REPUBLIKAHRVATSKA

TRGOVAČKI SUDUZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2702/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S UDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja CONSULTANTS d.o.o., OIB: 69691931390, Dubrovnik, Šipčine 2, kojeg zastupa punomoćnik Marko Reš, odvjetnik u OD Smolek & Škrinjar u Zagrebu, protiv tuženika EAST CAPITAL MANAGEMENT d.o.o., OIB: 83567428762, Zagreb, Palmotićeva ulica 60, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 28. svibnja 2026. u pristupnosti punomoćnika tužitelja Reš Marka, odvjetnika u Zagrebu, i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 539.401,60 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 408.122,64 EUR od 2. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 131.278,97 EUR od 25. studenog 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan u preostalom dijelu tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36.831,67 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i zatezne kamate tekuće na iznos od 131.278,97 EUR od 2. listopada 2024. do 24. studenog 2025."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 22.910,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je dana 2. listopada 2019. između društva PROPULS d.o.o., Zagreb, Županići 2E, OIB 12518683193 (dalje u tekstu: PROPULS), kao zajmodavca, i tuženika, kao zajmoprimca, sklopljen Ugovor o pozajmici (dalje u tekstu: Ugovor o pozajmici) kojim je tuženiku dana pozajmica u iznosu od 7.000.000,00 kuna bez kamata, a koju se tuženik obvezao vratiti u roku od jedne godine. Odredbom čl. 4. Ugovora o pozajmici ugovorena je mjesna nadležnost suda u Zagrebu. Dana 1. travnja 2023. PROPULS i tuženik sklopili su Dodatak 1 Ugovoru o pozajmici kojim su stranke utvrdile da je tuženik izvršio povrat dijela pozajmice te utvrdile da na dan 1. travna 2023. tuženik, kao zajmoprimac, duguje PROPULS, kao zajmodavcu, sveukupni iznos od 539.401,60 EUR/4.064.121,39 HRK (dalje u tekstu: Dug) od čega 408.122,64 EUR/3.075.000,00 HRK na ime glavnice i iznos od 131.278,97 EUR/989.121,39 HRK na ime kamate. Ugovorne strane su u čl. 3. Dodatka 1 Ugovoru o pozajmici utvrdile rok vraćanja zajma u utvrđenoj visini Duga najkasnije do dana 1. listopada 2024. te su u čl. 4. ugovorile ugovorne kamate koje teku na iznos glavnice po fiksnoj stopi u iznosu od 6,00% godišnje od dana sklapanja osnovnog ugovora. Dana 17. travnja 2023. između PROPULS, kao cedenta, i tužitelja, kao cesionara, i tuženika, kao cesusa, sklopljen je Ugovor o cesiji (dalje u tekstu: Ugovor o cesiji). U čl.1. Ugovora o cesiji utvrđeno je da PROPULS ima prema tuženiku potraživanje u iznosu od 539.401,60 EUR/4.064.121,39 HRK temeljem Ugovora o pozajmici od 2. listopada 2019., koje potraživanje PROPULS ustupa i prenosi na tužitelja. U čl. 2. Ugovora o cesiji utvrđeno je da PROPULS ima dugovanje prema tužitelju u iznosu od 539.204,03 EUR/4.064.121,39 HRK te da PROPULS svoje potraživanje od tuženika ustupa tužitelju na ime podmirenja navedenog dugovanja. Nadalje, u čl. 2. Ugovora o cesiji tuženik, kao cesus, se obvezao cjelokupni iznos od 539.401,60 EUR isplatiti na račun tužitelja, kao cesionara. Štoviše, u čl. 3. PROPULS i tuženik jamče da su sva potraživanja iz Ugovora o cesiji neosporiva u vezi s postojanjem, iznosom i datumom plaćanja, i ne postoji mogućnost kasnijeg osporavanja i/ili zamjene potraživanja i/ili računa. Dakle, navedeno potraživanje društva PROPULS prema tuženiku u iznosu 539.401,60 EUR nije niti sporno (kao ni potraživanje tužitelja prema PROPULS), s obzirom da je tuženik potpisom Dodatka 1 Ugovoru o pozajmici od 1. travnja 2023. priznao navedeni dug, a isto je ponovio potpisom Ugovora o cesiji od 17. travnja 2023. koji je potpisao u svojstvu cesusa te je izričito priznao postojanje utužene tražbine i odrekao se osporavanja iste. Dakle, tuženik je od društva PROPULS pozajmio utuženi iznos koji nikada nije vraćen niti na drugi način podmiren, a koje potraživanje je Ugovorom o cesiji ustupljeno tužitelju. Odredbama članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je (cit.): „(1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga“, dok je odredbom čl. 9. ZOO propisano (cit.): „Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje“. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je (cit.): Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužitelj je u toč. I petita postavio tužbeni zahtjev u odnosu na neplaćen iznos Duga zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 2. listopada 2024. (kada je tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze – Duga u visini i u roku utvrđenim Dodatkom 1 Ugovoru o pozajmici od 1. travnja 2023.). Odredbom članka 4. Dodatka 1 Ugovoru o pozajmici određena je obveza plaćanja ugovorne kamate, i to (cit.): „4.1. Zajmoprimac je dužan obračunavati i plaćati kamate za nevraćeni iznos glavnice po fiksnoj stopi u iznosu od 6,00% godišnje od dana sklapanja osnovnog ugovora“, dok je u članku 5. propisana mogućnost smanjenja ugovorne kamate u slučaja vraćanja pozajmice unutar ugovorenog roka (a što tuženik nije učinio). Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo potraživati od tuženika ugovorne kamate sukladno odredbi članka 4.1. Dodatka 1 Ugovoru o pozajmici, kao i odredbama čl. 26.

– 28. ZOO, i to u razdoblju od sklapanja istog (01.04.2023.) pa do 01.10.2024. godine kada je tuženik bio dužan isplatiti cjelokupni Dug tužitelju. Stoga je tužitelj izvršio obračun redovnih (ugovornih) kamata u apsolutnom iznosu na glavnicu od 408.122,64 EUR za razdoblje od 01.04.2023. do 01.10.2024. godine, koje potražuje u toč. II petita, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana obračuna, a koji iznosi ukupno 36.831,67 EUR (18.382,29 EUR u 2023. godini + 18.449,38 EUR u 2024. godini). Na iznos neisplaćene ugovorne kamate tuženik potražuje zatezne kamate od dana 02.10.2024. godine (kada je tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem navedene novčane obveze).

2. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 26. studenog 2025.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u određenom roku od 30 dana uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.

3. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

4. Sud je tužbu s prilozima i rješenjem od 26. studenog 2025. uručio tuženiku 12. prosinca 2025, no tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u ostavljenom roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

5. Nadalje, premda osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, iz činjenica na kojima tužitelj temelji točku II. izreke tužbenog zahtjeva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva (u tom dijelu) pa je sud ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave u spisu: Ugovor o pozajmici (str. 6. spisa), Dodatak 1 Ugovora o pozajmici (str. 7. – 8. spisa), Ugovor o cesiji (str. 9. – 10. spisa), obračun kamata (str. 11. – 12. spisa). Sud nije proveo financijsko vještačenje na okolnost visine potraživanja iz Ugovora o pozajmici i Dodatka tom ugovoru jer tuženik te činjenice nije osporio, niti na okolnost pravilnosti obračuna ugovornih kamata jer pravilnost tog obračuna tuženik nije osporio pa provođenje vještačenja na te okolnosti nije niti bilo potrebno.

7. Predmet spora je (objektivno) kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 539.401,60 EUR i iznosa od 36.831,67 EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2024. do isplate.

8. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi, a što tuženik nije osporavao:

- da je 2. listopada 2019. između društva PROPULS d.o.o., Zagreb, Županići 2E, OIB 12518683193 (dalje u tekstu: PROPULS), kao zajmodavca, i tuženika, kao zajmoprimca, sklopljen Ugovor o pozajmici (dalje u tekstu: Ugovor o pozajmici) kojim je tuženiku dana pozajmica u iznosu od 7.000.000,00 kuna bez kamata, a koju se tuženik obvezao vratiti u roku od jedne godine,

- da su 1. travnja 2023. PROPULS i tuženik sklopili su Dodatak 1 Ugovoru o pozajmici kojim su stranke utvrdile da je tuženik dana 1. travnja 2023. izvršio povrat dijela pozajmice te utvrdile da na dan 1. travnja 2023. tuženik, kao zajmoprimac, duguje PROPULS, kao zajmodavcu, sveukupni iznos od 539.401,60 EUR/4.064.121,39 HRK (dalje u tekstu: Dug) od čega 408.122,64 EUR/3.075.000,00 HRK na ime glavnice i iznos od 131.278,97 EUR/989.121,39 HRK na ime zatezne kamate,

- da su ugovorne strane u čl. 3. Dodatka 1 Ugovoru o pozajmici utvrdile rok vraćanja zajma u utvrđenoj visini Duga najkasnije do dana 1. listopada 2024. te su u čl. 4. ugovorile ugovorne kamate koje teku na iznos glavnice po fiksnoj stopi u iznosu od 6,00% godišnje od dana sklapanja osnovnog ugovora,

- da je 17. travnja 2023. između PROPULS, kao cedenta, i tužitelja, kao cesionara, i tuženika, kao cesusa, sklopljen je Ugovor o cesiji (dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), kojim je u čl. 1. utvrđeno da PROPULS ima prema tuženiku potraživanje u iznosu od 539.401,60 EUR/4.064.121,39 HRK temeljem Ugovora o pozajmici od 2. listopada 2019., koje potraživanje PROPULS ustupa i prenosi na tužitelja,

- da je Ugovor o cesiji potpisao i cesus,

- da je u čl. 2. Ugovora o cesiji utvrđeno je da PROPULS ima dugovanje prema tužitelju u iznosu od 539.204,03 EUR/4.064.121,39 HRK te da PROPULS svoje potraživanje od tuženika ustupa tužitelju na ime podmirenja navedenog dugovanja,

- da se u čl. 2. Ugovora o cesiji tuženik, kao cesus, obvezao cjelokupni iznos od 539.401,60 EUR isplatiti na račun tužitelja, kao cesionara, kao i da tuženik jamči da su sva potraživanja iz Ugovora o cesiji neosporiva u vezi s postojanjem, iznosom i datumom plaćanja, i ne postoji mogućnost kasnijeg osporavanja i/ili zamjene potraživanja i/ili računa.

9. Tuženik nije osporio tvrdnje da ustupljena tražbina u iznosu od 539.401,60 EUR nije podmirena.

Naime, tuženik nije podnio odgovor na tužbu niti je pristupio na ročište održano 28. svibnja 2026., koje je sukladno odredbi čl. 291. st. 1. i čl. 295. st. 1. ZPP-a održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Premda je sud u zapisniku, omaškom u pisanju naveo da je dostava poziva za ročište "neuredna", radi se o omašci u pisanju jer je sud prethodno utvrdio da je tuženik poziv za ročište uredno zaprimio 22. travnja 2026.

10. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO-a je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

11. Odredbom čl. 81. ZOO-a je propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (st. 1.), pri čemu se smatra da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (st. 3.).

12. Odredbom čl. 31. ZOO-a je popisano da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno (st. 1.). Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (st. 2.).

13. Kako je tužitelju ustupljena tražbina prema tuženiku u iznosu od 539.401,60 EUR, to je tuženik kao dužnik dužan platiti tužitelju ustupljenu tražbinu.

14. Iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi da se od ustupljenog potraživanja dio u iznosu od 408.122,64 EUR odnosi na glavnicu pa na taj iznos tužitelj ima pravo na zatezne kamate tekuće od 2. listopada 2024. sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO- a jer je Dodatkom 1 Ugovora o pozajmici ugovoren rok vraćanja pozajmice 1. listopada 2024. Tuženik nije osporavao da ustupljena tražbina proizlazi iz trgovačkog ugovora pa je tuženik zateznu kamatu dužan platiti sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz trgovačkih ugovora.

15. Međutim, kako se dio ustupljene tražbine u iznosu od 131.278,97 EUR odnosi na uglavničene zatezne kamate na glavnicu (jer su ugovorne kamate ugovorene tek Dodatkom 1 ugovora o pozajmici) na taj iznos tužitelju sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu (tužbe od 25.11.2025.), a imajući u vidu da je tuženik dio glavnice po ugovoru o zajmu platio 1. travnja 2023. i da su stranke (pa tako i tuženik kao cesusu) u Dodatku 1 Ugovora o pozajmici utvrdile visinu tih kamata u apsolutnom iznosu (isto tako i VSRH u odlukama posl.br. Rev-2332/2014 i Rev-211/2025). U preostalom dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos od 131.278,97 EUR tekuće od 2. listopada 2024. do 24. studenog 2025. je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16. Nije osnovan niti zahtjev za isplatu iznosa od 36.831,67 EUR sa zateznim kamatama, koji tužitelj potražuje na ime ugovornih kamata. Naime, ugovorne kamate su ugovorene između tuženika i ustupitelja tražbine kao zajmodavaca tek Dodatkom 1 Ugovora o pozajmici, a one nisu predmetom ustupa pa tužitelj nema aktivnu legitimaciju potraživati od tuženika isplatu ugovornih kamata.

17. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama posl.br. Rev 2707/2016-3 od 18. rujna 2019. godine i Rev 986/2017-5 od 13. siječnja 2021. godine, koje prihvaća i ovaj sud, redovne kamate ne predstavljaju sporedno pravo iz čl. 160. st. 2. ZOO/05, kakvo predstavljaju zatezne kamate koje su akcesorne glavnom potraživanju i u pravilu od njega neodvojive, sve dok to potraživanje nije podmireno. Redovne (ugovorne) kamate su po svojoj prirodi naknada za korištenje tuđeg novca (što proizlazi i iz odredbe čl. 1021. ZOO/05). Drugim riječima, obveza njihovog plaćanja nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom) i one teku i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. To je upravo bitna razlika u odnosu na zatezne kamate koje nastaju na temelju prisilnog propisa i koje teku samo ako dužnik dospije u zakašnjenje, bez obzira na to je li tako ugovoreno ili ne.

18. Kako ugovorne kamate nisu sporedno pravo, već naknada za korištenje tuđeg novca, takvo pravo ne prelazi sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a na novog vjerovnika zajedno s glavnom tražbinom. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer u odnosu na taj dio zahtjeva za isplatu tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

19. Tužitelj nije uspio u sporu s 6,4%, a što je u odnosu na cjelokupan tužbeni zahtjev neznatan dio te zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 154. st. 6. ZPP-a odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju cjelokupne troškove spora u visini propisanoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 157/15, 37/22, 126/22, 130/23, dalje: Tarifa).

20. Tužitelju su kao potrebni nastali troškovi sastava tužbe (Tbr.7.1. Tarife) i zastupanja na ročištu od 28. svibnja 2026. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od po 8.666,00 EUR, te troškovi sastava podneska od 14. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.3. Tarife), sve uvećano za 25% PDV-a. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i presudu u iznosu od 663,62 EUR, sve u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 22.910,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. kao dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Ines Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku