Poslovni broj: Usž-1915/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2956/2024-8 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2956/2024-8 od 5. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551- 06/24-014/219, urbroj: 251-02-01/001-24-3 od 27. svibnja 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Sud je u sporu donio svoju odluku temeljem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje u tekstu: Odluka/18). Navodi da se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka u jednakom iznosu novčane pomoći, s time da su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko te zdravstveno osiguranje. Ističe da je prvostupanjski gradski upravni ured pozivom na odredbu članka 6. Odluke/22 i to nakon 31. prosinca 2022. pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti te neposredno rješavajući donio prvostupanjsko rješenje čijom je izrekom riješeno da tužitelju prestaje pravo na novčanu pomoć kao korisniku. Tužitelj u žalbi ističe povredu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda imajući vidu diskriminaciju po dobi koja je posljedica toga da se tužiteljici uskraćuje naknada, dok se osobama u usporedivoj situaciji i dalje svaki mjesec plaća naknada isključivo ovisno o dobi djeteta što čini i povredu članka 14. Konvencije. Ističe da se mjerom iz Odluke/16 zadirali u obiteljski i privatni život kroz dug period u što spada i odgoj djeteta te radi toga predmetna mjera predstavlja zasebnu mjeru obuhvaćenu člankom 8. Konvencije. Tužitelj prigovara što mu nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora jer je sud odbio saslušati tužitelja. Ujedno prigovara i što mu je narušeno pravo vlasništva i legitimni interes. Smatra da je sud pogrešno ocijenio da je rok propisan u članku 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan, iako je tužiteljica ukazivala da je navedeni rok prekluzivan. Ističe da su pogrešne tvrdnje suda da se radi o instruktivnom roku jer nije propisana posljedica ne postupanja u navedenom roku te iz razloga što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske obustavio izvršenje Odluke/22 od 12. prosinca 2022. do 27. veljače 2023. U nastavku upire na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova čije dijelove u nastavku citira. Također upire i na pravna shvaćanja ovog Suda koja smatra primjenjivim za konkretni slučaj. Smatra da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna. Naime, Sistematizacija na koju se sud poziva sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji službenika, a sud nije utvrdio koji je rang imala konkretna službena osoba i je li bila ovlaštena. Nadalje, sud pogrešno smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. Zakona o općem upravnom postupku te zbog toga nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer joj je sud onemogućio upoznati se sa spisom tuženika. Ističe da je sud počinio bitnu povredu jer je presudu donio na temelju dokaza za koje nije prethodno u sporu dao mogućnost izjašnjavanja. Tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede zabrane retroaktivnosti, a što je sud propustio zakonito cijeniti, obzirom je prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem, uzimajući u obzir trenutak njihove izvršnosti, jer je rješavano ex tunc, a ne pro futuro, jer se zadiralo u pravomoćni upravni akt za period koji je protekao prije nastupa izvršnosti. Ističe da je tužiteljica pravo stekla temeljem Odluke 16, a ne Odluke/18, a Odluka/22 nije povezana s Odlukom/16 (kojom se potpora stekla osobno od strane korisnika) već isključivo s Odlukom/18 (kojom se potpora stjecala za dijete) jer se radi odvije različite mjere, donose se različiti akti: rješenja i zaključci, te različiti pravni lijekovi i nadležni rješavatelji. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 30. travnja 2024. tužitelju utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgajatelja s danom 30. travnja 2024., budući da je dijete tužitelja za koje je ostvarena novčana pomoć dana 25. travnja 2024. navršilo 7 godina, a sve sukladno odredbi članka 7. stavka 1., alineje 1. Odluke/22. Osporenim rješenjem prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Tužitelj smatra da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika budući da gradonačelnik kao izvršno tijelo nije službena osoba te mu niti jednim propisom nije dana ovlast da vodi upravni postupak i donese prvostupanjski upravni akt. 9. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

10. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

11. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

11.1. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).

12. Također neosnovano tužitelj smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

13. Nadalje, suprotno navodu tužiteljice da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilno prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom odredbe članka 23. ZUP- a rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Služeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova višeg stručnog savjetnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.

14. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužitelj u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković