Poslovni broj: Usž-140/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zanzibar d.o.o., Baška Voda, Put Kapelice 12, OIB: 56234977132, zastupano po opunomoćeniku Armandu Moroviću, odvjetniku u Makarskoj, Stjepana Radića 7A, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, radi poreza na korištenje javne površine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l - 1112/2025-6 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1112/2025-6 od 26. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II - 410-07/24-0001/0011, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 8. travnja 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-410-23/17-01/22, URBROJ: 2181-6-04- 01-24-9 od 10. lipnja 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke te presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, ponavlja da za donošenje upravnih rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Makarske KLASA: UP/I-410-23/17-01/22, URBROJ: 2147/05- 03/2-17-1 od 7. srpnja 2017. (dalje - rješenje od 7. srpnja 2017.) i KLASA: UP/I-410-23/18-01/138, URBROJ: 2147/01-03/2-18-1 od 9. kolovoza 2018. (dalje - rješenje od 9. kolovoza 2018.), u odnosu na koja rješenja je podnio prijedlog za oglašavanje ništavim, nije bilo osnove te da postoje brojne nepravilnosti koje predstavljaju razlog za ništavost prema odredbi članka 271. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, 33/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), za koju smatra da je primjenjiva u predmetnoj upravnoj stvari. Navodi da je bio prisiljen postupiti po rješenjima kako bi izbjegao uklanjanje stolova, stolica i ostale opreme. Nadalje tužitelj daje osvrt i na stajalište prvostupanjskog upravnog tijela izneseno u osporenoj presudi, prema kojem je naplata poreza po rješenjima od 7. srpnja 2017. i 9. kolovoza 2018. bila opravdana jer je naplata poreza sama po sebi opravdana i u javnom interesu prema kojem su javnopravna tijela dužna za korištenje javne površine naplaćivati porez, te da je naplata bila zakonita budući da su navedena rješenja postala pravomoćna i ovršna. Smatra da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da nitko ne može biti ovlašten naplaćivati nešto što mu ne pripada. Ustraje u prijedlogu da se predmetna rješenja oglase ništavim temeljem članka 128. stavak 1. točka 6. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Poziva se na pravomoćnu presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-1139/2022 od 25. srpnja 2022. kojom su poništena kasnija rješenja za potpuno istu nekretninu uz obrazloženje da Grad Makarska nije ovlašten naplaćivati korištenje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, a nakon koje je Grad Makarska prestao donositi nova rješenja o porezu na korištenje javne površine za predmetnu nekretninu. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da poništi prvostupanjsku presudu i meritorno riješi predmetnu upravnu stvar.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
6. Prvostupanjski sud održao je raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga, pregledani su spis upravnog tijela i sudski spis.
7. Iz podataka spisa razvidno je da je osporenim rješenjem Splitsko -dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II-410-07/24-0001/0011, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 8. travnja 2025. (dalje – drugostupanjsko rješenje) odbijena žalba tužitelja podnijeta protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I- 410-23/17-01/22, 138, URBROJ: 2181-6-04-01-24-9 od 10. lipnja 2024. (dalje – prvostupanjsko rješenje) kojim je odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja od 7. srpnja 2017. i rješenja od 9. kolovoza 2018. iz razloga navedenih u obrazloženju istih rješenja.
8. Iz spisa predmeta i obrazloženja pobijane presude razvidno je da je tužitelj prijedlog utemeljio na članku 128. stavku 1. točki 4. i 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), smatrajući da osporena rješenja sadržavaju nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja te da se izvršenjem tih rješenja čini kazneno djelo, konkretno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenje od 7. srpnja 2017. postalo izvršno 1. rujna 2017., a pravomoćno 17. kolovoza 2017. jer protiv tog rješenja tužitelj nije uložio žalbu. Protiv rješenja od 9. kolovoza 2018. tužitelj je uložio žalbu koja je odbačena kao nepravovremena.
10. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud naveo da je rješenjima od 7. srpnja 2017. i 9. kolovoza 2018. utvrđena obveza plaćanja poreza na korištenje javne površine prema stanju stvari u vrijeme donošenja tih rješenja te da su ista stekla svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti, a činjenica da je tužitelj naknadno došao u posjed presude koja potvrđuje da se predmetna nekretnina ne bi mogla cijeniti kao javna površina te da tužitelj ne bi time bio u obvezi plaćati porez, ne daje osnovu da se u konkretnom slučaju navedena rješenja oglašavaju ništavim temeljem odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a. Također je osnovano prvostupanjski sud obrazložio da su predmetna rješenja izvršena te da naplata poreza od tužitelja nije predstavljala kazneno djelo, stoga da nema osnove da se osporena rješenja oglašavaju ništavim niti prema odredbi članka 128. stavak 1. točka 4. ZUP-a.
11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim jer u predmetnom slučaju ne postoje propisani razlozi za oglašavanje rješenja ništavim. Ovaj sud dodaje da je tužitelj bio u mogućnosti protiv rješenja od 7. srpnja 2017. i 9. kolovoza 2018. podnositi pravne lijekove, odnosno pokrenuti postupak u kojem bi se ocijenila njihova zakonitost, ali je to propustio učiniti, odnosno nije to učinio pravovremeno.
12. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, jer u bitnom iznosi iste razloge koje je već naveo u tužbi, a o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao.
13. Stoga je, ocijenivši žalbene razloge neosnovanima, ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
