloženje prezentirajući pri tom odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda kao i praksu Europskog suda za ljudska prava što u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
12. Državni odvjetnik u svojim žalbenim navodima osim što analizira obranu I-opt. EK, smatrajući da je bilo potrebno zaključiti da je II-optužena počinila kaznena djela koja su predmet postupka, navodi da kaznena odgovornost II-opt. proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom rasprave ne navodeći pritom koji su to dokazi.
13. Dakle, kod takvog stanja stvari kada II–optužena poriče da je nabavila lažnu osobnu iskaznicu na ime ZK u nedostatku drugih dokaza koji bi ukazivali da je navedena optuženica počinila terećena kaznena djela pravilno je i zakonito na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. II-opt. EKE prvostupanjski sud oslobodio optužbe za kaznena djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 i čl. 281. st. 1. u svezi s čl. 38. KZ/11 jer nije izvan svake sumnje dokazano da je ista počinila navedena kaznena djela.
U odnosu na osuđujući dio presude:
14. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da je I-opt. OK kažnjen blagom, skoro pa minimalnom jedinstvenom kaznom zatvora odnosno gdje je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo te da se sporednom novčanom kaznom od 205 dohodaka u iznosu od 5.105,00 eura prema I-opt. EK neće postići svrha kažnjavanja niti će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a da pritom nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir otegotne okolnosti na strani navedenog optuženika, odnosno da je navedenom optuženom trebalo izreći zatvorsku kaznu, a ne uvjetnu osudu jer će se jedino izrečenom zatvorskom kaznom u duljem trajanju postići svrha kažnjavanja.
15. Suprotno ovakvim žalbenim navodima po ocjeni ovog vijeća prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti na strani I-optuženog pa je tako od olakotnih okolnosti cijenio da je isti priznao počinjenje kaznenog djela, da je otac četvoro malodobne djece dok otegotnih okolnosti nije pronašao.
16. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno izvršio izbor vrste i mjere kazne I- optuženom gdje ga je primjenom pravila o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine smatrajući da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na navedenog optuženika postići uvjetnom osudom s najduljim zakonskim rokom provjeravanja od 5 (pet) godina te mu je dodatno izrekao i sporednu novčanu kaznu u iznosu od 5.105,00 eura opravdano smatrajući da će se i bez izvršenja zatvorske kazne u sporednu novčanu kaznu dostatno izraziti društveno
– moralni prijekor zbog počinjenih djela te da će se djelovati na opt. EK da ne čini kaznena djela.
17. Imajući u vidu vrstu i težinu počinjenih kaznenih djela kao i stupanj krivnje, ali i osobna svojstva optuženog EK, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da će se ovako izrečenom kaznenom sankcijom, uvjetnom osudom s maksimalnim rokom provjeravanja te sporednom novčanom kaznom u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te u dovoljnoj mjeri utjecati na navedenog optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela te će se istom sankcijom u dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor prema počiniteljima takvih i sličnih kaznenih djela.
18. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetništva nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 2. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
