Poslovni broj: Usž-4536/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DC iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, u predmetu izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1873/2024 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1873/2024 od 8. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/23-26/390, urbroj: 531-03-4- 24-2 od 24. lipnja 2024. i poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, klasa:
UP/I-361-03/13-04/9798, urbroj: 2181-1-10-3/25-23-7 od 31. svibnja 2023. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene stambene zgrade na kč. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena kuća koja je uknjižena i isključivo je vlasništvo tužitelja a radi se o građevini izgrađenoj prije 15. veljače 1968. zbog čega smatra da je trebalo izdati uporabnu dozvolu. Vezano za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističe da je predmetna nekretnina obala uknjižena na Grad Split na kojoj se ne nalazi nikakav objekt te za ovu česticu nije traženo donošenje rješenja o izvedenom stanju. U odnosu na legalizaciju objekta na kč. zem. [katastarska čestica] ističe da se radi o kući površine 30 m[2] , dvor površine 500 m[2] , zgrada površine 50 m i oranica površine 387 m a predmetna nekretnina je privatno vlasništvo na kojoj se nalazi zgrada koja je etažirana i upisana u zemljišnim knjigama. Poziva se na odredbu članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ističe da traži legalizaciju samo dijela navedene kuće a koja kuća odgovara institutu tradicijske naseobine te je ozakonjenje dopušteno temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Ističe da je Grad Split prije par mjeseci legalizirao pet nelegalnih objekata izgrađenih nakon 1968. te obrazlaže da se na južnom dijelu kuće tužitelja nalazi nadstrešnica koja je tu bila i prije 1968. Smatra da prvostupanjsko tijelo ne može ni biti nadležno za odlučivanje o ovom dijelu kuće budući da se nalazi na pomorskom dobru. Opetovano ističe da je njegov zahtjev za legalizaciju sjevernog dijela kuće u skladu s namjenom "tradicijske naseobine" kakva je dopuštena Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Smatra da za nadstrešnicu koja je izgrađena prije 1968. godine nije posebno potrebno tražiti ni uporabnu dozvolu a kako se zahtjev odnosi na vrlo malu površinu objekta nadstrešnice smatra da je ozakonjenje moguće jer se radi o dijelu ugostiteljskog objekta čiji će sadržaj biti u funkciji sportskih objekata što je sukladno Generalnom urbanističkom planu koji na predmetnom području predviđa objekte športsko-rekreacijske namjene. Osporava pravilnost i zakonitost rješenja tuženika kao i rješenja prvostupanjskog tijela posebice činjeničnog stanja utvrđenog očevidom. Poziva se na pravo na zaštitu doma i obitelji zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda a posebno na odredbe članka 29. Ustava i 6. navedene Konvencije. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev a tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, podredno da predmet vrati na odlučivanje drugom raspravnom sucu.
4. Tužitelj je dostavio i dopunu žalbe sadržaj koje se posebno ne iznosi budući da je dostavljena izvan zakonom propisanog roka za izjavljivanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja i donijeti rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu na području Park šume Marjan.
7. Presuda prvostupanjskog suda kao i rješenje tuženika pozivaju se na odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) kojom je propisano da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada ili velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili Generalnim urbanističkim planom koji važi na dan stupanja na snagu tog Zakona odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površina izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrada izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja i li drugim prostornim planom.
8. Prema odredbi članka 15. GUP-a Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", broj 1/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13., 41/14. i 55/14. – pročišćeni tekst) Park šuma Marjan je šuma posebne namjene čije su funkcionalno oblikovane karakteristike određene prirodnim obilježjima i oblikuje se kao parkovna površina a gospodarenjem se zadržava njihova izvanredna struktura šume uz mogućnost opremanja samo onim sadržajima koji će od opće korisnih funkcija šume imati naglašenu rekreativnu funkciju. Površina park šume koja će se uređivati i razinu opremanja određuje tijelo nadležno za upravljanje Park šumom i za zaštitu posebno vrijednih i zaštićenih dijelova prirode na području grada a moguće intervencije određene su programom gospodarenja Park šumom Marjan, propisanim prostornim planom područja posebnih obilježja, provedbenim dokumentima prostornog uređenja i urbanim pravilima iz te odluke. Na rubnim dijelovima u Park-šumu su uključene šumske zelene površine koje nisu u funkcionalnom režimu zaštite ali s park šumom čine funkcionalnu cjelinu.
9. Prema odredbi članka 14. mjerodavnog dokumenta prostornog uređenja športsko-rekreacijska namjena sadrži površine za šport i rekreaciju a površine rekreacijske namjene – kupališta – R3 za koju se odnosi podneseni zahtjev propisuje mogućnost uređivanja plaža i oblikovanja obalnih linija odnosno zadržavanje obale u prirodnom stanju na poluotoku Marjan i području Duilovo – Orešac – Stobreč, a površine se mogu uređivati za boravak na otvorenom uz obveznu sadnju visokog zelenila i mogućnost gradnje građevina što upotpunjuju i služe osnovnoj djelatnosti (garderobe, sanitarije, manji ugostiteljski sadržaji, spremište rekvizita).
10. Tužitelj se žalbenim navodima neosnovano poziva na iznimku propisanu odredbom članka 6. stavka 1. podstavka 1. odnosno na mogućnost ozakonjenja zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine. Navedeno iz razloga što se takva zgrada može ozakoniti ako je tradicijska naseobina određena prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom. U konkretnom slučaju takav dokument prostornog uređenja ne postoji.
11. Kako je predmet ozakonjenja stambena zgrada na nekretnini za koju je odredbom članka 6. stavka 1. Zakona propisano da se ne može ozakoniti to tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
12. Tužitelj se žalbenim navodima također neosnovano poziva na Ustavom i Konvencijom zajamčeno pravo na dom budući da se na ova jamstva ne može pozivati vezano za nekretninu koju je izgradio bez da je prethodno ishodio odobrenje nadležnog tijela.
13. Kako tužitelj nije uspio sa svojom žalbom to nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
14. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.) odlučeno je kao pod točkom I. izreke dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu, 2. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
