Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-335/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ĐAKOVAČKA VINA d.d., OIB: 72212121406, Mandićevac, Biskupa Antuna Mandića 71, zastupan po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Cvrković & partneri d.o.o. iz Vukovara, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja FŠ koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji dugogodišnjih nasada zaključen između tvrtke Đakovačka vina d.d. iz Mandićevca, OIB:72212121406, zastupana po direktoru HŠ kao prodavatelja s jedne strane i FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., oznaka subjekta 4871 kao kupca s druge strane., zaključen dana 30. 04. 2009. godine ništetan."

II. Nalaže se tužitelju FŠ tuženiku ĐAKOVAČKA VINA d.d. isplatiti na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.375,00 EUR (dvijetisućetristosedamdesetpet eura), sve to u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za isplatu preostalog iznosa parničnog troška od 500,00 EUR (petsto eura) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. svibnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa 8.7.2008. godine. Tim ugovorom ugovorene su površine na kojima će vinogradi biti podignuti, a koje zemljišne čestice su u vlasništvu tužitelja, te je istim ugovorom u čl. 3. ugovoreno da se tuženik kao organizator proizvodnje obvezuje da će za podizanje vinograda na ugovorenim površinama osigurati tužitelju kao proizvođaču namjenska sredstva u obliku kredita u visini do 120.000,00Kn po 1h a koja sredstva se mogu isključivo koristiti za podizanje novih nasada vinograda. Nadalje, navodi da su tužitelj i tuženik, nakon toga 30.4.2009. godine, zaključili Ugovor o kupoprodaji dugogodišnjih nasada iz kojeg proizlazi da se isti temelji na ranijem zaključenom Ugovoru o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa od 8.7.2008. godine (čl.1.). Nastavno u čl. 2. ovog ugovora utvrđuje se da su predmet kupoprodaje nasadi vinograda koji su zajednički podignuti na način i uz uvjete kako je to utvrđeno Ugovorom o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa na zemljištu u vlasništvu kupca, a uz kreditno financijska sredstva koja je prodavatelj, ovdje tuženik, osigurao kod Hypo Alpe Adria Bank Zagreb, podružnica [adresa]. Nadalje se u čl. 3. ovog ugovora utvrđuje da je podizanje vinograda kroz protekle 4 godine (nejasno na koje 4 godine se odnosi, s obzirom da je Ugovor o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa, zaključen tek manje od godinu dana ranije ) završeno, a da vrijednost uloženih sredstava za isto iznosi 769.000,00 Kn odnosno 107.015,40 Eura, a čiji plan otplate je sastavni dio ovog Ugovora. Ističe da se člankom 4. Ugovora kupac, ovdje tužitelj, obvezao da će uložena sredstva otplatiti kroz predaju grožđa, prodavatelju, ovdje tuženiku, sa rokom takove otplate u trajanju od 10 godina (od 2009. do 2018. godine) i to počevši od berbe grožđa 2009. godine. Člankom 5. ugovorene su kamate, a čl. 6. se utvrđuje da otplatom kreditnog zaduženja iz čl.3. i protekom deset godina, kupac, ovdje tužitelj, postaje vlasnik trajnih nasada iz ovog ugovora, s tim da se nastavlja i dalje poslovna suradnja Ugovorom o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa. Ugovorom je u čl. 7. ugovoreno da se od vrijednosti predaje godišnje količine grožđa bez dodatne privole kupca, ovdje tužitelja, ima ustegnuti iznos kredita za tekuću godinu, dok će ostatak vrijednosti za predanu količinu grožđa biti isplaćen kupcu, ovdje tužitelju. Tužitelj smatra da je ugovor od 30. rujna 2009. ništetan i da ne može proizvoditi pravne učinke jer je riječ o prividnom – fiktivnom ugovoru budući da se radi o kupoprodaji vinograda koji se nalazi na zemljištu u vlasništvu tužitelja, a ugovorena kupoprodajna cijena ne predstavlja stvarnu vrijednost predmeta kupoprodaje. Navodi da iz naprijed citiranih odredbi nedvojbeno proizlazi da se tuženik obvezao Ugovorom o zajedničkom podizanja nasada vinograda, na površini od 3 ha 04 a i 65 m2, osigurati namjenska novčana sredstva u obliku kredita u visini do 120.000,00 kn po jednom ha novopodignutih vinograda, to znači da na konkretnu površinu iz ugovora to iznosi maksimalno 447.600,00 kn, pa je nejasno temeljem čega je vrijednost vinograda u predmetnom Ugovoru iskazana sa 769.000,00Kn. Smatra da proizlazi da tužitelj kupoprodajnim ugovorom kupuje svoje vlasništvo, dakle, sam od sebe kupuje ono što je već njegovo vlasništvo ( a nesporno je da je zemljište u vlasništvu tužitelja, te da je njemu odobren kredit za podizanje nasada vinograda ). Takav pravni posao nije dopušten i pravno je nevaljan. Ističe da je ovakav pravni posao protivan i moralu društva. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom je utvrditi da je ugovor o kupoprodaji dugogodišnjih nasada zaključen između tvrtke Đakovačka vina d.d. iz Mandićevca, OIB:72212121406, kao prodavatelja s jedne strane i FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa]., oznaka subjekta 4871 kao kupca s druge strane., zaključen dana 30. 04. 2009. godine ništetan.

2. Tuženik je 22. travnja 2022. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo kako osporava tužbu u cijelosti, a prije svega, ističe kako tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora koji je zaključen prije 12 godina i koji je u cijelosti konzumiran, te ispunjen od strane tuženika. Kako ugovor nije ispunjen od strane tužitelja, za istoga je nastala značajna financijska obveza koja je djelomično utvrđena presudom ovoga suda F 78/2019. Ističe da je navedenom presudom utvrđena zapravo obveza dospjela do pokretanja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U navedenom predmetu provedeno je i financijsko knjigovodstveno vještačenje u kojemu je i vještak potvrdio osnovanost i visinu potraživanja temeljem ugovora koji tužitelj u ovome postupku pokušava osporiti. Da je sporni ugovor ništetan, sud bi po službenoj dužnosti isto utvrdio u postupku među istim strankama Povrv-78/2018.g. Tuženik napominje kako su navodi ništetnosti identičnog ugovora koji je tuženik zaključio sa trećom osobom, po istom punomoćniku tuženika (ovdje tužitelja), isticani u predmetu ovoga suda posl. br. Povrv-74/2019, a koje je pravomoćno presuđeno odlukom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-69/2022-3. Naime, tuženik ne spori da je sa tužiteljem zaključio navedeni ugovor. Na navedeni ugovor tužitelj nije imao primjedbi niti prigovora, već je vlastoručno potpisao isti i ovjerio svoj potpis. Osporavati isti se sjetio tek u parničnom postupku koji je tuženik pokrenuo protiv ovdje tužitelja radi isplate duga, i to nakon za tužitelja nepovoljnog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Navode koje tužitelj iznosi kao osnovu za ništetnost, nisu osnovani niti utemeljeni na činjenicama ni zakonu. Da je biološka imovina u vidu dugogodišnjeg nasada vinograda bila u vlasništvu tužitelja, isti sigurno ne bi sklapao sporni ugovor, jer sigurno ne bi kupovao nešto što je u njegovom vlasništvu. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis te je pročitao dokumentaciju priloženu uz tužbu od 14. svibnja 2021. (str. 6-13 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu od 22. travnja 2022. (str. 25-46 spisa), zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Vinkovcima od 29. prosinca 2022. (str. 67-68 spisa), spis ovoga suda pod posl. br. Povrv-59/2024, te je saslušan svjedok AŠ.

3.1. Sud nije izveo dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja budući da je punomoćnik tužitelja na ročištu od 13. listopada 2022. (str. 60 spisa) odustao od takvog dokaznog prijedloga. Na istom ročištu tužitelj je predložio saslušanje svjedoka HŠ i OŠ, te je po potrebi predložio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, dok je tuženik samo naveo kako je suglasan da se provede dokaz saslušanjem svjedoka AŠ i HŠ. Ujedno, stranke su navele da su to svi dokazni prijedlozi u ovom postupku (str. 61 spisa). Nadalje, tužitelj je podneskom od 23. listopada 2025. predložio saslušati i svjedoka DŠ čiju se adresu obvezao dostaviti naknadno, što isti nije učinio. Na poziv ovoga suda, rješenjem od 12. prosinca 2025. pozvan je tužitelj u roku od 3 dana dostaviti adresu za svjedoka DŠ pod prijetnjom odustanka od izvođenja takvog dokaznog prijedloga. Navedeno rješenje tužitelj je zaprimio 12. prosinca 2025., te se na isto nije očitovao. Također, budući da je isti na ročištu od 19. svibnja 2026. nakon saslušanja svjedoka AŠ naveo kako predlaže provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje i da nema daljnjih dokaznih prijedloga (str. 102 spisa), to se ima i smatrati da je tužitelj odustao od preostalih dokaznih prijedloga pa isti nisu izvedeni.

3.2. Naime, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost prekomjernog oštećenja u predmetnom ugovoru (tužitelj okolnost naveo na ročištu od 12. prosinca 2025. – str. 83 spisa). Takav dokazni prijedlog je odbijen budući da je činjenično stanje u predmetnom postupku utvrđeno u dovoljnoj mjeri radi donošenja konačne odluke. Također, zbog prekomjernog oštećenja ne može se osnovano pobijati Ugovor u ovoj parnici isticanjem prigovora na tu okolnost, već jedino podnošenjem tužbe ili protutužbe radi donošenja konstitutivne odluke o poništenju Ugovora, a zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne sadrži i istodobno zahtjev za poništenje, slijedom čega u okviru zahtjeva koji se ostvaruje u ovom postupku taj prigovor ne bi bio odlučan, pa nije ekonomično i svrsishodno provoditi ovakav dokazni prijedlog tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa 8. srpnja 2008. prema kojem se tuženik kao organizator-kreditor obvezao osigurati namjenska novčana sredstva u obliku kredita u visini do 120.000,00 kn po 1 ha novopodignutog vinograda na zemljištu u vlasništvu tužitelja, a kao protuvrijednost tih novčanih sredstava isporučiti tužitelju repromaterijal, sadnice, stupove, žicu, mehanizaciju i sve ostalo što je nužno za podizanje novih nasada vinograda i održavanja istih, a tužitelj se kao proizvođač obvezao podići novi nasad vinograda na zemljištu u svom vlasništvu u k. o. [katastarska općina], te s ugovorene površine od 3 ha, 73 ara i 49 m2 cjelokupni urod grožđa predavati tuženiku po tržišnim cijenama na temelju prosječnog uroda svih proizvođača koji sudjeluju u Programu podizanja novih nasada vinograda na području Vinarije Mandićevac uz maksimalno odstupanje od 20% u odnosu na prosjek, te na taj način otplatiti uložena sredstva, a koji rok predaje grožđa je 20 godina. Također, nije sporno niti da je između stranaka sklopljen i Ugovor o kupoprodaji dugogodišnjih nasada od 30. travnja 2009. kojim je konstatirano da stranke imaju zajednički interes nastaviti poslovni odnos na temelju naprijed navedenog ugovora uz kreditno-financijska sredstva prodavatelja koja je ostvario kod Hypo Alpe Adria-Bank d.d. Zagreb Podružnica Đakovo, da je čl. 3. ugovoreno da je podizanje vinograda kroz protekle četiri godine završeno i da vrijednost uloženih sredstava iznosi 769.000,00 kn u protuvrijednosti od 107.015,40 EUR, te da je Plan otplate kredita u kunama i eurima sastavni dio Ugovora, da se čl. 4. kupac (tužitelj) obvezao da će uložena sredstva u trajne nasade otplatiti kroz predaju grožđa tuženiku, u trajanju od najmanje deset godina tj. od 2009. do 2018. i to počevši od berbe grožđa 2009. po srednjem tečaju HNB na dan 31. listopada za godinu u kojoj se vrši obračun, da je čl. 5. ugovoreno da je radi stavljanja proizvođača u jednakopravni položaj, tužitelj suglasan i prihvaća da se prilikom otplate kredita primjeni prosječna kamatna stopa uzimajući u obzir visinu kamatne stope iz ugovora o kreditu između tužitelja i Hypo -Alpe –Adria- Bank koja se primjenjuje na odobreni kredit, da prema čl. 6. otplatom kreditnog zaduženja iz čl. 3. i protekom 10 godina tužitelj postaje vlasnik nasada iz Ugovora a nastavlja se i dalje poslovanje prema Ugovoru o zajedničkom podizanju nasada prema čl. 9. koji određuje da organizator proizvodnje i proizvođač utvrđuju rok predaje grožđa prema tom Ugovoru 20 godina, računajući od proteka četiri godine grace perioda.

6. Naime, među parničnim strankama je sporno je li navedeni Ugovor o kupoprodaji dugogodišnjih nasada od 30. travnja 2009. ništetan, uzimajući u obzir navode tužitelja da je isti ugovor prividan, da je istim tužitelj prekomjerno oštećen, da je istim tužitelj zapravo kupio svoju imovinu, te da je isti protivan moralu društva.

7. Iz Ugovora o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa 8. srpnja 2008. (str. 6-10 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između tužitelja kao proizvođača i tuženika kao organizatora proizvodnje, te da se istim ugovorom tuženik kao organizator-kreditor obvezao osigurati namjenska novčana sredstva u obliku kredita u visini do 120.000,00 kn po 1 ha novopodignutog vinograda na zemljištu u vlasništvu tužitelja, a kao protuvrijednost tih novčanih sredstava isporučiti tužitelju repromaterijal, sadnice, stupove, žicu, mehanizaciju i sve ostalo što je nužno za podizanje novih nasada vinograda i održavanja istih, a tužitelj se kao proizvođač obvezao podići novi nasad vinograda na zemljištu u svom vlasništvu u k. o. [katastarska općina], te s ugovorene površine od 3 ha, 73 ara i 49 m2 cjelokupni urod grožđa predavati tuženiku po tržišnim cijenama na temelju prosječnog uroda svih proizvođača koji sudjeluju u Programu podizanja novih nasada vinograda na području Vinarije Mandićevac uz maksimalno odstupanje od 20% u odnosu na prosjek, te na taj način otplatiti uložena sredstva, a koji rok predaje grožđa je 20 godina.

8. Iz Ugovora o kupoprodaji dugogodišnjih nasada od 30. travnja 2009. (str. 11-13 spisa) proizlazi da je istim konstatirano da stranke imaju zajednički interes nastaviti poslovni odnos na temelju ugovora navedenog u t. 7. obrazloženja presude, uz kreditno-financijska sredstva prodavatelja koja je ostvario kod Hypo Alpe Adria-Bank d.d. Zagreb Podružnica Đakovo, da je čl. 3. ugovoreno da je podizanje vinograda kroz protekle četiri godine završeno i da vrijednost uloženih sredstava iznosi 769.000,00 kn u protuvrijednosti od 107.015,40 EUR, te da je Plan otplate kredita u kunama i eurima sastavni dio Ugovora, da se čl. 4. kupac (tužitelj) obvezao da će uložena sredstva u trajne nasade otplatiti kroz predaju grožđa tuženiku, u trajanju od najmanje deset godina tj. od 2009. do 2018. i to počevši od berbe grožđa 2009. po srednjem tečaju HNB na dan 31. listopada za godinu u kojoj se vrši obračun, da je čl. 5. ugovoreno da je radi stavljanja proizvođača u jednakopravni položaj, tužitelj suglasan i prihvaća da se prilikom otplate kredita primjeni prosječna kamatna stopa uzimajući u obzir visinu kamatne stope iz ugovora o kreditu između tužitelja i Hypo -Alpe –Adria- Bank koja se primjenjuje na odobreni kredit, da prema čl. 6. otplatom kreditnog zaduženja iz čl. 3. i protekom 10 godina tužitelj postaje vlasnik nasada iz Ugovora a nastavlja se i dalje poslovanje prema Ugovoru o zajedničkom podizanju nasada prema čl. 9. koji određuje da organizator proizvodnje i proizvođač utvrđuju rok predaje grožđa prema tom Ugovoru 20 godina, računajući od proteka četiri godine grace perioda.

9. Iz spisa ovoga suda pod posl. br. Povrv-59/2024 proizlazi da je pravomoćnom presudom od 11. prosinca 2024. tužitelju (u takvom predmetu tuženiku) naloženo isplatiti tuženiku (u takvom predmetu tužitelju) iznos od 46.396,24 EUR, a sve to na temelju knjigovodstvenih isprava koje proizlaze iz ugovora opisanih u t. 7. i 8. obrazloženja ove presude. Također, proizlazi i da je tužitelj FŠ kao nositelj OPG-a Stević u navedenom postupku kao tuženik dao iskaz na ročištu (str.122 priklopljenog spisa) u kojemu je naveo da je izvršavao obveze iz predmetnih ugovora sve do 2015. godine kada se razbolio i nije ih više mogao izvršavati.

10. Svjedok HŠ saslušan je zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vinkovcima i to na ročištu od 29. prosinca 2022. te je isti naveo da se ne sjeća spornog ugovora koji je predmet ovoga postupka. Ne zna je li tužitelj bio prisutan prilikom sklapanja ugovora te je li se isti suglasio sa ugovorom, a također ne zna ni tko je tužitelj. Naveo je da je u Đakovačkim Vinima sam bio na funkciji predsjednika uprave i to u razdoblju od rujna 2008. pa do kraja 2010. godine i potpisao je sporni ugovor. Ne zna kako je utvrdio iznos sredstava potrebnih za vinograd, odnosno kako je utvrđena kupoprodajna cijena. Ne zna je li kredit koji je glasio na ime tužitelja isplaćen njemu, tj. Đakovačkim Vinima. Na daljnji upit je li nakon podizanja vinograda sastavio obračun sredstava odgovara da to nije učinio osobno on, ali obračun je vjerojatno sastavljen o čemu više saznanja ima knjigovodstvo. Ne sjeća se koje su točno stavke tog obračuna. Ne zna da li je tužitelj primio poticaje za podizanje višegodišnjih nasada. Ne zna je li tužitelj dobio naknadu za kapitalno ulaganje ili su to dobila Đakovačka Vina. Sklopio je ovakvih ugovora na stotinjak. Vezano za proceduru sklapanja odnosnih ugovora odgovara da su oko sadržaja navedenih ugovora pregovarali AŠ i DŠ, a nakon toga bi on kao odgovorna osoba te ugovore potpisao ne ulazeći u detalje samih ugovora. Proizvođači grožđa su bili njihovi uobičajeni kooperanti, a Đakovačka Vina su imali već razvijen poslovni odnos sa tim kooperantima. Na daljnji upit jesu li oni bili samo fizičke osobe, tj. potrošači ili su imali razvijenu gospodarsku djelatnost i kao takvi sklapali ugovore, odgovara da pretpostavlja da se radilo o nositeljima OPG-a.

11. Svjedok AŠ saslušan je na ročištu pred ovim sudom održanim 19. svibnja 2026. te je isti naveo da je on bio zakonski zastupnik tuženika u ulozi direktora i to u razdoblju od 1. siječnja 2008. do otprilike rujna iste godine. Nakon što je istome od strane suda predočen ugovor na strani 6-10 spisa isti navodi da je on potpisao takav ugovor u ime tuženika. Koliko se sjeća, ovakav ugovor je funkcionirao na način da je tuženik ishodio kredit na svoje ime kao korisnik kredita, a zatim je materijal potreban za podizanje vinograda (ili novac ako je to proizvođač izričito zahtijevao) prosljeđivao proizvođaču. U odnosu na ovakav ugovor, proizvođač je bio u obvezi 20 godina nakon što je vinograd došao u rod, odnosno nakon 4 godine od početka sadnje, predavati minimalno referentni prinos grožđa tuženiku, a za što je isti dobivao naknadu nakon obračuna. Mora napomenuti da su Đakovačka vina kreditoru plaćala sve obveze po ishođenom kreditu za proizvođača, dakle, to nije činio proizvođač. Mora napomenuti da on s tužiteljem nije potpisivao ugovor o kupoprodaji dugogodišnjih nasada iz 2009. godine budući da tada niti nije više bio zakonski zastupnik tuženika, no poznato mu je što se takvim ugovorima uređivalo pa tako može reći da je takvim ugovorima proizvođač zapravo postajao vlasnikom nasada vinograda, a cijenu se tuženiku obvezivao plaćati na način da mu se obvezao kroz 10 godina donositi urod. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kako je isti utvrdio visinu sredstava za podizanje vinograda i na temelju čega je utvrđena kupoprodajna cijena, svjedok navodi da su oni sami prema određenim ponudama i informacijama izračunali da bi cijena podizanja 1 ha vinograda iznosila 150.000,00 HRK. Prvotno je ona bila određena kao 150.000,00 HRK, no oni su 2008. godine smanjili takvu cijenu na 120.000,00 HRK u konzultaciji s poslovnom bankom. Siguran je da je napravljen određen obračun nakon završenog podizanja vinograda, a koji se odnosi na uložena sredstva. Uložena sredstva se odnose na sadnice, stupove, žice, rad, te druge potrebne troškove. Misli da su kooperanti primili poticaje za podizanje višegodišnjih nasada. Ne sjeća se je li bilo naknada za kapitalna ulaganja. Na poseban upit punomoćnika tuženika navodi da se iznos iz ugovora iz 2008. godine odnosi na odobrena sredstva, a koja je proizvođač povlačio sukladno odrađenim radovima i potrebama za materijalom.

12. Sud prihvaća svu pročitanu materijalnu dokumentaciju budući da među strankama niti nisu bile sporne činjenice navedene u istoj, već je isključivo sporno pravno pitanje ništetnosti predmetnog ugovora.

13. Nadalje, sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka HŠ budući da isti nije dao nikakvih saznanja o odlučnim činjenicama za predmetni postupak navodeći da su sve pregovore oko ugovora vodile druge osobe, DŠ i AŠ, a da su njemu samo donošeni na potpis kao zakonskom zastupniku tuženika.

14. Sud prihvaća iskaz svjedoka AŠ kao istinit budući da isti iskazuje životno, logično, uvjerljivo i u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži ovome spisu, odnosno u skladu s predmetnim ugovorima, a stranke niti nisu stavljale primjedbi na njegov iskaz na ročištu od 19. svibnja 2026.

15. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da se tuženik ugovorom od 8. srpnja 2008. kao organizator-kreditor obvezao tužitelju osigurati namjenska novčana sredstva u obliku kredita u visini do 120.000,00 kn po 1 ha novopodignutog vinograda na zemljištu u vlasništvu tužitelja, a kao protuvrijednost tih novčanih sredstava isporučiti tužitelju repromaterijal, sadnice, stupove, žicu, mehanizaciju i sve ostalo što je nužno za podizanje novih nasada vinograda i održavanja istih, a tužitelj se kao proizvođač obvezao podići novi nasad vinograda na zemljištu u svom vlasništvu te s ugovorene površine cjelokupni urod grožđa predavati tuženiku po tržišnim cijenama, te na taj način otplatiti uložena sredstva, a koji rok predaje grožđa je 20 godina. Također, utvrđeno je da je ovakav ugovor funkcionirao na način da je tuženik ishodio kredit na svoje ime kao korisnik kredita, a zatim je materijal potreban za podizanje vinograda (ili novac ako je to proizvođač izričito zahtijevao) prosljeđivao proizvođaču sukladno odrađenim radovima i potrebama za materijalom. Nadalje, utvrđeno je i da je predmetnim pobijanim Ugovorom o kupoprodaji dugogodišnjih nasada od 30. travnja 2009. konstatirano da stranke imaju zajednički interes nastaviti poslovni odnos na temelju prethodno navedenog ugovora, uz kreditno-financijska sredstva prodavatelja koja je ostvario kod Hypo Alpe Adria- Bank d.d. Zagreb Podružnica [adresa], da je čl. 3. ugovoreno da je podizanje vinograda kroz protekle četiri godine završeno i da vrijednost uloženih sredstava iznosi 769.000,00 kn u protuvrijednosti od 107.015,40 EUR, te da je Plan otplate kredita u kunama i eurima sastavni dio Ugovora, da se čl. 4. kupac (tužitelj) obvezao da će uložena sredstva u trajne nasade otplatiti kroz predaju grožđa tuženiku, u trajanju od najmanje deset godina tj. od 2009. do 2018. i to počevši od berbe grožđa 2009. po srednjem tečaju HNB na dan 31. listopada za godinu u kojoj se vrši obračun, da je čl. 5. ugovoreno da je radi stavljanja proizvođača u jednakopravni položaj, tužitelj suglasan i prihvaća da se prilikom otplate kredita primjeni prosječna kamatna stopa uzimajući u obzir visinu kamatne stope iz ugovora o kreditu između tužitelja i Hypo - Alpe –Adria- Bank koja se primjenjuje na odobreni kredit, da prema čl. 6. otplatom kreditnog zaduženja iz čl. 3. i protekom 10 godina tužitelj postaje vlasnik nasada iz Ugovora a nastavlja se i dalje poslovanje prema Ugovoru o zajedničkom podizanju nasada prema čl. 9. koji određuje da organizator proizvodnje i proizvođač utvrđuju rok predaje grožđa prema tom Ugovoru 20 godina, računajući od proteka četiri godine grace perioda. Također, utvrđeno je i da je tužitelj predmetni ugovor izvršavao od 2009. do 2015. godine kada ga je zbog bolesti prestao izvršavati, te da tužitelj koji je bio nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva predmetni ugovor nije sklopio u svojstvu potrošača.

15.1. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklapanjem Ugovora o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa 8. srpnja 2008. i Ugovora o kupoprodaji dugogodišnjih nasada od 30. travnja 2009. na određeni način uložili svoj rad i imovinu radi postizanja zajedničkog cilja i to tužitelj radi podizanja vinograda na svome zemljištu koji će mu nakon otplate uloženih sredstava ostati u trajnom vlasništvu, a tuženik kao pravna osoba koja se bavi proizvodnjom vina radi otkupa grožđa od tužitelja koje mu je kao sirovina potrebno radi proizvodnje vina.

16. Naime, tužitelj nije u pravu kada navodi da bi ugovor od 30. travnja 2009. predstavljao ugovor o kupoprodaji zemljišta koje je u nespornom vlasništvu tuženika, jer to ne proizlazi iz njegovog sadržaja. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, oba navedena ugovora na određeni način predstavljaju ugovor o ortaštvu iz čl. 637. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, dalje ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, a kojim ugovorima su se tužitelj kao proizvođač te tuženik kao organizator proizvodnje udružili ulažući svoj rad i novac (tužitelj rad, tuženik novac i repromaterijal) u svrhu postizanja određenog zajedničkog cilja. Dakle, bez obzira što bi onda u skladu s navedenim pobijani ugovor u ovakvom slučaju predstavljao prividan ugovor, isti prikriva pravno valjani ugovor o ortaštvu pa takav ugovor vrijedi sukladno čl. 285. st. 2. ZOO-a.

16.1. Također, sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a, posljedica prividnog ugovora svakako nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka prividnog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Isto tako, u skladu s čl. 273. ZOO-a, i u odnosu na pobude iz kojih je ugovor sklopljen, one ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. S obzirom na sve navedeno, takvi ugovori kao nepostojeći nisu jednaki ništetnim ugovorima budući da se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. Rev-12/2020- 3 od 14. travnja 2021.

17. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da se u čl. 3. pobijanog ugovora utvrđuje da je podizanje vinograda kroz protekle 4 godine završeno, pa je nejasno na koje 4 godine se odnosi, s obzirom da je Ugovor o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa zaključen tek manje od godinu dana ranije, navodi se sljedeće. Naime, među strankama nije sporno da je ugovor o kupoprodaji godišnjih nasada od 30. travnja 2009. doista i izvršavan počevši od berbe grožđa 2009. godine, a uzimajući u obzir da je prethodni Ugovor o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa potpisan 2008. godine kojim je u čl. 6. st. 1. konstatirano da se proizvođač obvezuje nove nasade vinograda podići na način da će započeti sa sadnjom u proljeće 2005., te uzimajući u obzir navode svjedoka AŠ da je proizvođač bio u obvezi predavati prinos 20 godina nakon što je vinograd došao u rod, odnosno nakon 4 godine od početka sadnje, očito je da su stranke i prije 2008. surađivale na određeni način, no koju činjenicu i koje okolnosti sud može ispitati isključivo saslušanjem tužitelja, a koji dokazni prijedlog nije proveden budući da je tužitelj odustao od izvođenja istoga.

18. U odnosu na navode tužitelja da je utvrđeni iznos ulaganja iz predmetnog pobijanog ugovora od 30. travnja 2009. gotovo dvostruko veći od iznosa koji je Ugovorom o zajedničkom podizanju novih nasada vinograda i proizvodnji grožđa (čl.3.) utvrđen po 1h nasada vinograda, te da je kupoprodajna cijena naznačena u ugovoru nerealna i nije odraz stvarne vrijednosti nasada vinograda koji su predmet ugovora, valja naglasiti da su takvi navodi usmjereni ka prigovoru prekomjernog oštećenja tužitelja sklapanjem predmetnog ugovora. Naime, kao što je to već i navedeno u t. 3.2. obrazloženja ove presude, zbog prekomjernog oštećenja ne može se osnovano pobijati Ugovor u ovoj parnici isticanjem prigovora na tu okolnost, već jedino podnošenjem tužbe ili protutužbe radi donošenja konstitutivne odluke o poništenju Ugovora, a zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne sadrži i istodobno zahtjev za poništenje, slijedom čega u okviru zahtjeva koji se ostvaruje u ovom postupku taj prigovor ne bi bio odlučan. Upravo zbog navedenog, sud nije provodio dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja usmjerenog na tu okolnost.

19. Ovaj sud nije našao niti razlog ništetnosti kojeg ima u vidu odredba čl. 322. st. 1. ZOO-a. U ovom slučaju sud nije utvrdio da bi bilo riječi o kakvoj mani volje pri sklapanju ugovora koja bi bila razlogom ništetnosti ugovora, kao niti da je predmetni ugovor protivan moralu društva, jer to ne proizlazi niti iz jednog dokaza u ovom postupku, a koju činjenicu niti nije bilo moguće utvrditi bez saslušanja samog tužitelja koji dokazni prijedlog je izostao u ovome postupku zbog odustajanja od takvog dokaznog prijedloga, niti je riječ o nemogućoj, nedopuštenoj, neodređenoj ili neodredivoj činidbi, osobito time što je ugovor izvršavan od strane tužitelja u smislu čl. 166. st. 1. ZOO-a.

20. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan pa je sud odlučio kao u t. I. izreke presude.

21. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019).

22. Tuženik je u podnesku od 18. svibnja 2026. postavio zahtjev za naknadu troškova postupka. Sud je tuženiku priznao troškove u skladu s vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT-a, trošak pristupa pripremnom ročištu od 10. svibnja 2022. i raspravama od 13. listopada 2022., 14. veljače 2023., 12. prosinca 2025. , 12. veljače 2026. i 19. svibnja 2026. u skladu i to za svako ročište iznos od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a. Nadalje, tuženiku je priznat i trošak pristupa ročištima od 5. srpnja 2022., 28. rujna 2022. i 15. studenog 2022., no za svako u polovini zatraženog iznosa, odnosno za svako iznos od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 2. OT-a budući da se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa je do punog iznosa od 200,00 EUR za svako ročište zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan. Tuženiku je priznat i trošak sastava obrazloženog podneska od 9. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT-a, no nije mu priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude u zatraženom iznosu od 100,00 EUR budući da se radi o budućem i neizvjesnom trošku za čiju će naknadu tuženik moći postaviti zahtjev ukoliko na isto ročište i pristupi, a o kojem trošku će sud odlučiti naknadno pisanim rješenjem ukoliko zahtjev bude postavljen. Sve navedeno ukupno iznosi 1.900,00 EUR što uvećano za PDV od 25% iznosi 2.375,00 EUR pa je o troškovima postupka odlučeno kao u t. II. izreke presude.

U Đakovu 1. srpnja 2026.

Sudac

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku