REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kž-2/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića, doc. dr. sc. Zdenka Konjića, Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova Vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐH, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17.,118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika ĐH, podnesenoj protiv presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2025. broj I Kž- 127/2025-29, u sjednici održanoj 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĐH te se potvrđuje drugostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 10. siječnja 2025., broj K-3/2024-112 optuženi MH je proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ/11. za koje mu je na temelju tog prop isa utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, jednog kaznenog djela dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i jednog kaznenog djela oštećenje tuđe stvari, iz članka 235. stavka 1. KZ/11. za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina u koju mu je sukladno odredbi članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 10. veljače 2022. do 10. siječnja 2025., pa nadalje.

2. Pobijanom presudom Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pod točkom I. izreke djelomično je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te je preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je proglasio krivim optuženika ĐH zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. te ga je na temelju tih zakonski odredbi i članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11., osudio (ispravno :utvrdio) na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

2.1. Pod točkom II. izreke, uslijed odluke pod I., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačena je presuda suda prvog stupanja u odluci o kazni, te je optuženom MH za kazneno djelo iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. stavcima 1. i 2. KZ/11. zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina, dok su prihvaćene po prvostupanjskom sudu kao utvrđene kazna zatvora u trajanju od četiri godine za kazneno djelo iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ/11. opisano u izreci, te kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11., opisano u izreci, pa je optuženi MH uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2022. , pa nadalje.

2.2. Pod točkom III. izreke pobijane presude odbijena je kao neosnovana žalba optuženika MH i žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv navedene drugostupanjske presude žalbu su ovom Sudu trećeg stupnja, podnijeli optuženik osobno i putem branitelja Mislava Matijevića, odvjetnika iz Osijeka. Obje su žalbe najvećim dijelom sadržajno podudarne te će se u nastavku tretirati kao jedna žalba.

3.1. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom "….da Vrhovni sud [...] usvoji ovu žalbu te da preinači pobijanu presudu i oslobodi okr. za pokušaj teškog ubojstva, da oslobodi okr. za k.d. oštećenja tuđe stvari, a da za k.d. iz čl. 326. st. 1. i 2. smanji izrečenu kaznu unutar okvira u skladu sa sudskom praksom te da pusti okr. na slobodu iz istražnog zatvora. Podredno se predlaže da se izrečene kazne za svako pojedinačno djelo smanje i izreknu u skladu sa sudskom praksom za kaznena djela počinjena pod sličnim okolnostima."

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14, 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.– dalje: ZKP) prije dostave u rad sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba nije osnovana.

7. Kao što je naprijed navedeno optuženik iz naprijed navedenih žalbenih osnova drugostupanjsku presudu pobija u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11 ., u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 . se žali zbog povrede kaznenog zakona te se u odnosu na sva kaznena djela žali kako zbog pojedinačno utvrđenih kazni zatvora tako i zbog jedinstvene kazne zatvora.

7.1. Međutim, ovaj je Sud trećeg stupnja uzeo u razmatranje samo dio optuženikove žalbe kojom se iz navedenih žalbenih osnova pobija drugostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. točke 6. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11 . i na odluku o izrečenoj jedinstvenoj kazni, ali ne i dio žalbe kojom se drugostupanjska presuda pobija i zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11. te kojom se pobija pravilnost pojedinačno utvrđenih kazni zbog kaznenih djela iz članka 235. stavaka 1. i članka 326. stavka 2. KZ/11.

7.2. Naime, odredbom članka 490. stavka 1. točke 2. ZKP-a je propisano da je žalba protiv presude drugostupanjskog suda dopuštena ako je drugostupanjski sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drukčije nego prvostupanjski sud i da je na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu.

7.3. Kako je u konkretnom slučaju Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nakon održane rasprave, presudom pobijanu drugostupanjsku presudu preinačio samo u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11. na način da je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. KZ/11., te u odluci o izricanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina na način kako je to naprijed navedeno (točka 1.1.), to optuženik, osim tog dijela koji se odnosi na kazneno djelo iz članka 111. točke 6. KZ/11. i u odnosu na izrečenu jedinstvenu kaznu, žalbom nije mogao pobijati drugostupanjsku presudu i u odnosu na kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11. kao i u odnosu na pojedinačne utvrđene kazne, jer njegova žalba u tom dijelu nije dopuštena.

8. Obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

8.1. Međutim, nakon iznesenih uopćenih formulacija "… drugostupanjska presuda nejasna je, nerazumljiva, proturječna sama sebi, razlozi o odlučnim činjenicama nejasni su i proturječni te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja izjava saslušanih svjedoka, vještaka i okrivljenika…, [i]ako je Visoki kazneni sud proveo raspravu te je sam utvrđivao činjenice, presuda je napisana kao drugostupanjska presuda bez provođenja rasprave, tako da se ne može jasno utvrditi koje je činjenice sud utvrdio kao dokazane i temeljem kojih iskaza svjedoka i vještaka, a koje činjenice sud ne smatra dokazanim…, [p]resuda napisana na ovaj način ne može se razumjeti te je proturječna utvrđenjima iz prvostupanjske presude iako se to ne navodi na jasan način", optuženik u daljnjem dijelu obrazloženja koji se odnosi na navedenu postupovnu povredu (str. 1. -3., 1. i 2. odlomak) u biti isključivo polemizira s pravilnošću i potpunošću utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Tako se u ovom dijelu žalbe, u sažetom, ističe da je u pobijanoj presudi propušteno u obrazloženju komentirati razlike u iskazima saslušanih svjedoka, koji su ispitani u postupku više puta te je propušteno navesti pojedine dijelove iskaza svjedoka i vještaka iz kojih se može drugačije zaključiti o dinamici događaja te se unatoč tome zaključuje da su svi ispitani svjedoci o svim bitnim okolnostima iskazivali potpuno suglasno. Tvrdi se da sud drugog stupnja ne obrazlaže koje je to dijelove iskaza svjedoka smatrao bitnim, a koje nije. To optuženik konkretizira na primjeru zaključka suda da je znao da su u pitanju policijski automobili jer su bljeskalice na automobilima bile uključene, a da je takav zaključak nejasan i proturječan budući da iz iskaza ispitanih policajaca proizlazi da se lice mjesta sve do dolaska očevidne ekipe nije mijenjalo, a iz zapisnika o očevidu, fotografija i snimke očevida proizlazi da na automobilu Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] nisu konstatirana bljeskajuća svjetla. To znači da je navedeni zaključak suda drugog stupnja pogrešan jer iz navedenog proizlazi da bljeskalice na svim autima nisu mogle biti uključene.

9. Iz ovih prigovora optuženikove žalbe, iako ih on podvodi pod postupovne povrede, proizlazi da se u biti radi o činjeničnim prigovorima kojima se zapravo nastoji dovesti u sumnju pravilnost činjeničnih zaključaka suda. Da je tome tako, proizlazi i iz činjenice da optuženik i u dijelu žalbe koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (str. 3., 3. odlomak do 5. str., 9. odlomak) gotovo sve te prigovore ponavlja, s tim da ih u ovom dijelu žalbe precizira i detaljnije ukazuje u kojim se to konkretnim dijelovima iskazi pojedinih svjedoka razlikuju.

9.1. Stoga će o svim tim prigovorima obrazloženje uslijediti u dijelu ove odluke koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9.2. Nadalje, osuđenik u osobno izjavljenoj žalbi (str. 12., 3. i 4. odlomak) , tvrdeći da se u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju smatra nevinim, promašeno parafrazira tekst članka 7. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999. – pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. – dalje: Konvencija), koji se odnosi na princip zakonitosti (propisanost kaznenog djela i kazne u vrijeme počinjenja kaznenog djela), ali koji u ovom kaznenom postupku uopće nije problematiziran niti je sporan.

9.3. Prema tome, žalba optuženika koja se odnosi na bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

10. Neosnovano se optuženik žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Naime, ovoj žalbenoj osnovi optuženik, nastojeći osporiti pravilnost i potpunost utvrđenja suda drugog stupnja, posvećuje najveći dio žalbe. Međutim, svi se ti prigovori u biti svode na osporavanje tri utvrđenja iz pobijane presude. Prv i se odnosi na to da je optuženik znao da se radi o policijskim automobilima i da su ga zaustavili policijski službenici, zatim se osporava utvrđenje da je žrtva tempore criminis bila ispred njegovog automobila i da je skokom u stranu izbjegla nalet, te se kao treće osporava utvrđenje da je žrtva kritične zgode uopće bila životno ugrožena.

12. Sumnju u utvrđenje suda da je on sigurno znao da su ga kritične zgode na cesti okružila policijska vozila optuženik obrazlaže na sljedeći način. Ističe da se radilo o tri civilna vozila bez ikakvih službenih oznaka. Na civilnom vozilu Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] prilikom provođenja očevida nije pronađena nikakva bljeskalica, što proizlazi i iz zapisnika o očevidu, fotoelaborata očevida te video snimke očevida. Uz to, ističe da je svjedok ŠH na raspravi održanoj 2. veljače 2023. priznao da nije sto posto siguran da je policijsko vozilo Opel Astra koje se nalazilo iza kombi vozila imalo upaljena rotacijska svjetla i da ne zna jesu li bila upaljena rotacijska svjetla kod vozila koje se nalazilo bočno od kombi vozila.

12.1. Stoga žalitelj ističe da sud nije mogao utvrditi da je on znao da se radi o policajcima i policijskim automobilima i da svi svjedoci potvrđuju da su na civilnim automobilima bile upaljene bljeskalice.

13. Međutim, optuženikovu tvrdnju da nije znao da su ga okružili policajci zbog toga jer se radilo o civilnim vozilima bez službenih oznaka koja nisu imala upaljena plava rotacijska svjetla sud drugog stupnja pravilno nije prihvatio. Optuženiku je u obrazloženju odluke suda drugog stupnja ukazano da je takva tvrdnja u suprotnosti s iskazima ispitanih svjedoka koji su na tu okolnost suglasno iskazivali da su rotirajuća svjetla bila uključena, kao i sa sadržajem zapisnika o očevidu kojim je konstatirano da se u dva od ta tri vozila (Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] i Mitshubishi Outlander reg, oznake [registarska oznaka]) nalaze policijske bljeskalice. Nadalje, žalitelju je odgovoreno da su ovakvi iskazi svjedoka u sukladnosti i s Pravilnikom o znacima što ih sudionicima u prometu na cestama daju ovlaštene osobe ("Narodne novine" broj 9/1993.) kojim je propisano kako trebaju postupati policajci pri obavljanju službenih radnji kada nalažu vozačima da smanje brzinu kretanja svog vozila ili ga po potrebi zaustave i postupe po naredbama ovlaštene osobe, a po kojem su policajci i postupili. Uz to sud drugog stupnja je u odnosu na optuženikov prigovor da nije znao da su ga zaustavili policajci istaknuo i činjenicu da su svjedoci PH, KH i ŽH, naveli da su u prilasku optuženiku pokazivali značke policije koje su nosili obješene oko vrata, te vikali "policija", te da je žrtva DHJ stajala ispred kombija i pokazivala optuženiku pločicu "Stop policija".

13.1. Navedeno obrazloženje suda drugog stupnja prihvaća kao pravilno ovaj Sud trećeg stupnja jer pored izravnih iskaza svjedoka DHJ, PH, TH, FH, ŽH koji su nedvosmisleno iskazivali o tome da su sva policijska vozila pri uredovanju imala uključene bljeskalice i činjenice da su u zapisniku o očevidu opisane bljeskalice na dva automobila(Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] i Mitshubishi Outlander reg, oznake [registarska oznaka]), navedena tvrdnja optuženika nije logična niti životna. U konkretnom se slučaju radi o postupanju policajaca koji su pripadnici Mobilne jedinice granične policije i koji rade na otkrivanju počinitelja ovakvih specifičnih kaznenih djela te u tu svrhu imaju za to i odgovarajuću opremu (civilne automobile, civilnu odjeću, vatreno oružje, mobilnu svjetlosnu signalizaciju-bljeskalice i sl.) pa je krajnje neuvjerljiva usamljena tvrdnja optuženika da tako posebno osposobljeni policajci nisu pri blokiranju automobila optuženika uključili zvučnu i svjetlosnu signalizaciju, i što bi bilo u skladu s naprijed citiranim Pravilnikom, te da se pri uredovanju ne bi identificirali.

13.2. Kraj takvog stanja stvari, kad je s punom izvjesnošću utvrđeno da je optuženik znao da su ga kritične zgode blokirali policajci, okolnost da pri provođenju očevida nije konstatirano postojanje bljeskalica i u automobilu Opel Astra [registarska oznaka] nema taj značaj koji joj žalba pridaje, jednako kao i okolnost da je svjedok ŠH na raspravi 2. veljače 2023., (iako je tijekom postupka i on tvrdio da je zamijetio da se nešto događa na samom nadvožnjaku, odnosno da su upaljene policijske rotacije) naveo da nije sto posto siguran da je policijsko vozilo Opel Astra koje je bilo zaustavljeno iza kombija imalo upaljena rotacijska svjetla.

13.3. Iz svih naprijed navedenih razloga žalba u pogledu utvrđenja suda drugog stupnja da je optuženik znao da prema njemu postupaju policajci nije osnovana.

14. Nadalje, žalbeni prigovor da se žrtva kritične zgode uopće nije nalazila na pravcu kretanja njegovog vozila optuženik obrazlaže na sljedeći način.

15. Optuženik ukazuje da sud u pogledu ove bitne okolnosti nije imao u vidu dio vještačenja prometnog vještaka s rasprave od 12. prosinca 2024. u kojem je navedeno da na temelju materijalnih tragova nije moguće definirati međusobno vremensko i prostorno uvjetovane položaje tijela žrtve i vozila optuženog te da je vještak naveo i da se tehnički ne može isključiti mogućnost da se žrtva u trenutku pokretanja vozila optuženog nije nalazila na položaju mjesta naleta tog vozila na policijsko vozilo (trag br. 10). Optuženik upravo iz tih razloga, jer je položaj žrtve u odnosu na njegovo vozilo u trenutku pokretanja tog vozila moguće utvrdit i samo na temelju njegovog iskaza i iskaza svjedoka, detaljno u žalbi analizira iskaze svjedoka ukazujući kako na odstupanja u njihovim iskazima, tako i na različitost njihovih međusobnih iskaza.

16. Tako ističe da je svjedok ŽH, koji je pucao u lijevi kotač optuženikovog kombi vozila, u svom prvom iskazu u istrazi od 16. ožujka 2022. naveo da se žrtva, nakon što je izašla iz drugog vozila, nalazila iza kombi vozila i kada je to vozilo krenulo unatrag izmaknula se kako bi izbjegla udar, dok je na raspravi održanoj 2. veljače 2023. naveo da ne zna gdje se nalazila žrtva ĆH, ali je napomenuo i da sasvim sigurno ne bi pucao da je ona bila ispred njega i da je nemoguće da je bila kod vrata policijskog vozila koje je bilo nasuprot njega.

17. Optuženik ističe da je i sama žrtva na raspravi održanoj 26. rujna 2024. navela da je stajala metar do dva iza ABC kada je on pucao u pneumatik kombi vozila. Osim toga, napominje i da je nemoguće da je žrtva bila kod vrata policijskog vozila koje je bilo nasuprot njega jer bi u kratkom vremenu od 1,1 sekundu trebala prijeći put od devet ili deset metara (udaljenost od pozicije kada se nalazila iza kombija, 1-2 metra iza ABC, pa do mjesta naleta na policijsko vozilo [registarska oznaka]).

18. Optuženik uspoređuje tri iskaza žrtve DHJ te ističe da se radi o znatnim razlikama u opisivanju mjesta gdje je stajala i načina na koji je izbjegla nalet te, napominje da je u istrazi žrtva navela da je skočila na desnu stranu pri čemu je bokom udarila u stražnji dio službenog vozila u predjelu štop svjetla, dok je na raspravi održanoj 20. prosinca 2022. promijenila opis skoka udesno jer je jasno da to zbog visine automobila nije moguće te je navela da je vidjevši nailazak automobila otrčala prema kraju vozila i skočila u desnu stranu pri čemu se udarila, a na raspravi održanoj dana 26. rujna 2024. je prvo tvrdila da je skočila udesno prema zadnjem kraju vozila, a na pitanje branitelja je pojasnila da je poskočila, jer da joj je jednostavno bila namjera da se što prije skloni.

19. Optuženik smatra da sud nije mogao sve ove okolnosti zanemariti i navesti da su iskazi svjedoka u pogledu bitnih okolnosti suglasni, iako nisu.

20. Međutim, svi navedeni prigovori optuženika nisu osnovani i njima se niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja iz pobijane presude koja se odnose na položaj žrtve u odnosu na položaj kombi vozila optuženika, a prije naleta na policijsko vozilo s otvorenim suvozačkim vratima.

21. Naime, sud drugog stupnja je položaj žrtve, da se ona kritične zgode nalazila uz desnu bočnu stranu osobnog automobila Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka], utvrdio na temelju dosljednih iskaza žrtve te svjedoka PH ukazujući da njihovi iskazi korespondiraju s utvrđenjima koja se odnose na oštećenja vozila, činjenicama koje proizlaze iz zapisnika o očevidu, prometno tehničkog vještačenja i djelomične rekonstrukcije, kao i s činjenicom da je žrtva kritične zgode zadobila povredu nagnječenje desnog kuka (iako se ne radi o ozljedi u sudskomedicinskom smislu zbog izostanka objektivnih tragova).

22. Sud prvog stupnja ukazuje da iz iskaza žrtve i svjedoka PH, detaljno pojašnjenim kroz provedenu djelomičnu rekonstrukciju na kojoj su ovi svjedoci sudjelovali, proizlazi da je policijskim vozilom Opel Astra [registarska oznaka] upravljao svjedok PH, a suvozačica je bila žrtva, te su na udaljenosti od oko pola metra prepriječili put vozilu optuženika. Nakon toga je svjedok PH obišao svoje vozilo i krenuo prema vozaču zaustavljenog vozila, dok je žrtva službenom palicom pokazivala da zaustavljeno vozilo ostane na mjestu. U trenutku naleta vozila optuženika na vozilo Opel Astra iz kojeg je ona izašla s mjesta suvozača i stala uz ta vrata ona se prema navedenim iskazima nalazila u odnosu na vozilo optuženika oko 3,8 metara.

23. Protivno tvrdnjama optuženika, žrtva je dosljedno od početka postupka te na rekonstrukciji jasno navela da je nakon izlaska iz vozila stala uz samo vozilo kod sredine i držala policijsku palicu s oznakom „Stop“ te je detaljno opisala kretanje optuženikovog vozila, od vožnje unazad, naleta na drugo policijsko vozilo, naglog kretanja prema naprijed uz „šlajfanje“ te kako je izbjegla nalet, a taj način odigravanja događaja na gotovo identičan način opisuje i svjedok PH. Sud drugog stupnja je ukazao da je takva dinamika i u suglasju i s nalazom i mišljenjem prometno tehničkog vještaka, oštećenjima na vozilima kao i s lokacijom povrede desnog kuka žrtve koja je opisala kako je skokom udesno pri izbjegavanju naleta navedenim dijelom tijela udarila u stražnji kraj policijskog vozila reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je iskaze žrtve i svjedoka PH prihvatio kao objektivne.

24. Optuženik se u osporavanju vjerodostojnosti iskaza žrtve i svjedoka PH poziva prvenstveno na dijelove iskaza svjedoka ŽH od 2. veljače 2023. u kojem je naveo da je pucao u lijevi kotač optuženikovog kombi vozila kada se ovaj kretao prema naprijed i da sigurno ne bi pucao da je žrtva bila ispred njega te da ona sigurno nije bila kod vrata policijskog automobila kako ona tvrdi. Te dijelove iskaza ovog svjedoka žalitelj povezuje s dijelom iskaza žrtve od 26. rujna 2024. u kojem je navela da je bila metar do dva iza ABC kada je on pucao u zadnji kotač optuženikova automobila. Na temelju toga žalitelj zaključuje da žrtva i svjedok PH neistinito iskazuju kada navode da je žrtva bila kraj policijskog vozila na koji je njegovo kombi vozilo naletjelo.

25. Međutim, iako je točno da je svjedok ŽH u navedenom iskazu tvrdio da je žrtva bila iza njega kada on puca u gumu optuženikovog automobila kada se kombi kreće prema naprijed, dakle, prije naleta na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], tijekom postupka se ovaj svjedok već tijekom prvostupanjske rasprave (list 785.), a potom i na drugostupanjskoj raspravi od 24. studenog 2025. u biti usuglasio s iskazom žrtve jer je naveo da mu se čini da je pucao nakon što je kombi vozilo udarilo u vozilo ispred i krenulo prema naprijed.

26. Prema tome, optuženikov cijeli prigovor u odnosu na utvrđenje suda o poziciji žrtve gradi se na dijelu iskaza svjedoka ŽH koji se tijekom postupka ispostavio krivim, kao što je očito pogrešan i dio iskaz tog svjedoka iz istrage od 16. ožujka 2022. , koji uopće nema uporišta u ostalim izvedenim dokazima, da se žrtva nalazila iza kombi vozila i da se izmaknula kako bi izbjegla udar kada je to vozilo krenulo unatrag, budući je i u tom dijelu svjedok kasnije izmijenio takav iskaz navodeći da zapravo n ije vidio gdje je bila žrtva.

26.1. Prema tome, kada se ima u vidu ovakvo pojašnjenje svjedoka ŽH, da je ipak pucao nakon naleta na vozilo kod kojeg se cijelo vrijeme i nalazila žrtva, slijedi da su iskazi žrtve, o tome da je u trenutku pucanja bila iza kombija, a nakon što je izbjegla nalet, kao i kasniji iskazi svjedoka ŽH, zapravo sukladni. Dakle, i žrtva i svjedok ŽH u biti suglasno opisuju trenutak pucanja koji je uslijedio nakon naleta kombi vozila na policijsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kada se žrtva nakon izbjegavanja naleta doista našla iz kombi vozila i svjedoka ŽH i kada se kombi vozilo optuženika i nakon oštećenja otvorenih vrata navedenog vozila nastavilo kretati prema naprijed. Kada se u tom kontekstu imaju u vidu iskazi žrtve i svjedoka ŽH, vidi se da oni zapravo nisu proturječni, već su sukladni.

26.2. Kraj takvog stanja stvari, prigovori optuženika kojima analizira način na koji žrtva opisuje način izbjegavanja naleta prigovarajući da ona u svojim iskazima koristi drugačije izraze (skočila, poskočila, otrčala) se u kontekstu vjerodostojnosti ostalih tvrdnji žrtve, uistinu čine formalističkim i ne dovode u sumnju objektivnost niti tog dijela njenog iskaza.

26.3. Stoga niti u ovom dijelu optuženikova žalba nije osnovana pa su stoga i promašeni svi pokušaji optuženika da i matematičkim putem dokaže kako je nemoguće da je žrtva bila kod vrata policijskog vozila koje je bilo nasuprot njega jer da bi u kratkom vremenu od 1,1 sekundu ona trebala prijeći put od devet ili deset metara prevaljujući udaljenost od pozicije iza kombija, tj. 1-2 metra iza ABC, pa do mjesta naleta na policijsko vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]. Kao što je naprijed istaknuto i taj se izračun temelji na pretpostavci da je žrtva bila iza kombi vozila već u trenutku kada je to vozilo, nakon udara stražnjim dijelom u drugi policijski automobil reg. oznake [registarska oznaka], krenulo prema naprijed i kada svjedok ŽH puca u stražnju gumu, što se tijekom postupka kroz dopunske iskaze žrtve i svjedoka ŽH ispostavilo krivim.

27. Optuženik treći žalbeni prigovor, da život žrtve kritične zgode uopće nije bio ugrožen, obrazlaže navodeći da iz provedenog prometno tehničkog vještačenja proizlazi da, sve da se žrtva i nalazila pokraj suvozačevih vrata navedenog policijskog vozila, njen život nije bio ugrožen. Tvrdi da bi žrtva, računajući od trenutka kretanja vozila optuženika, trčećim korakom i brzinom od oko 10 km/h (2,74 m/s) za 2,2 sekunde prešla oko 6 metara od mjesta naleta, odnosno već bi nakon 0,6 sekundi bila izvan putanje vozila optuženog, a da je kombi vozilo "šlajfovalo" kao što tvrdi žrtva, tada bi ona imala na raspolaganju još više od 2,2 sekunde jer bi dodatno dobila na vremenu za reakciju. Napominje da i u varijanti da se žrtva kretala normalnim hodom i tada bi uz brzinu kretanja od oko 5,25 km/h odnosno 1,5 m/s već nakon 1 sekunde bila u sigurnom položaju izvan putanje vozila optuženog, to tim više kada se ima u vidu da bi u okolnostima „turiranja“ motora žrtva prirodno i prije reagirala i maknula bi se prije pokretanja kombija.

27.1. Međutim, navedeni je prigovor potpuno neosnovan jer u situaciji kada je u pitanju počinjenje teškog ubojstva u pokušaju na način da se optuženiku stavlja na teret da je svojim vozilom na udaljenosti manjoj od 3,8 metara od žrtve naglo ubrzavajući krenuo prema njoj pristajući da ju naletom vozila usmrti, pitanje može li ona spretnim kretanjem u datim okolnostima izbjeći nalet uopće nije odlučno. Radi se o irelevantnoj tvrdnji kojom se očito minorizira ovakvo pogibeljno postupanje i takvo obrazloženje polazi od krive pretpostavke da žrtva u konkretnim okolnostima uopće nije bila ugrožena. Naprotiv, iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka proizlazi da bi u situaciji da žrtva nije izbjegla nalet došlo do udara prednjeg lijevog dijela optuženikovog vozila u tijelo žrtve brzinom od oko 13 km/h te do prignječenja njenog tijela, što bi moglo dovesti i do najteže posljedice.

27.2. Dakle, postupanje optuženika nije nimalo bezopasno kako se to žalbom neosnovano želi prikazati, već se radi o vrlo pogibeljnim radnjama koje sadrže sva obilježja predmetnog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju.

27.3. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

28. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni koja mu je utvrđena zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. KZ/11 . i zbog odluke o izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora. U žalbi optuženik ne osporava pravilnost utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti iz pobijene presude vezanim za predmetno kazneno djelo, već paušalno tvrdi da su te kazne prestroge.

28.1. Međutim, ovaj Sud trećeg stupnja smatra da kazna zatvora u trajanju od šest godina koja je optuženiku pobijanom presudom utvrđena zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. KZ/11. pravilno odmjerena i nije prestroga. Naime, prije svega treba imati u vidu da se u odnosu na ovo kazneno djelo radi o jednom od najtežih kaznenih djela propisanih KZ/11. čija se pogibeljnost očituje u rasponu zapriječene kazne od najmanje 10 godina do mogućnosti izricanja kazne dugotrajnog zatvora (od 21-40 godina, članka 46. stavak 1. KZ/11.). Optuženiku je za to kazneno djelo sud drugog stupnja zbog činjenice da se radi o pokušaju, uz primjenu odredbi o zakonskom ublažavanju iz članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11 ., utvrdio znatno ublaženu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, koja je gotovo dvostruko niža od minimalno propisane za ovo kazneno djelo i nikako se ne može smatrati prestrogom. Pri tom je sud drugog stupnja optuženiku, uz olakotne okolnosti pravilno utvrđene po prvostupanjskom sudu (bračni status i činjenicu da je otac jednog djeteta), prihvaćajući u tom dijelu njegovu žalbu uzeo i okolnost njegove neosuđivanosti, u odnosu na otegotne okolnosti ispravno prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda o stupnju krivnje i ponašanju optuženika koji iz pobude da pobjegne policiji s izrazitom upornošću poduzimao sve inkriminirane radnje.

28.2 Nadalje, pri izricanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina (koja je za više od 2 godine niža od ukupnog zbog zbroja pojedinačno utvrđenih kazni) sud drugog stupnja je pravilno imao u vidu optuženikovu ličnost, te sva počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, a ispravno je i cijenio da će se tom jedinstvenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz člankom 41. KZ/11., u smislu izražavanja primjerene društvene osude, pravednosti kažnjavanja, ostvarenje individualne i generalne prevencije, te omogućavanje optuženiku ponovnog uključivanja u društvo.

28.3. Stoga niti u ovom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

29. Iz svih naprijed navedenih razloga, budući da žalba optuženika nije osnovna, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP -a na koje trećestupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. u vezi članka 490. stavka 2. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ileana Vinja