REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-7/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika ŠĐ zbog kaznenog djela iz članka 300. stavka 1. i dr. Krivičnog zakona Crne Gore, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. travnja 2026., broj Kv II-2489/2025-2 (Kir-3080/2024), u sjednici Vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba izručenika ŠĐ, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem, pod točkom I. izreke, Županijski sud u Zagrebu, sukladno članku 38. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04.: dalje u tekstu ZOMPO), dopustio protiv izručenika ŠĐ, državljana Republike Crne Gore, provođenje kaznenog postupka pred Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore pod brojem Kti-S 25/25 povodom krivične prijave Uprave policije, Specijalnog policijskog odjeljenja Ku br. 1206/25 od 30. listopada 2025., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 300. stavka 1. u vezi članka 23. Krivičnog zakona Crne Gore.
2. Pod točkom II. izreke je, na temelju članka 37. ZOMPO-a, navedeno da se izručenik ne smije se progoniti niti kazniti, niti izručiti drugoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje izručenje nije odobreno, niti se smiju ograničavati njegova osobna prava iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, nit i se smije izvesti pred izvanredni sud.
3. Protiv tog je rješenja žalbu podnio izrečenik putem branitelja Gordana Pregleja, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev za izručenje, odnosno podredno, prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.– dalje: ZKP), koji se prema odredbi članka 81. ZOMPO-a na odgovarajući način primjenjuje i u ovom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. Izručenik u žalbi, obrazlažući postupovnu povredu iz točke 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a citira odredbu članka 38. ZOMPO-a u kojoj je navedeno: „Ako izručenik bude optužen za druga kaznena djela, državi moliteljici dopustit će se provođenje kaznenog postupka i za ta djela, pod uvjetima iz članka 34., 35. i 37 ovoga Zakona“. Tumačeći sadržaj ove zakonske odredbe izručenik zaključuje da se „... izraz „optužen“ nedvojbeno odnosi na osobu protiv koje je podignuta optužnica pred nadležn im sudom, sukladno čl. 341. ZKP-a..., [te s] obzirom da iz sadržaja pobijanog rješenja ne proizlazi da je protiv izručenika podignuta optužnica za kazneno djelo za koje se izručenje traži, to nisu ispunjeni uvjeti za izručenje temeljem čl. 38. ZOMPO“.
7. Međutim, ovakvo doslovno gramatičko tumačenje odredbe članka 38. ZOMPO -a nije pravilno jer se dopunsko izručenje može dopustiti ne samo u odnosu na osobu protiv koje je u zemlji moliteljici podignuta optuženica, već i protiv osobe koje je u tijeku faza kaznenog postupka koja prethodi optuženju, pod uvjetom da je u odgovarajućem pravnom aktu utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je tražena osoba počinila kazneno djelo koje je predmet izručenja.
7.1. To proizlazi, ne samo iz članka 12. stavka 1. točke a. Europske konvencije o izručenju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 14/94.,) u kojoj se navodi da se zahtjevu za izručenje podnosi „...izvornik ili ovjerena kopija optužnice i presude ili sigurnosne mjere koji su odmah izvršivi, naloga za uhićenje ili drugog naloga istog učinka...“, zatim iz članka 43. stavka 1. točke 2. ZOMPO-a u kojem je propisano da se zamolba za izručenje, osim ostalih podataka dostavlja „...optužnicu ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan toj odluci, u izvorniku ili ovjerenom prijepisu...“, već i iz Ugovora između Republike Hrvatske i Crne Gore o izručenju od 1. listopada 2010. („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ broj 6/11.; dalje: Ugovor) koji propis kao bilateralni akt u smislu odredbe članka 1. stavka 1. ZOMPO-a ima prioritet u primjeni propisa o međunarodnoj pravnoj pomoći, ako se radi o različitom normativnom uređenju. Naime, i odredbom iz članka 4. točke 3. navedenog Ugovora je propisano da se uz zahtjev za izručenje mora priložiti „..optužnica ili presuda ili odluku o pritvoru ili koji drugi akt istog pravnog značaja...“.
7.2. Prema tome, ovo pitanje je na gotovo identičan način riješeno svim navedenim propisima pa je stoga pogrešan stav izručenika da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva u smislu odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer da u njoj nije navedena optužnica kao jedni pravni akti temeljem kojeg je na temelju članaka 38. ZOMPO-a moguće donijeti odluku o dodatnom izručenju.
8. Međutim, izručenik s pravom, uz navedeno obrazloženje u vezi istog postupovnog prigovora, navodi i da se iz ovakve izreke i obrazloženja, kraj činjenice da protiv njega optužnica nije podignuta, ne vidi o kojoj se to onda fazi kaznenog postupka, ako se ne radi o fazi optuženja, u zemlji moliteljici uopće radi, niti u odnosu na tu okolnost sud u obrazloženju iznosi razloge.
8.1. Naime, kada se u izreci pobijanog rješenja samo navodi da se dopunsko izručenje dopušta radi provođenja kaznenog postupka pred Specijalnim tužilaštvom Crne Gore povodom krivične prijave koju je podnijela policija, a da se ne navodi temeljem kojeg se to pravnog akta odgovarajućeg pravnog značaja dopušta dopunsko izručenje zbog kaznenog djela iz članka 300. stavka 1. i dr. Krivičnog zakona Crne Gore, a u obrazloženju se o toj odlučnoj činjenici ne iznose razlozi, time je u pobijanom rješenju ostvarena citirana povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer se zbog toga pravilnost rješenja ne da ispitati, a na što sve žalba s pravom ukazuje.
9. Stoga je prihvaćanjem izručenikove žalbe pobijano rješenje ukinuto te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
10. U preostalom dijelu obrazloženja žalbe (točka II.) izručenik promašeno tvrdi da ga se ne može izručiti zemlji moliteljici radi dodatnog kaznenog progona kraj činjenice da je on 30. siječnja 2025. izručen nakon što je pristao na pojednostavljeno izručenje, ali se nije odrekao načela specijaliteta. Naime, upravo se kroz dopunsko izručenje na način propisan odredbom članka 24. stavka 2. točke 3. Ugovora dosljedno postupa u skladu s načelom specijalnosti jer se omogućuje zemlji moliteljici progon protiv izručenika i za nova kaznena djela, a da se navedeno načelo ne krši.
11. Nadalje, izručenik također neosnovano u žalbi (točka III.) tvrdi i da sud nije naveo niti obrazložio temeljem kojih podataka i dokaza je utvrdio postojanje osnovane sumnje. Naime, budući da se u konkretnom slučaju radi o tzv. ugovornom izručenju u kojem zemlje potpisnice Ugovora nisu, u situaciji kada je propisano da se izručenje (a stoga i dopunsko izručenje) traži temeljem optužnice, presude, odluke o pritvoru ili drugog akta istog pravnog značaja, kao pretpostavku propisale još i dužnost dostave dokumentacije o postojanju osnovane sumnje, niti dužnost utvrđivanja i obrazlaganja te okolnosti u odluci o izručenju, to navedeni prigovor nije osnovan.
12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem na način da će prije donošenja nove odluke od države moliteljice sukladno članku 5. Ugovora zatražiti dostavljanje dopunske dokumentacije odnosno odgovarajućeg pravnog akta iz kojeg proizlazi osnovana sumnju da je izručenik počinio kazneno djela za koja se traži njegovo izručenje, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenju odluku koju će valjano obrazložiti iznoseći sukladno odredbama Ugovora jasne razloge.
13. Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ileana Vinja
