Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1204/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja IMPULS-LEASING društvo s ograničenom odgovornošću za leasing, OIB: 65918029671, Ulica Velimira Škorpika 24/1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr- 1587/2025-5 od 12. lipnja 2025., dana 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr- 1587/2025-5 od 12. lipnja 2025. i predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

II. Odluka o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka donijet će u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je ovršenikov prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

5. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točki 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

6. Navodi ovršenika iz prijedloga za odgodom ovrhe koje ponavlja u žalbi o tome kako se izravna naplata u ovom postupku provodi na temelju bjanko zadužnice koja nije prošla sudsku kontrolu što je protivno važećoj sudskoj budući da proizlazi iz potrošačkog ugovora, te je ovlaštenje suda da po službenoj dužnosti pazi na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, nisu osnovani budući da ovršenik ne tvrdi da bi predmetni ugovor o leasingu bio ništetan u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 19/22) odnosno Direktivi vijeća 93/13 EEZ odnosno da sadrži nepoštene ugovorne odredbe u kom slučaju ovršni sud, ima ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora, u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4. –92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, i po kojoj je nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi (C-243/08 Pannon GSM),već prijedlog za odgodom ovrhe u bitnom utemeljuje na tvrdnji da je predmetna ovršna isprava proistekla iz ugovora o leasingu koji ovršenik nije sklopio već je njegovo sklapanje posljedica kaznenog djela prijevare i krivotvorenja isprava koje je na njegovu štetu počinio OD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) protiv kojeg je ovršenik podnio kaznenu prijavu MUP-u 12. veljače 2025.

7. Prvostupanjski sud je međutim u pogledu te okolnosti dao za sada nedostatno i proturječno obrazloženje navodeći da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodom ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a pri tom navodeći da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

8. U odnosu na okolnost da ovršenik nije dokazao da se vodi kazneni postupak službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo da ovršenik tvrdi da je podnio kaznenu prijavu protiv ovrhovoditelja, a temeljem koje prijave do dana donošenja ovog rješenja nije doneseno rješenje o provođenju istrage, dakle ovršenik niti ne tvrdi da je donesena odluka iz čl. 17. ZKP-a, a postojanje tek sumnje da je neka osoba počinila kazneno djelo prevare, za sud nije dostatno da bi odgodio prijenos u skladu s odredbom čl. 65. st. 1. toč. 10. OZ-a.

9. Međutim uvidom u stanje spisa utvrđeno je da je ovršenik podnio kaznenu prijavu protiv ne ovrhovoditelja, kako to u obrazloženju navodi sud, već OD tvrdeći da je u kolovozu 2023. koristeći se osobnim podacima ovršenika na osnovu krivotvorene dokumentacije i potpisa , te dokumentacije koju je ishodio na prijevaran način kupio automobile lažno se prikazujući da iz kupuje na ime ovršenika.

10. Dakle ovršenik ne tvrdi da bi podnio kaznenu prijavu protiv ovrhovoditelja kako to u pobijanom rješenju navodi prvostupanjski sud već tvrdi da je podnio kaznenu prijavu protiv fizičke osobe koja je na njegovu štetu krivotvorenjem i na prijevaran način izdala predmetne zadužnice kao ovršne isprave.

11. Stoga je radi uočene proturječnosti pobijano rješenje ukinuto i predmet se vraća na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu koji će u nastavku postupka utvrditi da li su osnovani navodi ovršenika o tome da se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom radi čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

12. Iz navedenih razloga pobijano rješenje je ukinuto temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnih lijekova stranaka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sudac:

Lidija Bošnjaković