Poslovni broj: Usž-703/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EKU iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Župan, Babić & Antunović" d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A i Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1070/2024-8 od 7. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1070/2024-8 od 7. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda u točki I. odbačena je tužba tužitelja, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava rješenje prvostupanjskog upravnog suda u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ističe da mu je sud propustio dostaviti na očitovanje sva pismena dostavljena od strane tuženika i ostaviti mu primjereni rok za očitovanje na isto čime smatra da mu je narušeno ustavno i konvencijsko pravo sudjelovanja u postupku, ravnoteže, pravičnosti te ravnopravnosti. Posebno naglašava da mu nikad nije dostavljen spis upravnog postupka, dok istovremeno sud odluku donosi upravo temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženika. Osim toga, prigovara da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka iz odredbe članka 98. Zakona o upravnim sporovima, odnosno da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje odluke bez održavanja rasprave. Ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva jer da je potvrdio postojanje upravnog postupka o kojem nije odlučeno (na bilo koji način) u roku propisanom zakonom pa da je osporeno rješenje nezakonito i radi navedene okolnosti koju sud nije uzeo u obzir. Smatra da predmet ovog spora pokrenutog zbog šutnje uprave nije ocjenjivanje urednosti ili osnovanosti zahtjeva stranke, već pravodobno postupanje upravnih tijela koja mogu nepravodobno postupati čak i kada zahtjevi stranaka nisu uredni. Osim toga, smatra da sud pogrešno ocjenjuje da je njegov zahtjev kao stranke upravnog postupka neuredan budući da isti sadrži sve dijelove propisane odredbom članka 71. i 108. Zakona o općem upravnom postupku. U nastavku obrazlaže da je pogrešno stajalište suda i tuženika prema kojem se upis osoba rođenih prije 8. listopada 1991. ima provoditi prema odredbama materijalnog prava koje je bilo na snazi u trenutku njihovog rođenja i to u postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova, a temeljem zahtjeva za utvrđenje hrvatskog državljanstva. U tom smislu upućuje na dijelove odluka Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-1067/2024 od 23. prosinca 2024. i Us I-2989/2024 od 17. veljače 2025. te zaključuje da se radi o kontradiktornim stajalištima u odnosu na predmetni slučaj. Nadalje ističe da je predmetni upravni postupak inicirao putem punomoćnika, a da prema odredbi članka 36. stavak 3. ZUP-a radnje koje u postupku poduzme opunomoćenik, u granicama dane punomoći, imaju pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka. S tim u vezi upućuje i na odredbu članka 85. ZUP-a koja propisuje pravila o osobnoj dostavi te zaključuje da je putem punomoćnika izvršio osobnu dostavu, odnosno predao zahtjev tuženiku putem preporučene poštanske pošiljke, a što potvrđuje i činjenica da tuženik ima otvoren upravni spis određene klase. U nastavku upućuje na sadržaj svih ranijih podnesaka koje je dostavio u predmetnoj upravnoj stvari, a u kojima su u bitnom istaknuti navodi koji su ujedno navodi predmetne žalbe. Zaključno obrazlaže da stajalište upravnih sudova kao i ovog Suda glede tumačenja odredbe članka 24. ZHD-a u predmetima koji se odnose na zahtjeve za stjecanje i/ili utvrđivanje hrvatskog državljanstva predstavlja grubu povredu ustavnih i konvencijskih prava podnositelja zahtjeva. Osim toga, smatra da je neustavan stavak 3. članka 24. ZHD-a. Predlaže poništiti osporeno rješenje upravnog suda te predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 21.562,50 EUR.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja kao i činjenica koje proizlaze iz spisa predmeta. Obrazlaže da tužitelj inicijalnim podneskom uopće nije podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, već podnesak koji je nazvao „zahtjev za prethodno utvrđivanje pretpostavki iz odredbe članka 8. stavak 1. točka 5. ZHD-a“, a što da nije upravna stvar, već se navedene pretpostavke propituju kao dio postupka po zahtjevima stranaka za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ili naturalizacijom. Osim toga, ističe da se zahtjevi podnose isključivo osobno sukladno odredbi članka 24. stavak 3., 4. i 5. ZHD-a koji predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZUP-a. U nastavku obrazlaže da se postojanje pretpostavki iz članka 8. ZHD- a provjerava i u postupku po zahtjevima stranaka za upis u evidenciju hrvatskih državljana temeljem podrijetla sukladno odredbi članka 5. stavak 2. ZHD-a. Zaključuje da tužitelj nije podnio niti zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem kao niti zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Nadalje navodi da je podnesak tužitelja evidentiran kao neupravni predmet kod tuženika, a da je tužitelj mogao svakodobno tražiti uvid u spis predmeta, a što da nije nikad učinio, već je odmah pokrenuo upravni spor radi šutnje uprave. Ističe da se tuženik vodeći se načelom pomoći neukoj stranci, obratio putem Veleposlanstva RH u Kanadi izravno tužitelju i objasnio mu na koji način i pod kojim pretpostavkama može podnijeti uredan zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo te da je dana 11. prosinca 2025. zaprimljen osobno podnesen, uredan zahtjev tužitelja za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem sukladno odredbi članka 11. ZHD-a o kojem je u konačnici i odlučeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/25-01/12886, URBROJ: 511-01-202-26-3 od 4. veljače 2026. koje je poslano tužitelju u [adresa]. Zaključno ponavlja da predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporeno sudsko rješenje pravilno i zakonito kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primijenjenog materijalnog prava te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

6. Pri tome je, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud u svojem obrazloženju dao pravilne i dostatne razloge zašto je odlučio kao u izreci navedenog rješenja, dok je obrazloženje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a. Osim toga, tužitelj neosnovano upućuje na povredu odredbe članka 98. ZUS-a budući da je u konkretnom slučaju tužba odbačena rješenjem radi procesnog nedostatka, odnosno nedostatka pretpostavki za vođenje upravnog spora pa se niti nije rješavalo o meritumu o kojem bi se odlučivalo presudom koja se može donijeti bez održavanja rasprave ukoliko su ispunjene pretpostavke propisane odredbom na koju upućuje žalitelj.

7. U odnosu na navode tužitelja da mu nije na očitovanje dostavljena sva dokumentacija dostavljena od strane tuženika, ovaj Sud ističe kako je opunomoćenik tužitelja nesporno dana 4. travnja 2024. zaprimio odgovor na tužbu tuženika te se podneskom od 15. travnja 2024. očitovao na isti. Osim toga, nesporno mu je dana 22. svibnja 2024. dostavljen dodatni podnesak tuženika na koji se očitovao zasebnim podneskom od 12. lipnja 2024. S tim u vezi, upućuje se na odredbu članka 113. ZUS- a prema kojoj stranka ima pravo razgledati cjelokupni spis predmeta. U konkretnom slučaju, osim paušalnog isticanja da je tužitelj zatražio uvid u spis tuženika, iz podataka sudskog spisa ne proizlazi da je isti ikad fizički izvršio uvid u predmetni spis iako je sukladno citiranoj odredbi isto mogao učiniti, te je imao dovoljno vremena za izvršiti uvid od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja sudske odluke.

8. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja budući da je prvostupanjski sud ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u konkretnom slučaju. Pri tome se prvostupanjski sud u svojem obrazloženju pozvao na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj putem opunomoćenika odvjetnika dana 2. prosinca 2022. podnio tuženiku „zahtjev za prethodno utvrđivanje pretpostavki“ iz članka 8. stavak 1. točka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21, dalje: ZHD), a u vezi s člankom 5. stavkom 2. ZHD-a, a sve radi upisa u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu. Predmetni zahtjev utemeljio je na tvrdnji da je tužitelj hrvatski državljanin kao osoba čija je majka u trenutku njegova rođenja dana **.**.1970. bila hrvatska državljanka.

10. Odredbom članka 24. stavak 3. ZHD-a propisano je da se zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka, dok iz stavka 4. proizlazi da iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako se radi o osobi s invaliditetom, zahtjev iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika. Stavkom 5. je propisano da se zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva može podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

11. Unatoč činjenici što zahtjev tužitelja u formalnom smislu ne predstavlja samostalni zahtjev o kojem bi se donosilo rješenje u upravnom postupku, no sadržajno ukoliko se isti ocjenjuje kao zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva u okviru kojeg postupka se onda propituju i pretpostavke propisane odredbom članka 8. stavak 1. točka 5. ZHD-a, to je pravilno utvrđeno da predmetni zahtjev nije uredan budući da nije predan osobno, već putem opunomoćenika odvjetnika što je u suprotnosti s citiranom odredbom članka 24. stavak 3. u vezi sa stavkom 4. iste odredbe ZHD-a koja u konkretnom slučaju predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) na čiju primjenu neosnovano upućuje tužitelj svojim žalbenim navodima. Osim toga, predmetni zahtjev nije predan u skladu s citiranim stavkom 5. članka 24. ZHD-a budući da tužitelj nesporno živi u [adresa].

12. Kako i prema ocjeni ovog Suda, tužitelj iz naprijed navedenog razloga nije predao uredan zahtjev, to niti nije počeo teći rok za donošenje odluke o podnesenom zahtjevu, odnosno u smislu odredbe članka 40. stavak 2. ZUP-a, upravni postupak se ne može smatrati pokrenutim pa niti nije nastala šutnja uprave, kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u osporenom rješenju.

13. Budući da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka sukladno odredbi članka 40. stavak 2. ZUS- a, a kako u konkretnom slučaju propisani rok za odlučivanje o predmetnom podnesenom zahtjevu niti nije počeo teći, to je tužba tužitelja pravilno odbačena pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a jer je ista prijevremena.

14. Međutim, ovaj Sud naglašava da je tuženik u konkretnom slučaju, vodeći se načelom pomoći neukoj stranci, a uzimajući u obzir postupanje istog opunomoćenika tužitelja u drugim činjenično i pravno istovjetnim postupcima, obavijestio Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Ottawi o zahtjevu tužitelja i pozvao isto da obavijesti tužitelja o načinu i postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Time je tuženik postupio sukladno odredbi članka 7. ZUP-a te osigurao da neznanje, odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne bude na štetu prava koja stranci po zakonu pripadaju.

15. U odnosu na ostale žalbene navode koje je tužitelj isticao i ranije tijekom postupka, a odnose se na tumačenje odredbe članka 4. i 5. ZHD-a, ovaj Sud ističe da isti nisu osnovani niti od utjecaja iz razloga koje je već obrazložio prvostupanjski sud u točkama 9. i 10. obrazloženja osporenog rješenja te se radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na obrazloženje osporenog rješenja.

16. Kako tužitelj ni ostalim navodima kojima iznosi svoje tumačenje pravnih propisa kao i dijelova obrazloženja odluka donesenih u istovjetnim predmetima, nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog rješenja, pri čemu ovaj Sud ne nalazi ustavne i konvencijske povrede prava tužitelja, to nema osnove za usvajanje izjavljene žalbe.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

18. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a te odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze