Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj P-924/2023-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužitelja ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku radi isplatenakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice tuženika, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ukupan iznos od 19.413,46 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 478,26 EUR sa zateznom kamatom od 15.07.2019 g. do isplate - na iznos od 478,26 EUR sa zateznom kamatom od 15.08.2019 g. do isplate - na iznos od 478,26 EUR sa zateznom kamatom od 15.09.2019 g. do isplate - na iznos od 478,26 EUR sa zateznom kamatom od 15.10.2019 g. do isplate - na iznos od 478,26 EUR sa zateznom kamatom od 15.11.2019 g. do isplate - na iznos od 478,26 EUR sa zateznom kamatom od 15.12.2019 g. do isplate - na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.01.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.02.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.03.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.04.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.05.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.06.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.07.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.08.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.09.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.10.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.11.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.12.2020 g. do isplate

- na iznos od 509,87 EUR sa zateznom kamatom od 15.01.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.02.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.03.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.04.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.05.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.06.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.07.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.08.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.09.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.10.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.11.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.12.2021 g. do isplate

- na iznos od 555,22 EUR sa zateznom kamatom od 15.01.2022 g. do isplate

- na iznos od 627,13 EUR sa zateznom kamatom od 15.02.2022 g. do isplate

- na iznos od 627,13 EUR sa zateznom kamatom od 15.03.2022 g. do isplate

- na iznos od 627,13 EUR sa zateznom kamatom od 15.04.2022 g. do isplate

- na iznos od 627,13 EUR sa zateznom kamatom od 15.05.2022 g. do isplate

- na iznos od 627,13 EUR sa zateznom kamatom od 15.06.2022 g. do isplate

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka skupa sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu 3.000,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik stana oznake kčbr. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je opterećen pravom zaštićenog najmoprimca, zbog čega je prisiljen stan davati u najam za zaštićenu najamninu od 250,00 kn mjesečno, umjesto da ga iznajmljuje po tržišnoj cijeni od približno 5.000,00 kn mjesečno. Navodi da je pri je podnošenja tužbe podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, koji je odbijen kao neosnovan. Smatra da mu je zbog zakonskog režima zaštićenog najma u razdoblju od lipnja 2019. do svibnja 2022. nastala imovinska šteta u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine, odnosno ukupno 171.000,00 kn (22.695,60 EUR). Poziva se na praksu Europski sud za ljudska prava, osobito presudu u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske, kojom je utvrđeno da sustav zaštićenog najma predstavlja nerazmjerno ograničenje prava vlasništva, kao i na pravno stajalište Vrhovni sud Republike Hrvatske prema kojem vlasnici imaju pravo na naknadu štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine te, prema okolnostima slučaja, i na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu. Stoga predlaže da sud obveže Republiku Hrvatsku na isplatu traženog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama te naknadu troškova postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu tvrdi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, osporavajući pravnu osnovu i visinu zahtjeva. Navodi da je tužitelj vlasništvo predmetnog stana stekao tek 15. rujna 2021., zbog čega ne može zahtijevati naknadu štete za razdoblje prije stjecanja vlasništva. Također ističe da je tužitelj stan stekao nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, kada mu je bilo poznato da je stan opterećen zaštićenim najmom, pa je svjesno prihvatio rizik nemogućnosti ostvarivanja tržišne najamnine. Tuženica nadalje tvrdi da tužitelj nije dokazao da su najmoprimac i članovi njegova kućanstva tijekom cijelog spornog razdoblja ispunjavali zakonske pretpostavke za pravo na zaštićenu najamninu niti da je visina zaštićene najamnine pravilno utvrđena. Ističe kako je tužitelj bio ovlašten i dužan godišnje usklađivati visinu zaštićene najamnine, uključujući zakonska povećanja te uzimajući u obzir imovinsko stanje najmoprimca, zbog čega eventualna šteta proizlazi i iz njegova vlastitog propuštanja. Osim toga, osporava visinu tržišne najamnine od 5.000,00 kn mjesečno, navodeći da nije potkrijepljena dokazima te da bi ju trebalo utvrditi vještačenjem i usporedbom sa stvarno ugovorenim najamninama za usporedive stanove, uz uvažavanje stanja, opremljenosti i održavanosti predmetnog stana. Ističe i da tužitelj nije dokazao troškove održavanja stana niti da je ispunjavao zakonske obveze održavanja nekretnine. Pozivajući se na praksu Europski sud za ljudska prava, uključujući predmet Statileo protiv Republike Hrvatske, tuženica smatra da eventualna naknada ne može odgovarati razlici između tržišne i zaštićene najamnine, već samo razlici između zaštićene i primjerene najamnine, pri čemu treba uzeti u obzir doprinos tužitelja nastanku štete, zakonske obveze vlasnika, porezna davanja i sve okolnosti konkretnog slučaja. Slijedom navedenoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka. .

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati štetu koju trpi kao razliku iznosa između najamnine koja se može ostvariti na tržištu za stan oznake kčbr. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (slobodno ugovorena najamnina) i zaštićene najamnine koju su tužitelji primili za razdoblje od lipnja 2019. do svibnja 2022.

4. Među strankama je nesporno da se tužitelj obratio tuženici sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora prije pokretanja postupka, da je su tužitelji upisan kao vlasnik stana oznake kčbr. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s primateljem uzdržavanja NH solemniziranog pod brojem OV-4816/13 od 15. studenog 2013. javnog bilježnika Iva Radovića, a koji je uknjižen nakon smrti primatelja uzdržavanja rješenjem zemljišnoknjižnog odjela pod brojem Z-9464/2021, nije sporno da je stan u režimu zaštićenog najma. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna tuženice, osnov i visina štete.

5. U postupku su pročitani Ugovor o zamjeni stana od 16. srpnja 1968. (list 8-11 spisa), Rješenje Skuštine Opštine Novi Sad, Sekretarijata za upravno pravne poslove broj 03-36-/536-68 od 2. kolovoza 1968. (list 12 spisa), Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (list 13-20 spisa), zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 45-46 spisa), Odluka o izmjenama i dopunama odluke o gradskim porezima i prirezu poreza na dohodak grada Dubrovnika (NN 447/2012) (list 58 spisa), Izračun poreza na dohodak od imovine Porezne uprave od 9. ožujka 2021. (list 59 -60 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziranog pod brojem OV-4816/13 od 15. studenog 2013. javnog bilježnika Iva Radovića (list 68-69 spisa), dopis Porezne uprave Područni ured Dubrovnik klasa: 410-01/24-01/49 od 21. ožujka 2024. (list 190 spisa), i od 16. siječnja 2025. (list 205 spisa) saslušan je svjedok FH (list 193 spisa), tužitelj (list 194 spisa), proveden je očevid na licu mjesta dana 10. srpnja 2025. (list 209 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke UH (list 222-245 spisa), saslušan je sudski vještak (list 297-298 spisa).

6. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Čitanjem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovora o doživotnom uzdržavanju solemniziranog pod brojem OV-4816/13 od 15. studenog 2013. javnog bilježnika Iva Radovića, utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo stana temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s primateljem uzdržavanja NH solemniziranog pod brojem OV-4816/13 od 15. studenog 2013. javnog bilježnika Iva Radovića, a koji je uknjižen nakon smrti primatelja uzdržavanja rješenjem zemljišnoknjižnog odjela pod brojem Z-9464/2021, da je stan u režimu zaštićenog najma temeljem ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom kojeg je pok. VH sklopio s najmoprimcem, a koje činjenice nisu ni sporne među strankama.

8. Svjedok FH, zaštićeni najmoprimac, iskazuje da u predmetnom stanu u [adresa] živi od 1968. godine, kada je izvršena zamjena stanova između njegova oca, nositelja stanarskog prava u Novom Sadu, i tadašnjeg korisnika stana u [adresa]. Navodi da je nakon toga živio u stanu s roditeljima te da su se tijekom godina kao vlasnici stana izmjenjivali dr. GH, njegov sin dr. HH, potom VH, a nakon njegove smrti ZH, s kojima je sukcesivno sklapao ugovore o najmu. Svjedok navodi da je još za života IH znao da će stan nakon njegove smrti pripasti ZH jer se ovaj godinama brinuo o NH, a prije toga i o dr. HH. Prema njegovim saznanjima, ZH je NH pružao svakodnevnu pomoć, vozio ga liječnicima, nabavljao hranu i potrepštine, donosio obroke tri puta dnevno te organizirao njegovu skrb tijekom posljednjih godina života, osobito u razdoblju teške bolesti i nepokretnosti. Na posebno pitanje o plaćanju najamnine, svjedok potvrđuje da uredno plaća najamninu određenu prema obračunu Grada Dubrovnika, ranije TH, a sada ZH. Ne zna točan iznos najamnine jer financijske poslove i plaćanja vodi njegova supruga.

8.1. Tužitelj u bitnom iskazuje da je s pokojnim NH bio u bliskom rodbinskom odnosu kao dvostruki rođak te da su cijeli život bili iznimno povezani. Nadalje iskazuje da je dugi niz godina skrbio o NH, osobito nakon što mu je dijagnosticiran karcinom debelog crijeva u uznapredovalom stadiju. Vodio ga je na liječničke preglede, kemoterapije i operacije, razgovarao s liječnicima, organizirao i financirao dodatnu patronažnu skrb, donosio mu kuhane obroke tri puta dnevno, nabavljao potrepštine, plaćao račune temeljem punomoći te mu pružao svakodnevnu pomoć do smrti. Navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen na inzistiranje IH, koji je i ranije želio da predmetni stan pripadne njemu, o čemu svjedoče i oporuke koje je sastavio. Tužitelj navodi da je nakon Nikoline smrti nastavio korektan odnos sa zaštićenim najmoprimcem FH, koji uredno plaća najamninu kao i ranije. Također iskazuje da je u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju znao da je stan opterećen zaštićenim najmom te da mu je značenje instituta zaštićenog najmoprimca bilo poznato. Dodaje da je stan na prvom katu iste zgrade približno jednako opremljen kao predmetni stan u prizemlju te da ga trenutačno iznajmljuje za 900 eura mjesečno.

9. Na očevidu na licu mjesta utvrđeno je kako se u predmetnu nekretninu ulazi iz [adresa], te se kroz dvorišna vrata na jugoistočnoj strani predmetne zgrade prolazi se do stana u prizemlju iste s ulaznim vratima u stan koja se nalaze na sjeverozapadnoj strani.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke UH proizlazi da je predmet vještačenja bio utvrditi prosječnu tržišnu najamninu predmetnog stana za kojeg je utvrdio da je riječ o stanu u prizemlju stambene zgrade na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 77,46 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , na adresi [adresa], za razdoblje od srpnja 2019. do lipnja 2022. te razliku između tržišne i zaštićene najamnine nakon odbitka poreznih davanja. Vještak je procjenu izradio na temelju očevida, podataka iz sustava eNekretnine i zbirke kupoprodajnih cijena Grada Dubrovnika, primjenom poredbene metode kao najprikladnije metode procjene te da je mjerenjem utvrdio da stan ima površinu 77,46 m2. Pri analizi usporedivih najamnina izvršio je međuvremensko izjednačenje cijena, isključio neuobičajene usporedne podatke te u izračun uključio porezna davanja i iznos zaštićene najamnine. Zaključno, vještak utvrđuje da tržišna vrijednost najamnine predmetnog stana za razdoblje od srpnja 2019. do lipnja 2022. iznosi 22.192,29 EUR, dok razlika između tržišne i zaštićene najamnine, nakon odbitka poreznih davanja, iznosi 19.413,46 EUR. Vještak je utvrdio da mjesečni iznos najamnine iznosi za 2022. 9,18 EUR/m2, za 2021 8,18 EUR/m2, za 2020 7,55 EUR/m2, za 2019. 7,11 EUR/m2, Tablično je prikazao iznose po mjesecima iznose poreza i prireza (list 241-242 spisa).

11. Po provedenom vještačenju tužitelj nije imao primjedbi te je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka tako da potražuje iznos 19.413,46 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje teku na mjesečne iznose od dospijeća do isplate.

11.1. Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na izračun razlike između tržišne i zaštićene najamnine. Navodi da nema primjedbi na procijenjenu tržišnu najamninu izraženu po m², ali osporava mjesečne bruto iznose tržišne najamnine jer ih je vještak izračunao prema površini stana od 77,46 m², dok je zaštićena najamnina prema ugovorima o najmu određena za površinu od 73,00 m². Smatra da se razlika između tržišne i zaštićene najamnine može utvrđivati samo prema istoj površini stana te da je zbog toga nalaz potrebno korigirati. Nadalje, prigovara vještakovu izračunu zaštićene najamnine u iznosu od 33,18 EUR mjesečno tijekom cijelog utuženog razdoblja, ističući da je tužitelj, sukladno članku 28.a Zakona o najmu stanova, imao pravo do rujna 2020. obračunavati i naplaćivati povećane iznose zaštićene najamnine, što nije učinio, pa taj propust predstavlja njegov doprinos vlastito j šteti. Tuženica također osporava obračun poreznih davanja, navodeći da je vještak pogrešno primijenio stopu poreza na dohodak od 10 % za cijelo razdoblje, iako je do 31. prosinca 2020. važeća stopa iznosila 12 %, a od 1. siječnja 2021. 10 %. Osim toga, ističe da je vještak pogrešno obračunao prirez od 2 %, dok je za Grad Dubrovnik tijekom cijelog relevantnog razdoblja prirez iznosio 10 %. Slijedom navedenog, predlaže dopunu nalaza i mišljenja sukladno istaknutim primjedbama te ujedno ustraje u ranije iznesenim prigovorima o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za razdoblje prije stjecanja vlasništva stana, promašenoj pasivnoj legitimaciji te stajalištu da tužitelj, budući da je nekretninu stekao znajući da je opterećena zaštićenim najmom, nema pravo na naknadu štete. U prilog tome poziva se na praksu Vrhovni sud Republike Hrvatske.

12. Usmeno saslušan sudski vještak iskazao je da u cijelosti ustraje kao u pisanom nalazu i mišljenju. U odnosu na primjedbe koje je istaknula tuženica navodi da je prema ugovoru o najmu stana površina naznačena 73 m2 dok je mjerenjem utvrđena površina 77,46 m2, a u svom vještačenju prikazao visinu najamnine po metru kvadratnom pa u tom smislu je mogući izračun visine najamnine i prema ovoj manjoj kvadraturi. U odnosu na visinu izračuna poreza naglasio je da mu to nije struka pa ne može znati u kojem trenutku je iznos poreza bio 10, a u kojem 12. Nadalje, naveo je da je utvrđene iznose umanjio za iznos zaštićene najamnine koja je plaćena.

13. U odnosu na primjedbe tuženice na nalaz i mišljenje sud nalazi iste osnovanim u dijelu koji se odnose na primjedbe izračuna površine stana jer je vještak u obzir uzeo izmjerenu površinu. Naime prema Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom (list 13-20 spisa), površina stana koja je bila u izračunu za visinu zaštićene najamnine iznosi 73 m2, a ne 77,46 m2, pa pogrešan izračun površine u vrijeme ugovaranja zaštićene najamnine ne može ići na teret tuženice. Stoga je površina stana za koju bi eventualno tužitelj imao pravo na razliku zaštićene i primjerene najamnine 73 m2. Kako nije sporna vještačenjem utvrđena jedinična cijena najma to je matematičkim izračunom, bez dopune vještačenja moguće istu utvrditi, odnosno ista iznosi , bez umanjenja prireza i poreza, iznosa zaštićenog najma iznosi: za 2022. - 670,14 EUR, za 2021. - 597,14 EUR, za 2020. - 551,15 EUR te za 2019.- 519,03 EUR.

13.1. U odnosu na sporno pitanje visine zaštićene najamnine u iznosu od 33,18 EUR (250,00 kn) mjesečno za cijelo utuženo razdoblje, tuženica u bitnom ne osporava ovaj iznos (iako ga ponegdje pogrešno naznačava u visini 31,18, umjesto 33,18 EUR) nego smatra da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2018. do 25. rujna 2020., odnosno do kraja rujna 2020. (budući najamnina dospijeva do 10-og u mjesecu, tj. unaprijed za cijeli mjesec) sukladno odredbama članka 28.a Zakon o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20, dalje ZNS/20) imao pravo obračunati i od najmoprimca naplatiti povećane iznose zaštićene najamnine. Ove navode tuženice, sud smatra osnovanim. Naime, tom odredbom bilo je propisano da zaštićena najamnina koju plaća najmoprimac stana i osoba koja je stekla status zaštićenog podstanara prema propisima koji su važili do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96.) (u daljnjem tekstu: zaštićeni podstanar), za stan koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, povećava se svakih dvanaest mjeseci, počevši od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2023. Iznos za koji se povećava najamnina na dan 1. rujna tekuće godine je fiksan i iznosi 1,20 puta zaštićene najamnine koju je najmoprimac ili zaštićeni podstanar plaćao na dan 31. kolovoza 2018.

13.1.1. Odredbe članka 28.a ZNS/20 prestale su važiti dana 25. rujna 2020. od dana kad je objavljena odluka Ustavnog suda, broj U-I-3242/18 i dr. od 14. rujna 2020., kojom su te odredbe ukinute, pa kako posljedice ukidanja imaju učinak pro futuro, tj. od dana ukidanja i nadalje, a ne unatrag, okolnost što je tužitelj propustio izračunati i od najmoprimca naplatiti povećane iznose zaštićene najamnine predstavlja njegov doprinos vlastitoj šteti sukladno članku 1092. stavku 1. ZOO.

13.1.2. Uzimajući u obzir da je zaštićena najamnina prema Ugovoru o najmu stana od 10. srpnja 2013. utvrđena u iznosu od 250,00 kn / 33,18 EUR[1] mjesečno, to je ujedno iznos zaštićene najamnine koji je vrijedio na dan 31. kolovoza 2018., pa je fiksni iznos za koji se povećavala najamnina svakog 1. rujna tekuće godine iznosio 37,42 EUR (33,18 x 1,2), slijedom čega je povećana zaštićena najamnina trebala biti utvrđena u sljedećim mjesečnim iznosima, kako slijedi):

od 1.9.2018. do 31.8.2019. u iznosu od 73,00 EUR (33,18+39,82),

od 1.9.2019. do 31.8.2020. u iznosu od 112,82 EUR (73,00 + 39,82),

od 1.9. do 30.9.2020. u iznosu od 143,44 EUR (112,82 + 39,82), a

od 1.10.2020. i nadalje, u iznosu od 33,18 EUR mjesečno, ukoliko nije došlo do promjene površine stana, broja bodova ili broja osoba koje prema ugovoru zaista koriste stan.

13.1. Isto tako u odnosu na poreze i prireze valja reći da je riječ o utvrđenim i jasno propisanim odredbama temeljem kojih i ovaj sud može matematičkim izračunom utvrditi iznos poreza i prireza. Prema čl. 62 st.1. Zakonu o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23., 152/24., u daljnjem tekstu ZPD), propisano je kroz predmetno razdoblje propisano je da se kod dohotka od imovine ostvarenog od najamnine i zakupnine, osim dohotka ostvarenog iznajmljivanjem kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova iz članka 82. tog Zakona, porez na dohodak plaća se prema rješenju Porezne uprave, i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Porez na dohodak plaća porezni obveznik po postupku i na način iz članka 37. ovoga Zakona, a po stopi od 12%, s tom da se ova stopa za utuženo razdoblje mijenjala pa je od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2020. iznosila 12% (ZIS ZPD NN 138/2020), od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023. iznosila 10%, (ZID ZPD NN 114/2023) a od 1. siječnja 2024. iznosi 12 %. Odredbom čl. 57 ZPD-a za cijelo razdoblje bilo je propisano da se kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine. Na iznos poreza na najam tužitelj bi bio dužan platiti prirez koji je za Grad Dubrovnik za cijelo utuženo razdoblje iznosio 10 % prema Odluci o lokalnim porezima grada Dubrovnika (" Narodne novine" 129/2019).

14. U konačnici, s obzirom da se radi o matematičkom izračunu, temeljem zakonskih odredbi, sud smatra da bi dopuna vještačenja bila suvišna i suprotna ekonomičnosti postupka.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

15. Imajući na umu naprijed navedeno konačni obračun, nakon što se od utvrđeno iznosa mjesečne najamnine za stan površine 73 m2 oduzmu prirezi i porezi i pripadajuća zaštićena najamnina, izračun po kojem bi tužitelju pripalo, u slučaju osnovanosti osnove njegovog zahtjeva iznosi:

G M E E B o P p s p i p s p i n Z E p N

t t s o o r r a r a

/ U r

n n e

n r

j r p m š r o o t a

e e o e

t o

s s

i i e z z t

t a

m a

a z n e

c k a a

i a n a a

2019 7 7,11 519,03 363,32 12% 43,6 10% 4,36 73 398,07

2019 8 7,11 519,03 363,32 12% 43,6 10% 4,36 112,82 358,25 2019 9 7,11 519,03 363,32 12% 43,6 10% 4,36 112,82 358,25 2019 10 7,11 519,03 363,32 12% 43,6 10% 4,36 112,82 358,25 2019 11 7,11 519,03 363,32 12% 43,6 10% 4,36 112,82 358,25 2019 12 7,11 519,03 363,32 12% 43,6 10% 4,36 112,82 358,25 2020 1 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 2 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 3 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 4 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 5 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 6 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 7 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 8 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 112,82 395,89 2020 9 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 143,44 365,27 2020 10 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 33,18 475,53 2020 11 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 33,18 475,53 2020 12 7,55 551,15 385,8 10% 38,58 10% 3,86 33,18 475,53 2021 1 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 2 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 3 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 4 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 5 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 6 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 7 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 8 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 9 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 10 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 11 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2021 12 8,18 597,14 418 10% 41,8 10% 4,18 33,18 517,98 2022 1 9,18 670,14 469,1 10% 46,91 10% 4,69 33,18 585,36 2022 2 9,18 670,14 469,1 10% 46,91 10% 4,69 33,18 585,36 2022 3 9,18 670,14 469,1 10% 46,91 10% 4,69 33,18 585,36 2022 4 9,18 670,14 469,1 10% 46,91 10% 4,69 33,18 585,36 2022 5 9,18 670,14 469,1 10% 46,91 10% 4,69 33,18 585,36 2022 6 9,18 670,14 469,1 10% 46,91 10% 4,69 33,18 585,36

Odnosno ukupno iznos 16.876,22 EUR.

16. Nije sporno da je vlasnicima stanova u kojem žive zaštićeni najmoprimci povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno odredbama čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju kojom je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Ove odredbe doduše ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnima da b i uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni". I prema odredbi čl. 48. st. 1. Ustava RH (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000-pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/2001- ispravak, 76/10, 85/10-pročišćeni tekst) jamči se pravo vlasništva, dok prema odredbi čl. 50. st. 1. je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Inače ne postoji ravnoteža između interesa vlasnika stana i općeg interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca pošto je vlasnicima stanova nametnut prekomjeran individualni teret. Vlasnici stanova nisu bili u mogućnosti koristiti svoj stan. Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom predmetnog stana je zaključen na neodređeno vrijeme. U domaćem pravnom sustavu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje ravnoteže između interesa najmoprimca i najmodavaca. Trenutni pravni propisi u RH u pogledu zaštićenih najamnina nisu ostvarili pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu grupu (najmodavce).

17. Prema članku 1045 stavku 1 Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046 stavkom 1. ZOO-a propisano je da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U konkretnom slučaju šteta koju tužiteljica tvrdi da je trpi predstavlja štetu u vidu izmakle koristi. Koristi kao dobitka koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno propuštanjem tuženice da nešto učini (članak 1089. ZOO-a).

18. Kako je u postupku je utvrđeno da je tužitelj stekao vlasništvo stana temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s primateljem uzdržavanja NH solemniziranog pod brojem OV-4816/13 od 15. studenog 2013. javnog bilježnika Iva Radovića, a koji je uknjižen nakon smrti primatelja uzdržavanja rješenjem zemljišnoknjižnog odjela pod brojem Z-9464/2021, zaključak je suda da tužitelj nije vlasnik koji je bio prisiljen snositi prekomjerni teret u naprijed navedenom smislu jer je slobodnom voljom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopio s ranijim vlasnikom 2013., uknjižio se nakon njegove smrti 2021. temeljem navedenog Ugovora. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je naplatni pravni posao (Rev- 271/2023, Vrhovni sud Republike Hrvatske, 18. travnja 2023.). Kada ga je tužitelj sklopio s vlasnikom 2013. u vrijeme primjene Zakon o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., - dalje: ZNS) u kojem stanuje najmoprimac koji ima pravo na zaštićenu najamninu, nije mogao osnovano po redovnom tijeku stvari, a ni prema posebnim okolnostima, očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem naplatno stečenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine. Tužitelj je 2013. sklopivši Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju već znao da sklapa naplatni pravni posao čija realizacija će se ostvariti po smrti davatelj uzdržavanja za neuseljiv stan.

19. Slijedom svega navedenog zaključak je suda da se nisu ispunile sve pretpostavke na strani tužitelja te mu naspram tuženice ne pripada pravo na naknadu štete temeljem ranije citiranih propisa, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. st.1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a i temeljem članka 41. Zakon o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" br. 67/18., 21/22.).

21.1. Tako su tuženici priznati troškovi za zastupanje na ročištima 6. ožujka 2024., 10. srpnja 2024., 20. studenog 2025., 27. svibnja 2026. (svako po 250 b, Tbr. 9/1) za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 5. prosinca 2025. (svako po 250 b, Tbr. 8/2), što ukupno imajući na umu vrijednost jednog boda iznosi 3.000,00 EUR pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- zz tuženice

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte