Poslovni broj: Usž-1621/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boro Savić, odvjetnik u Zagrebu, Bele Čikoša 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1137/2024-9 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1137/2024-9 od 12. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-14/23-01/165, URBROJ: 513-04-23-2 od 8. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2023-12/02507, URBROJ: 513-07- 01-04/2023-03 od 7. rujna 2023. te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2023-12/02507, URBROJ: 513-07-01-04/2023-03 od 7. rujna 2023. kojim je tužiteljici utvrđen porez na dohodak od imovine na temelju zakupa poslovnog prostora u iznosu od 7.076,37 eura.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da nije proveden ispitni postupak, iako je zahtijevala da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje ove upravne stvari. Ističe da je predlagala provođenje dokaza očevidom i vještačenjem na okolnost uloženih sredstava sanacije i izvedenih radova, no da je sud takav dokazni prijedlog neosnovano odbio. Također ističe i prigovor zastare potraživanja. Naposljetku navodi da dohotka nije ni bilo s obzirom na troškove i izdatke. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici za davanje u zakup poslovnog prostora na adresi [adresa] utvrđena obveza poreza na dohodak od imovine za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 7.067,37 eura.
8. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“; broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20. – dalje: ZPD) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.
9. Odredbom članka 57. OPZ-a propisano je da se kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je tužiteljica kroz predmetno razdoblje ostvarivala zakupninu ocijenio da je ostvarila oporezivi dohodak.
11. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, porezna osnovica je pritom pravilno utvrđena, tako što je od iznosa zakupnine odbijen porezno priznati izdatak u visini od 30% od ostvarenog iznosa zakupnine. Nema osnove za uvažavanje izdataka preko zakonom propisanog iznosa, kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud pa se s obzirom na to prigovori tužiteljici izneseni u pogledu neizvođenja po njoj predloženih dokaza očevidom i vještačenjem na okolnost izdataka za uređenje predmetnog poslovnog prostora ne mogu ocijeniti osnovanim.
12. U odnosu na prigovor zastare potraživanja ovaj Sud nalazi da je zastara prava na utvrđenje porezne obveze za najraniju, 2017. godinu počela teći 1. siječnja 2018. pa do donošenja drugostupanjskog rješenja 8. prosinca 2023. nije protekao šestogodišnji rok zastare u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. – dalje: OPZ).
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da nije uspjela niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, a sve na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS -a.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
