Poslovni broj: Usž-4145/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Marine Kosović Marković, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Duje Koceić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 120/2024-9 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-120/2024-9 od 22. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/578 URBROJ: 531-03-4-23-2 od 30. studenoga 2023. i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/12-04/1658, URBROJ: 2181/01-03-02/14-22-5 od 7. studenog 2022. te je točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene stambenu i pomoćnu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da prema stavu prvostupanjskog suda nije donesen prostorni plan područja posebnih obilježja za predmetnu lokaciju, a prostornim planovima koji su važili u vrijeme stupanja na snagu zakona, odnosno u vrijeme podnošenja zahtjeva i donošenja prvostupanjskog rješenja nije na predmetnoj lokaciji određena tradicijska naseobina. Međutim, u vrijeme pokretanja predmetnog postupka ozakonjenja tradicijska naseobina nije trebala biti određena prostornim planom. Naime, tek je zakonskim izmjenama iz 2017. godine propisano da tradicijske naseobine trebaju biti određene prostornim planom. Smatra da pojam tradicijske naseobine predstavlja područje koje je dulje vremena naseljeno, te da je u prvostupanjskom upravnom postupku očevidom trebalo utvrditi je li i predmetno područje tradicijska naseobina. Ističe da nije proveden test razmjernosti u predmetnoj upravnoj stvari i nije ispitana razumnost i nužnost zadiranja u pravo tužitelja i njegove obitelji na dom. Napominje da je dio građevine zakonito izgrađen, a da je za nezakonito izvedene radove platio novčanu kaznu i da je vođen prekršajni postupak u tom pogledu. Također, već je isticao da još uvijek nije upisan poseban pravni režim za park šumu Marjan pa nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Također naglašava da su odbijeni dokazni prijedlozi koji su ključni za rješavanje upravne stvari. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu tako da se prihvati tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem se u konkretnom slučaju nisu ostvarile zakonom propisane pretpostavke temeljem kojih bi se moglo udovoljiti zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za stambenu i pomoćnu zgradu izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog postojanja zapreke propisane odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.-dalje: Zakon).
7. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da se ne može ozakoniti nezakonito izgrađena zgrada ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao: površina izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.
8. U provedenom postupku i sporu neprijeporno je utvrđeno da se zgrade, za koje je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nalaze u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Split ("Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13., 41/14. i 55/14. -dalje: GUP) izvan građevinskog područja u zoni javnih zelenih površina i to PŠ- Park-šuma Marjan, za koju vrijede odredbe članka 15. GUP-a. Navedenom odredbom mjerodavnog dokumenta prostornog uređenja određeno je da je Park-šuma Marjan (PŠ), šuma posebne namjene čije su funkcionalno oblikovane karakteristike određene prirodnim obilježjima. Park-šuma se oblikuje kao parkovna površina, a gospodarenjem se zadržava njihova izvanredna struktura šume, uz mogućnost opremanja samo onim sadržajima koji će od opće korisnih funkcija šume imati naglašenu rekreativnu funkciju. Površina park-šume koja će se uređivati i razinu opremanja određuje tijelo nadležno za upravljanje park-šumom i za zaštitu posebno vrijednih i zaštićenih dijelova prirode na području grada. Moguće intervencije na prostoru gradske Park-šume Marjan određene su Programom gospodarenja Park-šumom Marjan, propisanim prostornim planom područja posebnih obilježja, provedbenim dokumentima prostornog uređenja i urbanim pravilima iz te odluke. Na rubnim dijelovima u Park-šumu su uključene šumske i zelene površine koje nisu u funkcionalnom režimu zaštite, ali s Park-šumom čine funkcionalnu cjelinu.
9. U odnosu na žalbeni prigovor kojim tužitelj osporava da se predmetni objekti nalaze u obuhvatu Park šume Marjan, treba reći da u ovom upravnom sporu sud nije ovlašten ispitivati navode tužitelja u pogledu toga da li je predmetno područje pogrešno uvršteno u područje Park-šume Marjan, budući da zakonitost prostorno planskih uvjeta, njihove izmjene i granice nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, jer jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti. Zakonitost takvog općeg akta može se ispitivati samo pred ovim Sudom sukladno odredbi članka 12. stavka 3. točke 2. ZUS-a. Također, postupak pokrenut radi usklađivanja Park-šume Marjan s važećim propisima nije prethodno pitanje koje bi ovdje utjecalo na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude, a što je valjanim razlozima obrazložio i prvostupanjski sud.
10. Kako je u provedenom postupku utvrđeno da se zgrade za koje je tužitelj podnio zahtjev nalaze na području Park-šume Marjan, pri čemu nije osnovano upućivanje tužitelja na tradicijske naseobine, jer se u konkretnom slučaju o tome niti ne radi, to je pravilno i na zakonu osnovano njegov zahtjev odbijen.
11. Zaključno, valja istaknuti da je temeljem odredbe članka 49. stavka 3. ZUS-a sud ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud učinio te činjenice odlučne za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu, a nakon čega je pravilno zaključio da u konkretnom predmetu nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja. Stoga su osnovano odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja jer imajući u vidu materijalne dokaze koji prileže spisu upravnog predmeta, provođenje navedenih dokaznih radnji ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.
12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
