REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: UsI-3494/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Nikoline Kruk, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Mučnjak, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja statusa poreznog obveznika – upisa u registar obveznika PDV-a, 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-19/23-01/68, UR.BROJ: 513-04-24-2 od 17. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-19/23-01/68, UR.BROJ: 513-04-24-2 od 17. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Maksimir, KLASA: UP/l-410- 19/23-02/44, URBROJ: 513-07-01-04/23-02 od 23. svibnja 2023.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2023. utvrđuje se da je tužitelj po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2019. godine te se s danom donošenja rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (točka I. izreke). Točkom II. nalaže se poreznom obvezniku da za razdoblje od 1. siječnja 2019. do dana donošenja tog rješenja utvrdi obvezu poreza na dodanu vrijednost te istu iskaže u prijavi poreza na dodanu vrijednost koju podnosi za prvo razdoblje oporezivanja od dana upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost. Točkom III. izreke utvrđuje se da porezni obveznik obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđuje za razdoblja oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost drugostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. U bitnom ističe da nije razvidno na osnovi koje dokumentacije je porezno tijelo utvrdilo da bi tužitelj u 2018. godini obavio isporuku dobara i usluga u iznosu od 40.613,18 eura s osnove ostvarivanja dohotka od zakupa nekretnine budući da je do dana sklapanja Aneksa ugovora o zakupu, odnosno do dana 1. listopada 2018. obavio isporuku dobara i usluga u iznosu od 162.000,00 kuna / 21.501,09 eura, odnosno da je u preostala tri mjeseca 2018. godine, dakle nakon sklapanja Aneksa porezni obavio isporuku dobara i usluga u iznosu od 72.000,00 kuna / 9.556,04 eura. Zbrojem iznosa, ali i uvidom u novčane transakcije samog tužitelja, evidentno je da u navedenom razdoblju obavio isporuku dobara i usluga u iznosu od sveukupno 31.057,14 eura/234.000,00 kune. Isto proizlazi i iz kontno kartice trgovačkog društva Elicom d.o.o. Smatra da iz dokaza koje dostavlja uz tužbu proizlazi da tuženik nije mogao utvrditi da bi obavio isporuku dobara i usluga u iznosu od 40.613,18 eura/ 306.000,00 kuna. Navodi da je prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijeđeno načelo „vladavine prava“ jer se radi o proizvoljnim, bez materijalnih dokaza i na zakonu neutemeljenim konstrukcijama kojima se ozbiljno narušava pravo tužitelja na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže poništiti rješenje tuženika te traži naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Tužitelj se u podnesku od 13. ožujka 2025. očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu te u bitnome ponavlja navode iz tužbe. Dodatno ističe da kada bi za tuženika bilo dvojbeno tumačenje odredbi Aneksa ugovora o zakupu, evidentno je da su se obje ugovorne strane izričito pridržavale ugovorenih odredbi te da je sukladno Aneksu zakupnik redovito izvršavao uplate zakupnina ovdje tužitelju, a iz čega je evidentno da je tužitelj u navedenom razdoblju obavio isporuku dobara i usluga u iznosu od sveukupno 31.057,14 eura / 234.000,00 kuma.

6. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 24. lipnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

7. Opunomoćenik tužitelja je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku utvrđivanja statusa obveznika PDV-a tužitelja od 1. siječnja 2019. i kojim se on po službenoj dužnosti i na temelju podataka iz službenih evidencija, po sili zakona, upisuje u registar obveznika PDV-a, primjenom članka 6. stavka 1. i 2., članka 77. stavka 1. i članka 90. stavka 1., 5. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, 73/13., 99/13., 148/13., 153/13.., 143/14, 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23.; dalje: ZoPDV) i članka 186. stavka 3. i 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19., 1/20., 138/20., 1/21., 73/21., 41/22., 133/22., 43/23., dalje: Pravilnik).

11. Nije sporno da je tužitelj ostvario prihode od zakupa nekretnine, odnosno da je kao zakupodavac, sa trgovačkim društvom ELICOM d.o.o., kao zakupnikom, sklopio Ugovor o zakupu kuće, garaže i dvorišta, ukupne površine 366 m2 od dana 1. siječnja 2016. kojim je ugovorena zakupnina u iznosu od 18.000,00 kuna mjesečno te da su ugovorne stranke 1. listopada 2018. sklopile Aneks govora o zakupu kuće, garaže i dvorišta, ukupne površine 366 m2 te da je ugovorena zakupnina u iznosu od 24.000,00 kuna mjesečno.

12. Sporno je da bi tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. obavio isporuke dobara ili usluga iznosu od 40.613,18 eura / 306.000,00 kuna s osnove ostvarivanja dohotka od zakupa nekretnine.

13. Člankom 6. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je porezni obveznik u smislu toga zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnost, dok je prema stavku 2. toga članka gospodarska djelatnost u smislu stavka 1. toga svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja, s time da se tom djelatnošću smatra i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda 14. Člankom 90. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je da se malim poreznim obveznikom u smislu toga Zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj godini nije bila veća od 39.816,84 eura / 300.000,00 kuna.

15. U skladu s člankom 90. ZoPDV-a vrijednost isporuka dobara i usluga, u smislu stavka 1. toga članka, bez PDV-a, obuhvaća: a) vrijednost isporuka dobara ili usluga koje su oporezive, b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49. toga zakona, b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49. toga zakona, c) vrijednost isporuka nekretnina i transakcija iz članka 40. stavka 1. točaka a) do g) toga zakona osim ako su te transakcije pomoćne (stavak 5.), s time da se isporuka materijalnih i nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima u obzir pri obračunavanju vrijednosti isporuka iz stavka 1. toga članka (stavak 6.).

16. U skladu s člankom 186. stavkom 1. Pravilnika, porezni obveznik iz članka 6. stavka 1. ZoPDV-a koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. zakona, upisuje se u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja tekuće godine, odnosno od 1. dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. ZoPDV-a. Prema stavku 3. toga članka o činjenici da je u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. ZoPDV-a u iznosu većem od 300.000,00 kuna i time postao obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a, porezni obveznik iz stavka 1. toga obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem Zahtjeva za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a najkasnije do 15. siječnja tekuće godine odnosno do 15-og dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. ZoPDV-a u iznosu većem od 300.000,00 kuna.

17. U upravnom postupku je izvršen uvid u podatke službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže, Ugovor o zakupu nekretnine od 1. siječnja 2016. i Aneks govora o zakupu nekretnine od 1. listopada 2018.

17.1. Člankom 3. Ugovora o zakupu nekretnine od 1. siječnja 2016. ugovorne stranke ugovorile su zakupninu u iznosu od 18.000,00 kuna mjesečno. Člankom 3. Aneksa govora o zakupu nekretnine od 1. listopada 2018. izmijenjen je članak 5. Ugovora o zakupu nekretnine na način da se zakupnik obvezuje u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. rujna 2018. plaćati zakupodavcu zakupninu u visini od 18.000,00 kuna mjesečno te se zakupnina iz Ugovora o zakupu mijenja i tim Aneksom utvrđuje u iznosu od 24.000,00 kuna mjesečno (stavci 1. i 2.). Stavkom 3. članka 3. Aneksa ugovora o zakupu nekretnine zakupnik se obvezuje da će u razdoblju od dvije godine i to od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2020. plaćati zakupodavcu zakupninu u visini od 48.000,00 kuna mjesečno.

17.2. Iz navedene dokumentacije u spisu proizlazi da su za 2018. godinu ugovorne strane ugovora o zakupu nekretnine izmijenile iznos zakupnine i dinamiku izvršenja obveze. Tako je od mjeseca siječnja do i uključujući mjesec rujan 2018. bila ugovorena zakupnina u iznosu od 18.000,00 kuna, dok je od listopada pa 2018. pa nadalje bila ugovorena zakupnina u iznosu od 24.000,00 kune. No, stavkom 3. člankom 3. Aneksa ugovora o zakupu ugovoreno je da će zakupnik od listopada do i uključujući mjesec prosinac 2018. plaćati zakupninu u iznosu od 48.000,00 kuna. Zbrojem tako ugovorenih iznosa zakupnine (9 x 18.000,00 + 3 x 48.000,00) dobije se ukupan iznos zakupnine za 2018. godinu u iznosu od 306.000,00 kuna.

17.3. Imajući u vidu citirane odredbe ZoPDV-a i Pravilnika, kao i utvrđeno činjenično stanje, pravilno su porezna tijela utvrdila da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine obavio isporuke dobara ili usluga iz članka 90. stavka 5. ZoPDV- a u iznosu od 40 613,18 eura / 306 000,00 kuna te je pravilno utvrđeno da je tužitelj po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2019. te da se s danom donošenja rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.

18. Odlučne činjenice utvrđene su na temelju dokumentaciju čiju valjanost tužitelj nije osporio već je istu dostavio uz tužbu te je navodima iz podneska od 13. ožujka 2025. potvrdio da su se obje ugovorne strane izričito pridržavale ugovorenih odredbi te da je sukladno Aneksu zakupnik redovito izvršavao uplate zakupnina ovdje tužitelju . Stoga se ne može prihvatiti stajalište tužitelja da se radi o proizvoljnim i na zakonu i dokazima neutemeljenim konstrukcijama koje imaju za posljedicu povredu ustavnih prava na štetu tužitelja.

19. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovoga suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je u potpunosti odgovoreno na sve žalbene razloge tužitelja.

20. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

21. Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS- a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška (točka II. izreke).

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelj po opunomoćeniku odvjetniku Tomislavu Mučnjaku, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, [adresa] Zagreb

3. U spis