Poslovni broj: Usž-1006/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Katarina Šmit, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 15, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi otpisa dospjelog duga , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1987/2025- 9 od 12. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1987/2025-9 od 12. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/25-01/50, URBROJ: 513-04- 25-2 od 1. rujna 2025. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I -410- 01/25-01/10, URBROJ: 513-07-21-06-25-4 od 2. travnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za otpis dospjelog duga, zajedno sa kamatama obračunatim zbog nepravodobnog plaćanja obveza.
3. Protiv uvodno naznačene prvostupanjske presude, tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi razlozima navedenim u obrazloženju, a razlozi na koje se prvostupanjski sud poziva da su nejasni i u suprotnosti s odlučnim činjenicama i sadržajem isprava u spisu. Smatra i da je sud povrijedio osnovna načela spora jer nije potpuno i istinito utvrdio relevantne činjenice temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza te da tužiteljici nije dao mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima. Navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama. Posebno ističe da je sud nekritički prihvatio stav tuženika, a nije cijenio, prema mišljenju tužiteljice, ključnu činjenicu da je nekretnina na kojoj je određena ovrha jedina nekretnina u vlasništvu tužiteljice podobna za stanovanje, u kojoj žive tužiteljica, njezin sin i snaha, da ona predstavlja njihov dom te da mogućnost gubitka iste dovodi u pitanje osnovne životne potrebe tužiteljice i članova kućanstva i stavlja ih u položaj posebno ugroženih osoba s teškim materijalnim prilikama u smislu članka 148. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24. – dalje: OPZ). Stoga smatra pogrešnim i nezakonitim zaključak suda i tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za otpis dospjelog poreznog duga te da naplata duga ne bi dovela u pitanje osnovne životne potrebe tužiteljice. Prigovara i da sud nije saslušao tužiteljicu ni predložene svjedoke koji su mogli iskazivati o činjenici da je predmetna nekretnina jedina nekretnina tužiteljice i od presudne važnosti za njezinu egzistenciju. Zaključno, ističe da je pravo na dom ustavna kategorija zajamčena člankom 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14. – dalje: Ustav) te da Sud nije primijenio relevantne odredbe koje štite dom. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu u cijelosti i poništi osporavana rješenja, kao i da tužiteljici nadoknadi troškove postupka.
4. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
7. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz detaljno i iscrpno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 8. srpnja 2024. podnijela zahtjev za otpis dospjelog duga sukladno odredbi članka 148. stavka 4. OPZ- a, a koji zahtjev se odnosi na porezni dug koji je osiguran založnim pravom na nekretnini tužiteljice upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], odnosno njezinom suvlasničkom udjelu.
9. Odredbom članka 148. stavka 4. i 5. OPZ-a propisano je da ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe dužnika, odnosno ovršenika i članova njegovog kućanstva, porez se može iznimno, na njegov zahtjev, otpisati u cijelosti ili djelomično. O otpisu dospjelog poreznog duga na osnovi pisanog i obrazloženog zahtjeva dužnika, odnosno ovršenika koji se podnosi poreznom tijelu nadležnom prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu dužnika, odnosno ovršenika, rješenjem odlučuje čelnik poreznog tijela.
10. Razmatrajući podatke iz zahtjeva tužiteljice, tijekom provedenog postupka, utvrđeno je da prosječni mjesečni prihod kućanstva tužiteljice prelazi iznos visine utvrđene člankom 27. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 18/22.). Štoviše, utvrđeno je i da, osim predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (kuća, dvorište, oranica, cisterna i garaža površine 3,141 m[2] ), koja je u suvlasništvu tužiteljice i njezina sina, svakog u jednoj polovini, članovi tužiteljičina kućanstva (sin i snaha) imaju u vlasništvu svaki po dva automobila, a sin je vlasnik traktora u vrijednosti 20.000,00 eur, a također i drugih nekretnina.
11. Prema Odluci Vlade Republike Hrvatske od 28. prosinca 2023. („Narodne novine“, 158/23.), osnovica za izračun zajamčene minimalne naknade je u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva iznosila 150,00 eura.
12. U provedenom postupku je ocjenjeno da nisu ispunjeni uvjeti za otpis poreznog duga iz članka 148. stavka 4. OPZ-a, budući da mjesečni prihod prelazi iznos visine utvrđen člankom 27. Zakona o socijalnoj skrbi i Odlukom Vlade Republike Hrvatske.
13. Slijedom navedenog, a imajući u vidu ograničenja u ispitivanju osporavanih odluka koje se donose primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela (članak 4. stavak 2. ZUS-a), prvostupanjski sud je imao osnove ocijeniti zakonitim rješenje tuženika, dok se navodi žalbe kod ovakvog stanja stvari ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je osnovano odbio dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka i tužitelja, kao nepotrebne. Naime, materijalno stanje tužiteljice i članova njezina kućanstva moglo se je utvrditi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta te se izvođenjem predloženih dokaza ne bi drukčije utvrdile činjenice koje su relevantne za odluku. Također, izvođenje tih dokaza nije niti prikladno dokazno sredstvo za dokazivanje materijalnog statusa tužiteljice i članova njezina kućanstva, dok je, kraj ovakvog stanja stvari, okolnost je li predmetna nekretnina jedina nekretnina podobna za stanovanje tužiteljice i članova njezina kućanstva, neodlučna.
15. S obzirom da, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih prava, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I. izreke).
16. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
