Poslovni broj: Usž-841/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ML, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Zorana Rubeša, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 64a, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi isplate radničkih tražbina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-686/2025-12 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-686/2025-12 od 9. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-423-01/25-01/13, URBOJ: 524-04-01-02/3-25-2 od 20. ožujka 2025. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za osiguranje radničkih tražbina, KLASA: UP/I-034-01/24-01/1159, URBROJ: 0479-2/6-25/0006 od 3. siječnja 2025. kojim je utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu tražbina po osnovi neisplaćene plaće i neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor, dok je u dijelu koji se odnosi na neisplaćene naknade plaće za bolovanje i otpremninu zahtjev tužitelja odbijen.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je sud primijenio pretjerano formalističko tumačenje Zakona o osiguranju radničkih tražbina i da se tužitelj zbog toga našao u normativnoj zamci u kojoj mu je pravo priznato u teoriji, ali mu je uskraćena stvarna mogućnost ostvarivanja tog prava. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.
Proizlazi da predlaže odbiti žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca i to za neisplaćene plaće, neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor, neisplaćene naknade za bolovanje i otpremninu. Utvrđeno je da tužitelj ima pravo na isplatu tražbina po osnovi neisplaćene plaće i neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja usvojen, dok je u dijelu koji se odnosi na neisplaćene naknade plaće za bolovanje i otpremninu zahtjev tužitelja odbijen, s obrazloženjem da tužitelj na temelju podataka koje je dostavio stečajni upravitelj nije ostvario pravo na neisplaćene naknade plaće za bolovanje i otpremninu.
8. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o osiguranju radničkih tražbina („Narodne novine“, broj: 70/17. i 18/23. - dalje: ZORT) propisano je da prema ovom Zakonu, radnici u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem ostvaruju pravo na isplatu:
1) neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, u visini do iznosa minimalne plaće za svaki mjesec zaštićenog razdoblja
2) neisplaćene naknade plaće za bolovanje u zaštićenom razdoblju koju je prema propisima o zdravstvenom osiguranju bio dužan isplatiti poslodavac iz svojih sredstava, u visini do iznosa minimalne plaće za svaki mjesec proveden na bolovanju 3) neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor na koji je radnik stekao pravo do otvaranja stečajnog postupka pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini do iznosa minimalne plaće, kao ekvivalenta mjesečnoj plaći iz točke 1. ovoga stavka 4) otpremnine pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini polovice otpremnine utvrđene u stečajnom postupku, a najviše do polovice najvišeg iznosa zakonom propisane otpremnine i
5) pravomoćno dosuđene naknade štete zbog pretrpljene ozljede na radu ili profesionalne bolesti, u visini do jedne trećine pravomoćno dosuđene naknade štete.
9. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku i navedene odredbe ZORT-a prema ocjeni ovoga Suda tužitelju je pravilno utvrđeno pravo na isplatu tražbina po osnovi neisplaćene plaće i neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor i s obzirom na to pravilno je njegov zahtjev u tom dijelu usvojen, dok je u dijelu koji se odnosi na neisplaćene naknade plaće za bolovanje i otpremninu zahtjev tužitelja pravilno odbijen jer na temelju podataka koje je dostavio stečajni upravitelj tužitelj nije ostvario pravo na neisplaćene naknade plaće za bolovanje i otpremninu, a Agencija za osiguranje radničkih tražbina preuzima procesna prava stečajnog vjerovnika za isplaćene tražbine, a ne pravo na utvrđivanje tražbina koje nije priznao stečajni upravitelj, kao stvarno nadležno tijelo.
10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
