REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-635/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Kristine Senjak Krunić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VITA – DK d.o.o., Brod Moravice, Goršeti 3B, OIB: 78299899764, koje zastupa opunomoćenik Davor Ukalović, odvjetnik u Zadru, Zore Dalmatinske 2, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, u Zagrebu, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Iris Missoni de Both, odvjetnica u Zagrebu, Vinogradska 4, radi produljenja važenja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1416/2024-11 od 28. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka I. – III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1416/2024-11 od 28. studenoga 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine , KLASA: UP/II-361-03/24-02/294, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 2. srpnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-361-03-23- 01/000123, URBROJ: 2170-03-03/2-24-0003 od 23. travnja 2024. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje) produžuje se, po zahtjevu tužitelja, važenje Građevinske dozvole, KLASA: UP/I-361-03/19-06/5, URBROJ: 2170/1-03-03/4-20-18 od 22. siječnja 2020, za još tri godine.

1.1. Rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/24-02/294, URBROJ: 531-03-4- 24-2 od 2. srpnja 2024. i po žalbi zainteresirane osobe, poništeno je Prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje tuženika kako nema mogućnosti produljenja važenja građevinske dozvole ukoliko je na snagu stupila nova prostorno planska dokumentacija kojom se mijenjaju uvjeti za provedbu zahvata u prostoru određeni prostornim planom, iz kojeg razloga je takvu okolnost potrebno u ponovljenom postupku jasno utvrditi.

1.2. Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci poništeno je osporeno rješenje i odbačena žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja , uz obrazloženje tog suda kako žaliteljica, a koja je neposredan susjed na nekretnini za koju se produljenje dozvole traži, nema pravni interes u tom postupanju. Istom odlukom naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove tog dijela upravnog spora te odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora .

2. Tuženik u svojoj žalbi pobija navedenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući svoj stav posebno ukazuje kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj: Usž-2948/2024-2 od 4. rujna 2024., u stvari obnove postupka produljenja važenja lokacijske dozvole, a za koji predmet smatra da je u cijelosti primjenjiv i kod ocjenjivanja statusa stranke u stvari produženja važenja građevinske dozvole, zauzeo sasvim suprotan stav. Navodi kako je u toj odluci jasno naznačeno da su u postupku produljenja važenja lokacijske dozvole, stranke, osim podnositelja zahtjeva i investitora koji taj postupak pokreću i vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, a koji u tom postupku sudjeluju radi zaštite svojih prava i interesa kod utvrđivanja uvjeta za produžetak važenja lokacijske dozvole. Dodaje kako ovaj stav Visoki upravni sud Republike Hrvatske obrazlaže okolnošću da se u postupku važenja lokacijske dozvole ne utvrđuju samo činjenice vezane za rok njezinog važenja, već se u skladu s člankom 150. stavkom 2. Zakona o prostornom uređenju utvrđuju i jesu li se promijenili uvjeti propisani prostornim planom u skladu s kojim je lokacijska dozvola izdana. Iz ovog zaključuje, a imajući na umu kako je pobijana presuda u suprotnosti s citiranim shvaćanjem višega suda, kako je odluka prvostupanjskog upravnog suda nezakonita. Predlaže ovom sudu da u cijelosti poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1416/2024-13 od 22. prosinca 2025., odgovor na žalbu do dana ove odluke nisu dostavile.

4. Žalba je osnovana.

5. Člankom 115. stavkom 1. Zakona propisano je da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

5.1. Člankom 123. stavkom 4. Zakona određeno je da se važenje građevinske dozvole produžuje na zahtjev investitora jednom za tri godine ako se nisu promijenili uvjeti za provedbu zahvata u prostoru određeni prostornim planom, odnosno lokacijskom dozvolom u skladu s kojima je građevinska dozvola izdana.

6. Uvodno, Sud u ocjeni kruga osoba koje se u konkretnom postupanju smatraju strankama postupka građevinske dozvole (dakle neovisno radi li se o postupku izdavanja ili produljenja) i koje su navedene člankom 115. stavkom 1. Zakona, ne nalazi distinkciju između stranaka postupka izdavanja i produljenja građevinske dozvole. Iz ovog razloga i već običnim formalnim tumačenjem zakona, moglo se zaključiti kako su i kod produljenja važenja građevinske dozvole stranke tog postupka sve one osobnosti navedene u toj citiranoj zakonskoj odredbi.

7. Ipak i izvan strogo formalnog zaključivanja Sud nalazi kako se ovakav zaključak može utemeljiti i na ciljnom tumačenju zakona.

8. S tim u vezi polazno Sud nalazi kako je prvostupanjski upravni sud svoj stav da „vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola“ nije stranka postupka produljenja građevinske dozvole, temelji na okolnosti da nije „ispunjen drugi kumulativni uvjet a to je da se predloženom izmjenom/dopunom građevinske dozvole mijenja vanjska veličina građevine, veličina i oblik građevne čestice ili smještaj građevine na građevnoj čestici, s jedne strane, te zakonskog uređenja koji se tiče izmjene građevinske dozvole u pogledu osobe investitora (čl. 127. ZG-a) i s njim povezane upravno-sudske prakse u brojnim presudama upravnih sudova ...“.

9. Razmatrajući odlučni dio obrazloženja pobijane presude Sud nalazi kako je postupak produljenja već izdane građevinske dozvole, utemeljen na naprijed citiranom članku 123. stavku 4. Zakona, različit od postupka promjene investitora iz članka 127. Zakona. Naime promjenom investitora mijenja se isključivo subjekt koji će po važećoj dozvoli postupati te je logično da prava osobe koja je sudjelovala u postupku izdavanja građevinske dozvole samom izmjenom subjekta odnosa i nisu narušena. Stoga je svaka analogija konkretnog postupanja s opisanim potpuno pogrešna.

10. Stoga i koncentrirajući se isključivo na poziciju zainteresirane osobe, a čiji pravni interes je, u postupku izdavanja građevinske dozvole, utemeljen na članku 115. stavku 1. Zakona, Sud nalazi kako je u postupku produljenja važenja građevinske dozvole potrebno ispitati upravo dodatnu okolnost - je li tijekom važenja ranije građevinske dozvole došlo do promjene „uvjeta za provedbu zahvata u prostoru određenih prostornim planom, odnosno lokacijskom dozvolom u skladu s kojima je građevinska dozvola izdana.“ Ovo utvrđenje koje je potrebno provesti i zbog kojeg je uostalom i poništeno Prvostupanjsko rješenje, „vlasnika i nositelja drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola“, u postupku produljenja izdavanja građevinske dozvole, stavlja u istu poziciju kao i kod njenog izdavanja. Stoga bi potpuno izvan svakog cilja zakona bilo zainteresiranoj osobi u postupku produljenja građevinske dozvole, a čije izdavanje ovisi o nekim novim uvjetima, bilo onemogućiti sudjelovanje u postupku produljenja njenog važenja.

11. Iako Zakon ne sadrži izričitu odredbu koja bi detaljno regulirala status stranke u postupku produljenja građevinske dozvole, opće načelo upravnog prava nalaže da se strankom u upravnom postupku smatra svaka osoba čiji se pravni interes može neposredno ili posredno ugroziti donošenjem upravnog akta. Produljenje važenja građevinske dozvole i iako se ne radi o izdavanju nove dozvole, može imati značajan utjecaj na prava i interese vlasnika susjednih nekretnina, posebno ukoliko su se uvjeti njenog izdavanja tijekom tri godine izmijenili. Naime, promjene u uvjetima građenja mogu dovesti do potreba za izmjenom projekta, a što izravno može utjecati na kvalitetu života, vrijednost nekretnina ili druga prava susjeda.

12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojoj praksi, primjerice u presudi poslovni broj: Usž-2948/2024-2, jasno zauzeo stav da su vlasnici susjednih nekretnina stranke u postupcima produljenja važenja lokacijske dozvole. Analogno tome, isto načelo mora se primijeniti i na postupke produljenja važenja građevinske dozvole te se stoga svojstvo stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, ne može izgubiti u postupku produljenja važenja te dozvole, ukoliko su interesi susjeda i dalje relevantni i potencijalno ugroženi.

13. Iz ovog proizlazi da uskraćivanje statusa stranke zainteresiranoj osobi u ovom predmetu, a koja je vlasnica susjedne nekretnine, predstavlja povredu prava na sudjelovanje u postupku, pravo na žalbu i pravo na pristup sudu, a koja prava su temeljna prava koja proizlaze iz načela pravičnog suđenja, kako je to naglašeno u praksi ESLJP-a (J v. [adresa]). Konačno sud navodi da ako se osobi uskrati mogućnost sudjelovanja u postupku koji izravno utječe na njezina prava, takva okolnost u pravilu dovodi do povrede članka 6. stavka 1. Europske konvencije za ljudska prava. Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u točki I izreke ove odluke.

14. U odnosu na sam tužbeni zahtjev Sud ističe kako je osporeno rješenje upravo utemeljeno na istim razlozima zbog kojeg ovaj sud nalazi kako zainteresirana osoba treba imati status stranke postupka, odnosno iz razloga da se utvrdi je li II izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja Grada Delnica došlo do promjena uvjeta za provedbu zahvata u prostoru određenih prostornim planom, a zbog kojih investitor ne bi mogao dobiti građevinsku dozvolu koju je ranije ishodio. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na ročištu održanom 6. studenoga 2025., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. ZUS-a. Budući je sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

16. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2 . ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner