Poslovni broj: Usž-2087/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula-Pola, Riva 8, OIB: 90017522601, radi utvrđivanja poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2241/2025-9 od 7. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2241/2025-12 od 7. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-01/25-01/26, URBROJ: 2163- 18/2-25-8 od 19. rujna 2025. kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja Općine Medulin, Upravnog odjela za proračun i financije KLASA: UP/I-410-15/22-01/1553, URBROJ: 2163-27-03/8-23-4 od 19. srpnja 2023.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da površina apartmana od 54,60 m[2] koja prema stavu upravnih tijela služi za oporezivanje, nije točna iz razloga što je u nju neosnovano uključen i dio koji se odnosi na lođu površine 7,35 m[2] . Ističe da je u sporu bitan tretman lođe te da se ne radi o zatvorenom dijelu apartmana namijenjenom za stanovanje, već da je to u naravi otvorena terasa apartmana preko koje, kroz kućni vrt, vodi ulaz/izlaz iz apartmana te koja služi za smještaj bicikla. Naglašava da se ne radi o klasičnoj „lođi“ jer, suprotno definiciji lođe, ova ima i vrata, dakle, nije zatvorena na toj trećoj strani. Pozivajući se na odredbe članka 74. stavak 2. točka 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZVDSP), ističe da se kod utvrđenja korisne površine stana u obzir ne uzimaju, između ostalog, terase i otvoreni balkoni te smatra da je od površine za oporezivanje koju je utvrdilo prvostupanjsko tijelo, trebalo oduzeti površinu od 7,35 m[2] da bi se dobila, prema njezinom mišljenju, ispravna korisna površina apartmana od 47,25 m[2] . Smatra da su propisi na temelju kojih je utvrđena površina za oporezivanje, a na koje se pozivaju upravna tijela i prvostupanjski sud, neprimjenjivi u konkretnom slučaju jer da se ti propisi primjenjuju u drugim pravnim postupcima (kod npr. kupoprodaje nekretnine, utvrđivanja posebnih dijelova zgrade i dr.). Posebno ističe da odredbe Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, 105/15.) uređuju posve drugo područje te da se ne mogu primijeniti za utvrđivanje korisne površine kuće za odmor. S tim u vezi, poziva se na mišljenje Porezne uprave i na stručne članke objavljene u „Poreznom vjesniku“ broj: 11/22. i 10/24. Navodi da je ZVDSP jači pravni propis od navedenog pravilnika te ističe da ZVDSP dopušta da se korisna površina nekretnine, koja se u pravilu izračunava prema glavom projektu, ako netko učini vjerojatnim da postoje odstupanja od tog projekta, izračuna prema stvarnom stanju, o čemu da se i radi u konkretnom slučaju. Osporava i primjenu Pravilnika o načinu obračuna površine i obujma u projektima zgrada („Narodne novine“, 90/10., 111/10. i 55/12.) s čim u vezi se poziva na presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3027/2022-23 od 7. ožujka 2023. Smatra da je u upravnom postupku i u upravnom sporu povrijeđeno načelo „jednakosti oružja“ jer da joj nisu dostavljeni na uvid dokazi koje je za potrebe žalbenog postupka pribavilo drugostupanjsko upravno tijelo, a da je ona morala sve dokaze sa svoje strane dostavljati u potrebnom broju primjeraka za svaku stranu u postupku. Smatra i da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo „u dvojbi u korist stranaka“ te ističe da način na koji je investitor gradio i prodao apartman nema nikakve veze s utvrđivanjem poreza na kuću za odmor. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te poništi pobijanu presudu i naloži nadležnom tijelu da donese na zakonu osnovanu odluku ili da sam riješi upravnu stvar.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se poziva na navode iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja i odgovora na tužbu. Vezano za žalbeni navod o povredi načela „jednakosti oružja“, navodi da je za potrebe žalbenog postupka i preispitivanja tužiteljičinih žalbenih navoda u pogledu utvrđene korisne površine stana te kako bi provjerio je li proveden postupak predviđen odredbom članka 74. stavak 3. ZVDSP, izvršio uvid u zbirku isprava nadležnog zemljišnoknjižnog suda. Smatra da je u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da nije bilo osnove za primjenu načela „u dvojbi u korist stranke“ te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe članka 74. ZVDSP, a da su pravilnici navedeni u obrazloženju drugostupanjskog rješenja navedeni iz razloga jer se istima propisuje metodologija izračuna korisne površine za stambene i druge prostore te se temeljem tih pravilnika vrši izračun i iskaz površina u projektnoj dokumentaciji koja je, prema stavu tuženika, relevantna, kako za porezni, tako i za brojne druge postupke. Ukazuje i da pravni stavovi i mišljenja na koje se poziva tužiteljica nisu obvezujući za sudove niti za tuženika. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
6. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz detaljno i iscrpno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.
7. Rješenjem Općine Medulin, Upravnog odjela za proračun i financije KLASA: UP/I-410-15/22-01/1553, URBROJ: 2163-27-03/8-23-4 od 19. srpnja 2023. izmijenjena je točka 1. ranijeg poreznog rješenja Općine Medulin, Upravnog odjela za proračun i financije KLASA: UP/I-410-15/22-01/1553, URBROJ: 2163-27-04-6-22-1 od 31. svibnja 2022. izdanog tužiteljici, na način da je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor za 2022. godinu za građevinu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa] (šifra objekta-143715) površine 54,60 m[2] u iznosu od 108,70 eura; 818,98 kn, s obrazloženjem da je temeljem izvoda iz projekta zaključeno da je prethodno porez bio dijelom neosnovano obračunat budući da je kao obračunska površina uzeta površina od 59,18 m[2] , dok korisna površina stana iznosi 54,60 m .
8. Drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem, u bitnom, da nema osnove za izuzimanje lođe iz korisne površine stana tužiteljice.
9. Iz podataka spisa proizlazi da se navedeni posebni dio nekretnine tužiteljice neto površine 59,18 m[2] sastoji od hodnika, spavaće sobe, lođe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice te pripadaka parkirnog mjesta i dvorišta, da površina lođe iznosi 9,80 m[2] , a da obračunska površina lođe nakon primjene koeficijenta redukcije od 0,75, iznosi 7,35 m[2] . Također proizlazi da je navedena korisna površina od 54,60 m izračunata na način da je od ukupno utvrđene neto površine 59,18 m[2] oduzeta površina parkirnog mjesta (3,13 m[2] ) i površina dvorišta (1,45 m ).
10. Nadalje, iz podataka spisa (Plan posebnih dijelova zgrade – tlocrt prizemlja (A3) i fotografija lođe) razvidno je da se radi o natkrivenom vanjskom prostoru spojenom na stan, ograđenom s tri zida zgrade pune visine, a otvorenom s jedne strane.
11. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je ocijenio pravilnim utvrđenje upravnih tijela o korisnoj površini tužiteljičina stana, dok je neosnovanim ocijenio navode tužiteljice da je od korisne površine trebalo oduzeti površinu lođe.
12. Naime, pravilno je prvostupanjski sud naveo da nije osnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 74. stavak 2. podstavak 4. ZVDSP-a (prvostupanjski sud je omaškom naveo da se radi o 3. podstavku) u dijelu u kojem je propisano da se u izračun korisne površine neće uzeti, između ostalog i otvoreni balkoni i terase, budući da je, osim što su korisne površine utvrđene odlukom suvlasnika kojom ograničavaju svoja suvlasnička prava time što s određenim suvlasničkim dijelom povezuju vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, a koja odluka nesporno postoji u odnosu na predmetnu građevinu u kojoj se nalazi stan tužiteljice, iz dostavljene fotografije lođe razvidno da se radi o natkrivenom i uvučenom vanjskom prostoru unutar gabarita zgrade, koji je otvoren (koliko je vidljivo) s jedne strane, stoga navedeni prostor čini lođu, a ne otvorenu terasu kako to neosnovano navodi tužiteljica.
13. Odredbom članka 4. Pravilnika o načinu obračuna površine i obujma u projektima zgrada („Narodne novine“, 90/10., 111/10. i 55/12.) definirani su sljedeći pojmovi:
– balkon je vanjski prostor zgrade koji je istaknut izvan ravnine pročelja zgrade najčešće izveden kao konzolno ugrađena ploča,
– lođa je vanjski prostor zgrade koji je otvoren jednom stranom,
– terasa je ravna, površinski obrađena, natkrivena ili nenatkrivena površina uz neku zgradu ili na njoj.
14. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o otvorenoj terasi, kako to ukazuje tužiteljica, već o lođi. Budući da ZVDSP-om nije propisano da se lođa isključuje iz korisne površine, ista se nesporno ubraja u korisnu površinu stana, ali uz primjenu koeficijenta 0,75 (sukladno Prilogu I. Pravilnika ), a kako je pravilno uzelo u obzir upravno tijelo prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja od 19. srpnja 2023., utvrdivši korisnu površinu od 54,60 m[2] .
15. Pozivanje tužiteljice na stav Upravnog suda u Zagrebu izražen u presudi poslovni broj: UsI-3027/2022-23 od 7. ožujka 2023. nije od utjecaja na drukčije rješenje stvari, budući da se ne radi o usporedivim situacijama.
16. U vezi prigovora tužiteljice da joj nije dostavljena na uvid dokumentacija koju je za potrebe žalbenog postupka pribavilo drugostupanjsko upravno tijelo, ovaj Sud upućuje na odredbe članka 84. ZUP-a i članka 113. ZUS-a, kojima je propisano pravo stranke obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa. Osim toga, iz spisa proizlazi da je navedena dokumentacija dostavljena tužiteljici kao prilog odgovora na tužbu tuženika . Stoga nije osnovan prigovor tužiteljice da bi bilo povrijeđeno načelo „jednakosti oružja“, kako u upravnom postupku, tako niti u upravnom sporu.
17. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužiteljica u bitnom ponavlja iste prigovore već istaknute u tužbi, na drugačiji način prikazuje ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te daje svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
18. S obzirom da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
