Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-254/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Antuna Bušića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja ČN kojeg zastupa punomoćnica HNU odvjetnica iz [adresa], protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-635/21-21 od 19. siječnja 2026., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026. u nazočnosti po zamjeničkoj punomoći punomoćnika privatnog tužitelja HNU, Alena Jakobovića, odvj. iz Osijeka,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja ČN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08) opt. HN, oslobađa se optužbe da bi počinio kazneno djelo opisano, označeno i kažnjivo člankom 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

2. Protiv te presude žali se privatni tužitelj ČN po punomoćnici HNU odvjetnici iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, izdacima optuženika i nužnim izdacima i nagradama branitelja optuženika i povrede ustavnih i konvencijskih prava te predlaže da vijeće preinači prvostupanjsku presudu na način da se optuženika proglasi krivim i osudi prema zakonu, te mu naloži plaćanje troškova kaznenog postupka, nužnih izdataka privatnog tužitelja, nužnih izdataka i nagrade punomoćnice privatnog tužitelja podredno predlaže se drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ali u izmijenjeno vijeće.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. HN, zastupan po branitelju Milanu Jurčeviću, odvjetniku u [adresa] u kojemu predlaže da vijeće odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti povrede zakona na koje se žalitelj poziva.

4. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su privatni tužitelj ČN te punomoćnik privatnog tužitelja HNU, odvj. iz [adresa].

4.1. Na sjednicu vijeća je pristupio je po zamjeničkoj punomoći punomoćnika privatnog tužitelja HNU, odvj. iz [adresa], Alen Jakobović, odvj. iz Osijeka, te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenog privatnog tužitelja.

4.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe privatnog tužitelja ČN podnesene po punomoćnici HNU odvjetnici iz [adresa], koju je izložio Alen Jakobović, odvj. iz Osijeka te naveo da ostaje kod svih žalbenih navoda koji su detaljno obrazloženi i argumentirani u samoj žalbi te predložio sudu da preinači prvostupanjsku presudu ili istu ukine i odredi ponovno suđenje, ali pred drugim sucem.

4.3. Nakon toga sudac izvjestitelj je izložio odgovor na žalbu opt. HN podnesen po branitelju Milanu Jurčeviću, odvj. iz Splita gdje je opt. predložio da se žalba privatnog tužitelja odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu privatni tužitelj kada u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka obzirom da je prvostupanjski sud dao valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost kako to u žalbi navodi privatni tužitelj. Naime, točno je da prvostupanjski sud u točki 21. presude navodi da bi se iz cjelokupnog sadržaja predmetnog dopisa moglo reći da su navedene riječi omalovažavajuće za onoga za koga se odnose i predstavljaju negativan sud po vrijednosti osobe na koju se odnose, međutim prvostupanjski sud u nastavku svog obrazloženja presude detaljno i okolnosno argumentira svoje zaključke gdje ispravno zaključuje da nije dovoljno razmatrati jesu li predmetne izjave uvredljive za privatnog tužitelja, već je potrebno promatrati predmetne izjave u kontekstu cijelog događaja pa i onih događaja koji su prethodili predmetnom dopisu.

7. Prema tome, nisu osnovani navodi privatnog tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer navedena presuda nije nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude obzirom da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve bitne činjenice za donošenje presude, te je isto tako valjano i argumentirano obrazložio sve bitne činjenice iz kojih je izveo pravilan zaključak, a koji u cijelosti prihvaća ovo vijeće.

8. Osim toga, nije u pravu privatni tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da u postupanju optuženika nema obilježja kaznenog djela.

9. Naime, prvostupanjski sud u točki 7. obrazloženja prvenstveno navodi da je ocjenom svih izvedenih dokaza kao i obrane optuženika zaključio da nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo uvrede kao niti koje drugo kazneno djelo s istim objektom zaštite pa ga je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

10. Svoj zaključak o tome da pažljivom analizom svih izvedenih dokaza nije dokazano da je optuženi počinio predmetno kazneno djelo prvostupanjski sud izvodi iz cjelokupne kronologije događaja, a ne samo iz izdvojenog dopisa za koji prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je neprimjerenog sadržaja, ali ne i uvredljivog za privatnog tužitelja.

11. Nije u pravu privatni tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je nepravilno cijenio sve izvedene dokaze zbog čega je izveo pogrešan zaključak, a da pritom ne ukazuje kako je to prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje odnosno ne obrazlaže koje je to dodatne dokaze trebao izvesti da bi upotpunio utvrđeno činjenično stanje.

12. Žaleći se zbog navedene zakonske osnove privatni tužitelj u svojoj žalbi prvenstveno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te iz tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak. Međutim, analizom žalbenih navoda vidljivo je da privatni tužitelj traži preocjenu utvrđenih činjenica te u konačnici smatra da je prvostupanjski sud trebao izvesti suprotan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika.

13. Međutim, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane i detaljne razloge koje je argumentirano obrazložio o svim bitnim činjenicama važnim za svoju odluku, a koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.

14. Tako prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je predmetne izjave optuženika, potrebno promatrati u kontekstu cjelokupnog događaja pa tako i u kontekstu događaja koji su prethodili predmetnom dopisu, odnosno da dopis optuženika od 16. veljače 2021. je očitovanje optuženika na traženje dekana Katoličko bogoslovnog fakulteta u Splitu. Nadalje, prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da optuženi u predmetnom dopisu odlučno odbacuje sve optužbe privatnog tužitelja upućene protiv njega smatrajući da su optužbe privatnog tužitelja neutemeljene. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da se iz dopisa optuženika može zaključiti da je optuženi ogorčen i povrijeđen neutemeljenim optužbama privatnog tužitelja kao i izbjegavanje komunikacije od strane privatnog tužitelja, istraživanjem optuženikovog radnog opterećenja, a što je razvidno iz tona predmetnog pismena te sadržaja istog.

15. Nadalje, prvostupanjski sud ispravno zaključuje kako optuženik u dopisu upućenom dekanu Katoličko bogoslovnog fakulteta u Splitu navodeći utužene riječi nema namjeru uvrijediti privatnog tužitelja niti naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, već je njegovo postupanje prvenstveno motivirano u cilju obrane po optuženiku neargumentiranih i klevetničkih optužbi privatnog tužitelja gdje optuženi poziva da se prestane s međusobnim prozivanjima i prijavljivanjima te traženjima dokumentacije iz čega ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je optuženik upućenim podneskom želio odbaciti optužbe privatnog tužitelja, ali i razriješiti spor na miran način.

16. Osim toga, iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud je ispravno zaključio da niti jedan dokaz ne govori u prilog tvrdnji privatnog tužitelja da je optuženi svoj dopis učinio dostupnim većem broju osoba jer je optuženi svoj dopis, u biti očitovanje na traženje dekana, dostavio samo dekanu Katoličko bogoslovnog fakulteta u Splitu.

17. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud u svojoj odluci povrijedio ustavna prava privatnog tužitelja što žalitelj potkrepljuje s više ustavnih odluka, treba reći da prvostupanjski sud ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo privatnog tužitelja, a iz dostavljenih odluka Ustavnog suda proizlazi da je privatni tužitelj nezadovoljan odlukom i zaključcima prvostupanjskog suda, a ne da je u svom postupanju prvostupanjski sud povrijedio neko ustavno pravo privatnog tužitelja.

18. Nadalje, u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, prvostupanjski sud je odlučio da izdaci optuženika i nužni izdaci nagrade njegovog branitelja padaju na teret privatnog tužitelja, a kako je to i propisano člankom 149. st. 3. ZKP/08 obzirom da je optuženi oslobođen od optužbe.

19. Slijedom navedenog, žalba privatnog tužitelja nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 2. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić