Poslovni broj P-189/2025-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika KA, iz [adresa], zastupan po privremenom zastupniku Tihani Klaić, odvjetnici u Županji, radi utvrđenja prava valsništva i upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i privremenog zastupnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŽA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva nad nekretninom upisanom u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica] broj D.L.10 oranica Bubani sa 11334 m2, pa je tužitelj ovlašten po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim registrima upisati pravo samovlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i posjed uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika KA (Jurin), 32258 [adresa], sve u roku 15 dana.

II. Tihani Klaić, odvjetnici u Županji određuje se iznos od 200,00 eura (dvijestoeura) s osnova njezinog rada kao privremenog zastupnika tuženika.

III. Nalaže se računovodstvu ovog suda da Tihani Klaić, odvjetnici u Županji, isplati iznos od 200,00 eura (dvijestoeura) iz predujma kojeg je položio tužitelj, te da tužitelju vrati neiskorišteni dio predujam u iznosu od 300,00 eura (tristoeura) a nakon pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se tuženik vodi kao formalno-pravni samovlasnik nekretnine iz izreke ove presude, koju nekretninu je prednik tužitelja njegov pokojni otac ĐA kupio od tuženika tijekom 1960. kada je i preuzeo njezin posjed, kojeg je nastavila uživati tužiteljeva majka sada pokojna RA sve do njezine smrti 2010., a poslije je nastavio uživati tužitelj jer mu je istu majka darovala ali kako nije nikada bila upisana kao vlasništvo sada pokojna ĐA samo je tradirana, te da nije sporno da se od tada tužitelj nalazi neprekidno u posjedu te da ga nitko od tada nije ometao ili na bilo koji drugi način uznemirivao u posjedu, niti dovodio u pitanje njegovo pravo vlasništvo i posjeda, tako da se u konkretnom slučaju dokazano radi o zakonitom i istinitom, odnosno svakako poštenom posjedu koji traje neprekidno više od 60 godina u smislu čl. 160 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV).

1.1. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da s obzirom da je vrijeme dosjelosti započelo za vrijeme trajanja Općeg građanskog zakonika (u daljem tekstu OGZ), isti se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari odnosno njegov paragraf 1468, koji je propisivao za pošten posjed rok dosjelosti od 30 godina, te sukladno načelnom pravnom stajalištu proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 04.04.1960. br. 6/83 sa 23. zajedničke sjednice od 14. i 15. prosinca 1983. imaju se kao mjerodavnim u predmetu tužitelja primijeniti odredbe čl.159 st.3, čl.160 st. 2 sve ZV-a .

1.2. Tužitelj navodi da nema saznanja o tome gdje boravi tuženik, te predlaže sudu da po provedenom postupku, donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom te da je ovlašten po pravomoćnosti presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim registrima upisati pravo samovlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i posjed uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika

2. Nesporno je da se tuženik u zemljišnim knjigama vodi kao samovlasnik predmetne nekretnine s adresom [adresa], na koju adresu je sud pokušao izvršiti dostavu za tuženika s tim da dostava nije iskazana uz napomenu dostavljača da je primatelj nepoznat.

3. Vanjskim uredovanjem u podatke JRO MUP RH utvrđeno je da nije evidentirana osoba KA, Jurin.

4. S obzirom na gore navedeno tuženiku je postavljen privremeni zastupnik koji nije dostavio odgovor na tužbu s tim da očitujući se na tužbu na ročištu od 29. travnja 2026. navodi da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže sudu da provede dokazni postupak i utvrdi pravno relevantne činjenice.

5. Proveden je dokaz uvidom u priloženi zk. izvadak za predmetne nekretnine, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka, FA, ĆA, NA i DA te saslušanjem tužitelja.

6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

7. Nesporno je da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao samovlasnik predmetnih nekretnina.

8. Sporno je je li predmetne nekretnine tužitelj stekao u svoje vlasništvo temeljem kvalificiranog posjeda.

9. Svjedok NA u svom iskazu navodi da mu je tužitelj brat te da od kada ga sjećanje služi što je otprilike od 1970. godine s obzirom da je rođen 1963., njegova obitelj obrađuje predmetnu zemlju te su za vrijeme bivše Jugoslavije za tu zemlju plaćali porez a roditelji su im govorili da su oni kupili tu zemlju od HA ali da nije izvršen zemljišnoknjižni prijevod, također su roditelji govorili da su tuženiku isplatili kupoprodajnu cijenu, a zašto nije izvršen zemljišnoknjižni prijevod nije mu poznato, pretpostavlja da razlog može biti i u činjenici toj da je njihov otac nastradao 1966. od kada je bio invalid vezan za invalidska kolica što je trajalo sve do njegove smrti.

9.1. Nadalje je naveo da su njegovi roditelji imali pored ove imovine još jednu oranicu i kuću te da su ostavinsku imovinu iza roditelja naslijedili sporazumno tako što su se sestre "odrekle nasljedstva" a braća su se dogovorili da jednu drugu oranicu podijele, da kuća i predmetna oranica pripadnu tužitelju koji je najmlađi sin njihovih roditelja te je ostao živjeti sa njima.

9.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok je naveo da njegovu obitelj a također i tužitelja nitko nikada nije ometao u posjedu ovih nekretnina te je napomenuo da od očeve i majčine smrti tužitelj je nesmetano nastavio posjedovati iste.

10. Svjedok DA u svom iskazu navodi kao i prethodno saslušani svjedok, da mu je tužitelj brat te da i on također od kada ga sjećanje služi što je otprilike od 1965. godine s obzirom da je rođen 1958., njegova obitelj obrađuje predmetnu zemlju, te su im roditelji govorili da su oni kupili tu zemlju od HA ali da nije izvršen zemljišnoknjižni prijevod, te su govorili da su tuženiku isplatili kupoprodajnu cijenu. Nadalje i u preostalom dijelu svog iskaza ovaj svjedok je naveo isto kao i svjedok NA.

10.1. Svjedok FA u svom iskazu navodi da je rođen u [adresa] gdje cijeli život živi, da poznaje tužitelja te da je poznavao i njegove roditelje, dalje je naveo da mu je poznato da je KA sa svojom obitelji odselio iz [adresa] negdje otprilike 1960., također navodi da od kada ga sjećanje služi poznato mu je da predmetnu oranicu obrađuje tužiteljeva obitelj, ranije njegovi roditelji a sada tužitelj, kako je tužiteljeva obitelj stekla tu oranicu ne zna, s tim da mu je poznato da su njegovi roditelji od tuženika kupili gradilište u [adresa] gdje su sagradili kuću, kasnije su dio tog gradilišta koji se nalazi pored sagrađene kuće dali njemu gdje je on sagradio svoju kuću, te je tek tada shvatio da je to kompletno gradilište kupljeno od tuženika nije upisano kao vlasništvo njegovih roditelja što je on kasnije morao riješiti što je bilo jako davno a riješeno je tako što je kontaktirao tuženika koji je dopustio da on upiše svoje pravo vlasništva.

10.2. Svjedok ĆA u svom iskazu navodi da je tužitelj njegov kum te da da su mu poznate okolnosti ovog spora te mu je poznato da je tuženik KA odselio iz [adresa] te da je prodao svoju zemlju i kuću u [adresa], jedan dio zemlje su kupili njegovi roditelji, a predmetnu nekretninu su kupili tužiteljevi roditelji a ostale oranice HA su kupili drugi ljudi tako da je tuženikovu imovinu kupilo više osoba. Nadalje je naveo da je nekada davno imao priliku biti u kontaktu sa sinovima HA te je iz komunikacije s njima shvatio da je za tuženika i njegovu obitelj nesporno da su oni sve što su imali u [adresa] prodali. Također je naveo da mu je poznato da je predmetna nekretnina u tužiteljevom posjedu te da njega kao i njegove roditelje nitko nikada nije ometao u tom posjedu.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi isto i kao prethodno saslušani svjedoci, te je dalje naveo da tuženika nikada nije upoznao te da je samo od roditelja čuo za njega.

12. Sud je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka i iskazu tužitelja, na koji način je utvrđeno da su tužiteljevi roditelji 1960. kupili predmetnu nekretninu od tuženika koji je u to vrijeme odselio iz [adresa], te da je tužiteljeva obitelj od tada u posjedu predmetnih nekretnina, dakle ukupno 66 godina za koje vrijeme ih nitko nije ometao u posjedu.

13. Temeljem odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nepokretnine protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a temeljem odredbe čl. 150. st. 3. ZV-a samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe ju dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

14. Temeljem odredbe čl. 18. st. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silo, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane pravo da štiti svoj posjed koji joj je oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na taj posjed ne pripada, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova te se savjesnost posjeda pretpostavlja temeljem odredbe čl. 18. st. 5. ZV-a.

15. Budući da tužitelj uključujući i njegove prednike predmetne nekretnine uživa od 1960. proizilazi da je tužitelj vlasništvo na predmetnim nekretninama stekao temeljem odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a kao samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed pošten.

16. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

17. Privremenom zastupniku tuženika Tihani Klaić, odvjetnici u Županji, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023 u daljem tekstu Tarifa), kao i sukladno čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" 5/14 u daljem tekstu Pravilnik), a imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 21. studenog 2018., (da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženiku dužan predujmiti tužitelj, a da ti troškovi ulaze u parnični trošak, s tim da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi, te troškove tužitelju), kao trošak potreban za vođenje postupka mogao se priznati iznos od 100 bodova na ime zastupanja na ročištu od 29. travnja 2026. te isti trošak na ime zastupanja na ročištu od 12. lipnja 2026. budući da se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) što ukupno iznosi 400 eura a s obzirom na vrijednost boda, od čega mu se sukladno Pravilniku moglo priznati 50% navedenog troška, te je odlučeno kao u izreci.

U Županji, 1. srpnja 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji,

2. Tihana Klaić, odvjetnica iz Županje.

3. Računovodstvo ovog suda, po pravomoćnosti.