REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-898/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Delić Ratković , odvjetnica u Splitu, Tolstojeva 45, protiv tuženika AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Mikulić , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak u Splitu, Sukojišanska 4, radi utvrđenja bračne stečevine i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ob-10/2024-3 od 2. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob -189/2018-72 od 13. travnja 2023., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ob-10/2024-3 od 2. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob-189/2018-72 od 13. travnja 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP- a.
4. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da poslovni prostor u [adresa] u prizemlju stambene zgrade položene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen brojevima 7 i 8 od 46,84 m2 predstavlja izvanbračnu stečevinu za po 1⁄2 dijela sada pokojne MČP i tuženika, te zahtjev za trpljenje uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi u korist tužiteljice.
4.1. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmetna zajednica prednice tužiteljice i tuženika ima značenje izvanbračne zajednice u smislu odredbe članka 3. Obz, ne prihvaćajući kao vjerodostojnu tvrdnju tuženika da su bili samo u ljubavnoj vezi kao momak i cura u cijelom razdoblju od kada i sam ističe da su bili u vezi od 1994. do 2012., zaključujući da je kroz tako dug vremenski period njihova veza predstavljala emotivnu i ekonomsku zajednicu, koja je započela kao ljubavna 1994., te se neprekinuto nastavila kao izvanbračna zajednica tek nakon što se prednica tužiteljice formalno razvela od ranijeg supruga 2006. trajući sve do ožujka 2012., u kojem razdoblju su zajedno živjeli u stanu prednice tužiteljice…“, - „…prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je prostor kupljen zajednički 28. veljače 2011. tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice radi otvaranja stomatološke ordinacije, te da isti predstavlja njihovu izvanbračnu imovinu od po 1⁄2 dijela, jer nisu drukčije ugovorili, u smislu članka 249. stavak 1. ObZ u vezi članka 258. ObZ, prethodno ocijenivši neosnovanim prigovor tuženika da je prostor kupio za sebe kao dobru poslovnu investiciju…“.
4.2. Tuženik je u prijedlogu naznačio pitanja: „1. Može li se postojanje izvanbračne zajednice utvrditi bez dokaza o trajnoj životnoj, ekonomskoj i emocionalnoj zajednici, osobito u situaciji kada stranke nikada nisu imale zajedničko prebivalište niti su dokazano zajednički gospodarile imovinom, već se postojanje zajednice izvodi pretežito iz osobnih odnosa, povremenih boravaka i subjektivne percepcije svjedoka? 2. Može li se postojanje izvanbračne zajednice utvrditi ako stranke nikada nisu imale prijavljeno niti faktičko zajedničko prebivalište, niti su dijelile kućanstvo, već su živjele odvojeno tijekom cijelog relevantnog razdoblja? 3. Predstavlja li nekretnina izvanbračnu stečevinu ako je stečena kreditom isključivo jednog partnera, bez dokaza o zajedničkom financijskom doprinosu drugog partnera, pri čemu je kredit podignut, osiguran i otplaćivan isključivo od strane jednog partnera? 4. Može li se naložiti trpljenje uknjižbe prava vlasništva protiv osobe koja nije upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama niti ima proveden pravni slijed upisa? 5. Zastarijeva li zahtjev za trpljenje uknjižbe kao obveznopravni zahtjev u roku od pet godina prema Zakonu o obveznim odnosima? 6. Može li se presumpcija suvlasništva u jednakim dijelovima primijeniti automatski bez dokazivanja stvarnih doprinosa stranaka i bez prethodnog dokazivanja postojanja potpune ekonomske zajednice?
4.3. Prvo, drugo, treće i šesto pitanje kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik u bitnom ne proizlazi iz razloga i činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana odluka i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Razlozi važnosti na kojima tuženik temelji četvrto i peto pitanje nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o utvrđenju izvanbračne stečevine, stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti četvrtog i petog pitanja nije od utjecaja jer ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.
6. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
