REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2822/2020-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po odvjetniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Rijeke, protiv I- tuženika VM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II- tuženice VML, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Soče Fruk Morina, odvjetnice, i u odsutnosti uredno pozvanih I. i II. tuženika, 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-979/2018 od 13. prosinca 2018. izdanog po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, u dijelu kojim je naloženo I-tuženiku VM i II-tuženici VML solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje iznos od 2.501,82 EUR (ranije 18.850,00 kn) sa zateznim kamatama tekućima od 5. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; te u dijelu u kojim je naloženo I-tuženiku i II-tuženici solidarno isplatiti tužitelju dospjele nepodmirene kamate u iznosu od 294,61 EUR, sve u roku od 8 dana.

. / .

II. Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv- 979/2018 od 13. prosinca 2018. izdanog po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, u dijelu kojim je naloženo tuženicima platiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 104,37 EUR (ranije 786,38 kn) i predvidive troškove postupka u iznosu od 4,98 EUR (ranije 37,50 kn).

III. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.300,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. prosinca 2018. podnio javnom bilježniku ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 18.850,00 kn, što sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, iznosi 2.501,82 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je po javnom bilježniku doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-979/2018 od 13. prosinca 2018.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženici su podnijeli prigovor u kojem navode da je pobijano rješenje neosnovano, te ističu da se iz izvoda otvorenih stavki ne vidi na što se odnosi potraživanje tužitelja, te da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu duga. Priznaju da je I-tuženik bio sudionik prometne nesreće, te da tužitelj ima pravo tražiti naknadu svih troškova od vlasnika neosiguranog vozila odnosno osobe koja je upravljala neosiguranim vozilom, međutim, smatraju da je visina štete utvrđena paušalno, te ističu da nisu bili uključeni u postupak utvrđivanja štete. Također navode da tužitelj nije dokazao da je oštećenoj osobi doista naknadio štetu.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-403/19-2 od 9. travnja 2019. stavljeno je izvan snage naprijed citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak se nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 14. siječnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u valuti euro, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tom podnesku traži da se naloži tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.501,82 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 5. svibnja 2018. do isplate, kao i dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 294,61 EUR.

5. Na ročištu 10. studenoga 2020. tuženici čine nespornom činjenicu da na dan štetnog događaja vozilo u vlasništvu II-tuženice nije bilo osigurano.

. / .

6. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u izvod otvorenih stavki (str. 5 spisa), izvješće o prometnoj nesreći (str. 23 spisa), zahtjev za naknadu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti (str. 24 i 25 spisa), prometnu dozvolu i vozačku dozvolu (str. 26-29, 31 i 32 spisa), nagodbu od 3. studenoga 2016. (str. 33 spisa), izvid štete (str. 34-37 spisa), preslike fotografija (str. 38-54, 62 i 63 spisa), račun Grand auto d.o.o. br. 6267/200/1 od 31. kolovoza 2016. (str. 55 i 56 spisa), mišljenje Mobile Ekspert (str. 57-59 spisa), potvrdu o plaćanju od 30. studenoga 2016. (str. 60 spisa), potvrdu o plaćanju od 30. rujna 2016. (str. 61 spisa), dopise tužitelja od 14. studenoga 2018. upućene tuženicima (str. 94 i 95 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, prometno vještačenje po stalnom sudskim vještaku ing. Berislavu Šimunoviću, financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., te saslušanje svjedoka NM. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer je činjenično stanje dovoljno razriješeno za donošenje odluke o meritumu spora. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je odlučio kao u izreci.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.501,82 EUR s pripadajućim kamatama, te dospjelih, a nepodmirenih kamata u iznosu od 294,61 EUR. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je I-tuženik 22. kolovoza 2016. prouzročio prometnu nezgodu upravljajući neosiguranim vozilom u vlasništvu II- tuženice, te je tužitelj na temelju izvansudske nagodbe i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/2014 - dalje: ZOOP) isplatio oštećeniku naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 20.910,18 kn (2.775,26 EUR), radi čega ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova od tuženika.

8. Među strankama nije sporno da je I-tuženik predmetne zgode sudjelovao u prometnoj nezgodi kao vozač neosiguranog vozila u vlasništvu II-tuženice, a isto proizlazi i iz Izvješća o prometnoj nesreći od 22. kolovoza 2016. (str. 23 spisa) i prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (str. 32 spisa).

9. Radi razrješenja pitanja odgovornosti za nastanak predmetne prometne nezgode izvedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušanjem svjedoka NM i prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću.

10. Svjedok NM u svom iskazu u bitnom navodi da se predmetnoga dana kretao osobnim automobilom Ulicom Dedići u pravcu Šestina u koloni, brzinom od oko 30-40 km/h, a iza njega se kretao osobni automobil marke Nissan i u jednom trenutku je to vozilo udarilo u stražnji lijevi dio njegova vozila. Nakon sudara, pomaknuli su svoja vozila pored ceste da ne ometaju promet, te mu je vozač toga vozila dao prometnu dozvolu i svoju osobnu iskaznicu na kojoj pisalo ime I-tuženika. Još navodi da je uočio da je za to vozilo istekla registracija, te je putem agenta iz osiguranja utvrdio da to vozilo nema aktivnu policu osiguranja. Svjedok još navodi da je vlasnik njegovoga vozila bila leasing kuća, te je on kao korisnik toga vozila bio dužan voditi brigu i održavati vozilo samo u ovlaštenim servisima. Također navodi da

. / .

je potpisao Nagodbu koja prileži na str. 33 spisa i to u svojstvu ovlaštene osobe za društvo Voith Turbo d.o.o., koje je bilo korisnik vozila na temelju Ugovora o leasingu sklopljenog s Unicredit Leasing Croatia d.o.o. Još navodi da je potpisao i Zahtjev za naknadu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti podnesen Allianz Zagreb d.d. koji prileži na str. 24 i 25 spisa.

11. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Berislava Šimunovića proizlazi da su se neposredno prije štetnog događaja vozilo sudionika marke Ford Mondeo reg. oznake [registarska oznaka] i vozilo tuženika marke Nissan Qashqai reg. oznake [registarska oznaka], kretali u koloni kolnikom Ulice Dedići. Vozilo sudionika se kretalo ispred vozila tuženika, te je kod kbr. 91 vozilo tuženika prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila sudionika. Iz nalaza i mišljenja još proizlazi da točno mjesto sudara (po dužini i širini kolnika) tehničkim putem nije moguće utvrditi, te da za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. Nadalje proizlazi da bi u slučaju da je tuženik pri kretanju držao potreban razmak između svog vozila i vozila sudionika, u trenutku kada je sudionik zakočio, tuženik radnjom kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara čime bi predmetni štetni događaj bio izbjegnut. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu sudionika nastala djelomična šteta u iznosu od 20.910,18 kn bez PDV-a, odnosno 26.137,73 kn s PDV- om.

12. I-tuženik je prigovorio dijelu nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji se odnosi na visinu nastale štete, smatrajući da udarac u vozilo oštećenika nije bio takvih razmjera da uzrokuje štetu u visini koju je utvrdio vještak.

13. Vještak ing. Šimunović se pisanim putem očitovao na prigovore I-tuženika, te je u svom pisanom očitovanju od 3. ožujka 2026. naveo da vozilo sudionika nije osobno pregledao, već je visinu štete utvrdio na temelju raspoložive dokumentacije iz spisa. Spisu prileže osnovni i dopunski izvid štete broj A03147/16/2/2 koje je izradio procjenitelj Allianz Hrvatska d.d., a ne djelatnik servisnog centra. Djelatnik servisnog centra mogao je samo zatražiti dopunski izvid štete, ako je prilikom rastavljanja vozila utvrdio neka oštećenja na vozilu sudionika koja nisu bila obuhvaćena izvidom. Procjenitelj osiguranja Allainz Hrvatska d.d. je naknadnim pregledom tih oštećenja tu štetu mogao priznati (ako su ta oštećenja mogla nastati u predmetnom štetnom događaju tj. odgovaraju dinamici nezgode) ili odbiti (ako ta oštećenja nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju). Vještak je naveo da stoga nema razloga sumnjati na utvrđena oštećenja na vozilu sudionika opisana u navedenim izvidima, jer sva odgovaraju dinamici štetnog događaja i mjestu oštećenja vozila sudionika (stražnji lijevi dio vozila). S obzirom na navedeno, vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

14. Vještak ing. Šimunović se i usmeno očitovao na prigovore I-tuženika na ročištu 19. svibnja 2026. te je tom prilikom naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja kao i pisanog dopunskog očitovanja od 3. ožujka 2026.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, jer je jasan, detaljno obrazložen, stručan i sačinjen na temelju relevantne dokumentacije, te se vještak na ročištu 19. svibnja 2026. i usmeno očitovao na prigovore I-tuženika, nakon

. / .

čega nijedna od stranaka nije imala daljnjih primjedbi na njegov nalaz i mišljenje niti su u tom pravcu stavljale daljnje dokazne prijedloge.

16. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka NM jer je njegov iskaz jasan, logičan i sukladan dokumentaciji u spisu, kao i nalazu i mišljenju prometnog vještaka.

17. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da je I-tuženik upravljao neosiguranim vozilom marke Nissan Qashqai reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu II-tuženice, krećući se kolnikom Ulice Dedići u Zagrebu, u smjeru Šestina, iza vozila oštećenika marke Ford Mondeo reg. oznake [registarska oznaka], te je kod kbr. 91 I-tuženik prednjim desnim dijelom vozila kojim je upravljao naletio na stražnji lijevi dio vozila oštećenika. Također je utvrđeno da do predmetne prometne nezgode ne bi došlo da je I-tuženik pri kretanju držao potreban razmak između svoga vozila i vozila oštećenika, jer bi tada u trenutku kad je oštećenik zakočio, I-tuženik radnjom kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara.

18. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Slijedom navedenih utvrđenja, sud nalazi da je I-tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja jer je predmetne zgode postupio protivno odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 - dalje: ZSPC) kojom je propisano da je vozač dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa, uslijed čega je došlo do naleta vozila kojim je upravljao I-tuženik na vozilo oštećenika.

20. Ovdje valja reći da tuženici tijekom postupka izrijekom niti ne osporavaju odgovornost I-tuženika za nastanak štetnog događaja, već prigovaraju visini štete.

21. Nadalje, uvidom u račun Grand auto d.o.o. br. 6267/200/1 od 31. kolovoza 2016. (str. 55 i 56 spisa) utvrđeno je da je Grand auto d.o.o. izdao društvu Voith Turbo d.o.o. račun za popravak automobila reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 20.910,18 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost, što ukupno iznosi 26.137,73 kn.

22. Uvidom u mišljenje Mobile Ekspert (str. 57-59 spisa) utvrđeno je da je navedeno društvo 9. rujna 2016. sačinilo procjenu štete na vozilu oštećenika u iznosu od 22.650,30 kn bez PDV-a, odnosno 28.312,88 kn s PDV-om.

23. Uvidom u Nagodbu od 3. studenoga 2016. (str. 33 spisa) utvrđeno je da je ista sklopljena između tužitelja i Unicredit Leasing Croatia d.o.o., po suglasnosti Voith Turbo d.o.o. kao oštećenika. Navedenom nagodbom ugovorne strane su suglasno utvrdile da je u predmetnom štetnom događaju 22. kolovoza 2016. na vozilu oštećenika reg. oznake [registarska oznaka] nastala imovinska šteta u iznosu od 20.910,18 kn, te se tužitelj obvezao u roku od 15 dana od dostave uredno potpisane nagodbe isplatiti navedeni iznos oštećeniku.

. / .

24. Uvidom u potvrde Zagrebačke banke d.d. o plaćanju (str. 60 i 61 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 30. studenoga 2016. isplatio društvu Voith Turbo d.o.o. iznos od 20.910,18 kn, a 30. rujna 2016. isplatio je društvu Mobile Ekspert iznos od 112,50 kn.

25. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Berislava Šimunovića, koji je prihvaćen iz gore navedenih razloga, utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu oštećenika reg. oznake [registarska oznaka] nastala djelomična šteta u iznosu od 20.910,18 kn bez PDV-a, odnosno 26.137,73 kn s PDV-om.

26. S obzirom na to da je tužitelj naveo da su od strane tuženika izvršene uplate 14. ožujka 2018. u iznosu od 1.447,68 kn, te 4. svibnja 2018. u iznosu od 725,00 kn, na prijedlog tužitelja, radi utvrđenja visine preostalog iznosa duga, izveden je dokaz financijskim vještačenjem.

27. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da je na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, na dan posljednje uplate (4. svibnja 2018.) potraživanje tužitelja iznosilo 2.796,43 EUR, a sastojalo se od 294,61 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 2.501,82 EUR nepodmirene glavnice. Također proizlazi da je na dan specifikacije potraživanja tužitelja iz izvoda otvorenih stavki (14. studenoga 2018.) potraživanje tužitelja iznosilo 2.888,17 EUR, a sastojalo se od 386,35 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 2.501,82 EUR nepodmirene glavnice, te se u tom slučaju na nepodmirenu glavnicu od 2.501,82 EUR obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od 15. studenoga 2018. do isplate.

28. Tužitelj je predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da navede datum od kojeg teku zatezne kamate na glavnicu prema stanju duga na dan posljednje uplate (4. svibnja 2018.).

29. Vještak Ručević je stoga 27. prosinca 2024. dopunio svoj nalaz i mišljenje navodeći prije svega da su izračuni sačinjeni u jednoj inačici, a ne dvije. Također je naveo da se na iznos preostale glavnice iskazane na dan posljednje uplate (4. svibnja 2018.) od 2.501,82 EUR daljnje zatezne kamate, notorno, obračunavaju od 5. svibnja 2018. Slijedom iznesenoga, vještak je u cijelosti ostao kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka i njegovu dopunu od 27. prosinca 2024., jer su isti jasni, detaljno obrazloženi, stručni i sačinjen na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke na iste nisu imale primjedbi.

31. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOOP-a propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a odredbom čl. 29. st. 5. ZOOP-a propisano je da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

32. S obzirom na činjenicu da je II-tuženica bila vlasnica neosiguranog vozila uporabom kojeg je I-tuženik prouzročio štetu, koju je tužitelj naknadio oštećeniku u utuženom iznosu, sud nalazi da su I-tuženik i II-tuženica solidarno obvezni isplatiti

. / .

tužitelju utuženi iznos, sukladno čl. 29. st. 5. ZOOP-a, u svezi čl. 1107. st. 1. ZOO-a (tako i VSRH u odluci Rev-444/02-2 d 28. travnja 2005., Rev-1993/11 od 28. prosinca 2016. i Rev-1715/2014 od 29. kolovoza 2018.). Naime, odgovornost za štetu I- tuženika proizlazi iz činjenice da je isti kao osoba koja je upravljala neosiguranim vozilom odgovoran za nastanak nezgode, dok odgovornost II-tuženice proizlazi iz činjenice da je ista vlasnik motornog vozila kojim je nesporno skrivljena prometna nezgoda, a koje nije bilo osigurano u skladu s odredbama ZOOP-a.

33. Dakle, kako je utvrđeno da je ovdje tužitelj 30. studenoga 2016. isplatio oštećeniku naknadu štete pretrpljene u predmetnoj prometnoj nesreći u iznosu od 20.910,18 kn, što sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 2.775,26 EUR, te je imao troškove u vidu procjene štete u iznosu od 112,50 kn (14,93 EUR), što tuženici niti ne osporavaju, te je utvrđeno da potraživanje tužitelja, uzimajući u obzir uplate izvršene od strane tuženika, na dan posljednje uplate (4. svibnja 2018.) iznosi 2.796,43 EUR, a sastoji se od 294,61 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 2.501,82 EUR nepodmirene glavnice, tako je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužiteljima navedeni iznos, sukladno odredbi čl. 29. st. 5. ZOOP-a. Na dosuđeni iznos glavnice od 2.501,82 EUR tužitelju su dosuđene i zatezne kamate tekuće od 5. svibnja 2018. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora. Tako mu je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za pristup na ročište 15. 3. 2022. i 19. 5. 2026. za svaki po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročišta 10. 11. 2020. i 15. 5. 2024. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za pristup na ročište 14. 9. 2021. 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), za sastav podneska od 9. 12. 2019. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastav podnesaka od 17. 9. 2021., 29. 3. 2022., 27. 7. 2023., 15. 5. 2024., 14. 10. 2024. i 14. 1. 2025. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), što ukupno iznosi 575 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR sukladno Tbr. 50. Tarife, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.437,50 EUR. Tužitelju je također priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu do 265,45 EUR, trošak sudske dostave u ukupnom iznosu od 30,92 EUR, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 89,34 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 145,02 EUR.

36. Slijedom navedenoga, tuženiku je dosuđen trošak postupka u iznosu od 2.300,04 EUR. Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (1. srpnja 2026.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Tužitelju nisu priznati troškovi poštarine, jer tužitelj nije dokazao da bi imao takve troškove niti da bi isti bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

. / .

Tužitelju također nisu dosuđene niti zatezne kamate tekuće na trošak javnobilježničke nagrade za razdoblje od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana donošenja ove presude jer sud o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje u presudi, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a, te na troškove cjelokupnog postupka teku zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju također nije priznat trošak pristupa na ročište 30. 6. 2020. jer je isto odgođeno krivnjom tužitelja, te mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer ni takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, imajući u vidu da se u slučaju kad uredno pozvana stranka ne pristupi na ročište za objavu presude, presuda stavlja na e-oglasnu ploču suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Osim toga valja reći da to što je u Tbr. 9/3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda, ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi u iznosu od 145,02 EUR

- I-tuženiku i II-tuženici

. / .