REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-387/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom društvu Milica Nenadović Timarac i RP u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa AP, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-224-02/24-01/8809, URBROJ: 511-01-203-25-3 od 6. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/24-01/8809, URBROJ: 511-01-203-25-3 od 6. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da je osoba bez državljanstva. Ističe da je Općom deklaracijom o ljudskim pravima utvrđeno da svatko ima pravo na državljanstvo i da nitko ne smije biti samovoljno lišen svoga državljanstva niti mu se smije uskratiti pravo na promjenu državljanstva. Navodi da su osporavanim rješenjem povrijeđene odredbe Konvencije o smanjenju slučajeva bez državljanstva iz 1961. Ističe da nije počiniteljica težeg kaznenog djela te da je tu činjenicu trebalo razmotriti prilikom donošenja osporavanog rješenja. Navodi da je okolnost što je tužiteljica počiniteljica kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ11 – krađa, a za koje nije nastupila rehabilitacija, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-518/2023 od 19. rujna 2023. izrečena je uvjetna kazna zatvora od 10 mjeseci, uz rok kušnje od dvije godine, uzeta kao prepreka za donošenje pozitivne odluke i izveden je zaključak da tužiteljica ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Navodi da nikada ranije nije bila osuđivana te da dugotrajni boravak tužiteljice u Republici Hrvatskoj govori o tome da ne predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske. Obrazlaže da je u izvanbračnoj zajednici s NP koji je hrvatski državljanin kao i njezina djeca te da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo i poštuje hrvatsku kulturu i običaje. Smatra da su relevantni kriteriji za procjenu je li odbijanje državljanstva bilo nužno u demokratskom društvu i razmjerno cilju koji se nastoji ostvariti, priroda i ozbiljnost djela koje je tužiteljica počinila, duljina njenog boravka u Republici Hrvatskoj, vrijeme proteklo od počinjenja djela i ponašanje tužiteljice prije i tijekom toga perioda i dr. Ističe da uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, ne smije biti jedini odlučni razlog za odbijanje zahtjeva tužiteljice, te da je jedina nadležna institucija koja može odlučivati o ugrozi javnog poretka i nacionalne sigurnosti SOA od koje se nije tražilo mišljenje. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19. svibnja 2025. navodi da je tužiteljica podnijela zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva po osnovi iz članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj 53/1991., 28/1992., 113/1193., 130/2011., 110/2015., 102/2019. i 138/2021., dalje: Zakon) te da je ispunjenje pretpostavke poštivanja pravnog poretka iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona jedna od zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Navodi da tužiteljica ima odobren stalni boravak u Republici hrvatskoj te da je evidentirana kao počinitelj kaznenog djela u Republici Hrvatskoj za koje nije nastupila rehabilitacija. Smatra da se osobe koje su u kaznenom postupku pozvane na kaznenu odgovornost, ako taj postupak nije dovršen oslobađajućom presudom ili na drugi odgovarajući način ne mogu smatrati osobama iz čijeg se ponašanja može zaključiti da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske. Ističe da Zakonom nisu predviđeni nikakvi olakšavajući uvjeti za osobe nepoznatog, neutvrđenog državljanstva ili osobe bez državljanstva. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U podnesku od 2. listopada 2025. tužiteljica, u bitnome, ponavlja navode iz tužbe te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

5. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužiteljica u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024. i 39/26, dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica, 14. kolovoza 2024., Policijskoj postaji Beli Manastir podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 8. Zakona.

8. Iz podataka spisa upravnog postupka i iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da tužiteljica ima odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj od 22. travnja 2021. Prije toga imala je odobren privremeni boravak u razdoblju od 3. rujna 2014. do 3. rujna 2015., od 2. srpnja 2015. do 29. rujna 2020. i od 10. studenog 2020. do 10. studenog 2021.

9. Nadalje proizlazi da tužiteljica živi sa izvanbračnim suprugom NP na adresi [adresa], u [adresa].

10. Uvidom u uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije KLASA: 740- 02/24-03/290074, URBROJ: 514-05-02-01/02-24-02 od 2. rujna 2024. utvrđeno je da je tužiteljica evidentirana kao počinitelj kaznenog djela u Republici Hrvatskoj za koje nije nastupila rehabilitacija. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K- 518/2023 od 18. rujna 2023., pravomoćnom 9. listopada 2023. , tužiteljici je zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ11) – krađa, izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine.

11. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona propisano je da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama: 1. da je navršio 18 godina života; 2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo; 3. da živi u [adresa] s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku; 4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje; 5. da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo. Smatrat će se da je udovoljeno pretpostavci iz točke 2. stavka 1. ovoga članka, ako je zahtjev podnijela osoba koja je bez državljanstva ili koja će ga prema zakonu zemlje čiji je državljanin izgubiti samim prirođenjem.

12. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tužiteljici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku izrečena uvjetna kazna u trajanju od 10 mjeseci sa rokom kušnje od 2 godine za kazneno djelo krađe nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari i tužbeni navodi tužiteljice nisu odlučni. Naime, jedan od temeljnih uvjeta za stjecanje državljanstva prirođenjem, sukladno članku 8. Zakona je da podnositelj svojim ponašanjem pokazuje da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Stoga osobe koje su u kaznenom postupku pravomoćno osuđene za počinjenje kaznenog djela ne mogu se, prema shvaćanju ovoga Suda, smatrati osobama iz čijeg se ponašanja može zaključiti da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

13. Sud je, po službenoj dužnosti, izvršio i uvid u eSpis (s obzirom na sadržaj službene zabilješke Policijske postaje Beli Manastir od 2. rujna 2024., priložen spisu tuženika) te utvrdio da je u odnosu na tužiteljicu i 19. rujna 2025. donesena (pravomoćna) presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K – 369/2025-4, u odnosu na koju također nije nastupila rehabilitacija, kojom je tužiteljica utvrđena krivom za kazneno djelo protiv imovine – pokušaj krađe, opisano po članku 228. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavka 5. KZ/11, a kažnjivog po članku 228. stavku 1. KZ/11, te je osuđena na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja kazna je sukladno članku 55. stavku 1. i 2. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro.

14. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik osporavanim rješenjem utvrdio da tužiteljica ne ispunjava jednu od (kumulativnih) pretpostavki za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, propisanu odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona.

15. Nadalje, Konvencija o pravnom položaju lica bez državljanstva i Završnog akta Konferencije Ujedinjenih nacija o pravnom položaju lica bez državljanstva („Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori 9/1959; dalje: Konvencija) ne utvrđuje bezuvjetnu obvezu države u kojoj se osoba bez državljanstva nalazi da joj prizna svoje državljanstvo. Konvencija primarno služi definiranju pravnog položaja takvih osoba te osiguravanju njihovih temeljnih prava i obveza, ali ne nameće automatizam u stjecanju državljanstva države domaćina. Umjesto bezuvjetne obveze, Konvencija predviđa obvezu država da olakšaju postupak naturalizacije. Dakle, države su dužne samo "olakšati" taj proces, što ostavlja značajan prostor diskrecijskoj ocjeni nacionalnih zakonodavstava. Glavna implikacija je da status osobe bez državljanstva jamči određeni pravni standard boravka i rada (koji je tužiteljici omogućen), ali put do državljanstva ostaje reguliran kroz postupak naturalizacije koji nije bezuvjetan i na državama potpisnicama je da urede taj postupak.

16. U odnosu na Konvenciju o smanjenju slučajeva bez državljanstva prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije o smanjenju slučajeva bez državljanstva ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 8-66/11; dalje: Konvencija/1961) valja istaknuti da ista također ne propisuje apsolutnu i bezuvjetnu obvezu države da osobi bez državljanstva koja se nalazi na njezinom području prizna državljanstvo. Iako Konvencija/1961 postavlja temelje za smanjenje broja osoba bez državljanstva, ona izričito predviđa mogućnost da države ugovornice dodjeljivanje državljanstva uvjetuju ispunjenjem određenih kriterija, primjerice: dob podnositelja zahtjeva, trajanje uobičajenog boravišta na državnom području, kao i zahtjev da osoba nije pravomoćno osuđena za određena kaznena djela. Dakle, obveza države je pravno uređena i uvjetovana, a ne automatska ili bezuvjetna za svaku osobu bez državljanstva koja se zatekne na njezinom teritoriju.

17. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, niti dovodi u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice te je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS- a tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćenici

2. Tuženiku